ZVUK ključeva, obuvanje cipela ili uzimanje torbe za mnoge pse znači samo jedno - vlasnik odlazi. Pas postaje nemiran, cvili, prati vlasnika u stopu, a stres se vidi i prije nego što se vrata zatvore. Anksioznost zbog odvajanja čest je problem kod pasa, a vlasnicima je teško objasniti ljubimcu da se vraćaju za nekoliko sati, a ne odlaze zauvijek. Iako ga mnogi pokušavaju utješiti, veterinari upozoravaju da time ponekad samo pojačavaju stres, piše Pet Helpful.

Zašto psi razviju strah od samoće

Mnogi vlasnici misle da su sami krivi jer su psa previše razmazili ili mu posvećivali previše pažnje. No žena koja se bavi proučavanjem ponašanja pasa, Qiai Chong, objašnjava da problem nije u privrženosti.

"Ne radi se o tome da je pas previše vezan ili razmažen. Kod anksioznosti zbog odvajanja događa se panična reakcija u kojoj pas samoću doživljava kao prijetnju. To nema veze s količinom ljubavi ili pažnje koju dobiva", objasnila je Chong.

Kako prepoznati problem

Znakovi se često pojavljuju već prije odlaska. Pas može postati nemiran, lajati, cviljeti, grebati vrata ili vas stalno pratiti po kući. Nakon što ostane sam može uništavati stvari, pretjerano sliniti, obavljati nuždu u kući ili pokušavati pobjeći. Ako se takvo ponašanje javlja isključivo kada je pas odvojen od vlasnika, dobro je potražiti savjet veterinara.

Zašto dugi pozdravi mogu pogoršati situaciju

Mnogi vlasnici prije izlaska pokušavaju umiriti psa riječima poput "brzo se vraćam" ili mu daju poslasticu kako bi mu olakšali odlazak. No Chong smatra da to može imati suprotan učinak. "Želim da odlazak postane toliko običan i dosadan da psu više ništa ne znači. Ne treba biti poseban događaj", kaže ona.

Psi vrlo brzo povezuju određene radnje s odlaskom. Ako prije svakog izlaska slijedi poseban ritual, poput poslastice ili tješenja, pas može početi osjećati još veću napetost jer zna što dolazi.

Samoća se uči postupno

Pas koji paničari kada ostane sam ne može se preko noći naviknuti na višesatnu samoću. Trening mora biti postupan. "Počinje se s vrlo kratkim odvajanjima od nekoliko minuta. Tek kada je pas miran, vrijeme se polako produljuje. Ako požurite, možete poništiti napredak", objašnjava Chong.

Važno je raditi i na znakovima koji najavljuju odlazak, poput uzimanja ključeva ili obuvanja cipela. Pas ih mora prestati povezivati s nečim stresnim.

Ključ je u rutini

Anksioznost zbog odvajanja ne rješava se dok ste stalno uz psa. Najvažniji dio treninga događa se kroz kratka i kontrolirana odvajanja. "Dok ste kod kuće, važno je zadovoljiti osnovne potrebe psa - kretanje i mentalnu stimulaciju. No pravi rad na anksioznosti događa se kroz postupno navikavanje na samoću", kaže Chong.

Igračke i slagalice s hranom mogu pomoći protiv dosade, ali ne rješavaju strah od ostanka samog. Psi ne razumiju naše riječi, ali razumiju rutinu. Kada odlasci postanu mirni i predvidljivi, pas s vremenom uči da se vlasnik uvijek vraća.