Foto: Danijel Tipura/Facebook

NAKON brojnih zavrzlama, nebrojenih zatvorenih vrata i problema s pronalaženjem sponzora, napokon je počelo snimanje dokumentarca o Dini Dvorniku, nazvanog "Manijak".

Filmsku uspomenu na hrvatskog Kralja funka u intimnu i emotivnu cjelinu, s hrpetinom poznatih faca koje su otvorile duše pričajući o jedinom i neponovljivom Dinu, posložit će redatelj Danijel Tipura. Snimanje je počelo prije pet dana, a Tipura već ima nevjerojatnu količinu ekskluziva na lageru, a svu zaslugu za to pripisuje upravo Dini i ljubavi i poštovanju koje su njegovi kolege za njega imali.

U razgovoru za Index Tipura je otkrio detalje sa snimanja.

"Dosad sam snimao Alku, Sennu M-a, Baneta, Ninu Badrić, Rajka Dujmića, Sakomana, Gopca, Danijelu, Baby Dooksa, Škugora...Zagreb smo završili, dalje idemo u London, snimati Ellu, pa Split, gdje imamo dogovorenog Gibonnija, Olivera, idemo u Beograd snimati Olivera Mandića, a onda i do Sarajeva i onda smo gotovi", kazao je. Film bi trebao biti završen do svibnja, kad kreću promocije po festivalima, a nakon toga trebao bi se naći i u redovnoj kino distribuciji.

Novost, što se tiče sponzora, jest naknadno javljanje nekih kuća koje su naknadno izrazile želju za otkupljivanjem prava pa će sad uslijediti neki ozbiljniji sastanci. "Kad smo krenuli tražiti sponzore za film, nema tko nas nije odbio. Svi redom su govorili da ne žele imati nikakve veze s narkomanom. Ali, sad su se neke stvari promijenile. Javljaju nam se neki ozbiljniji ljudi s kojima ćemo pregovarati. Ipak, mi ovo cijenimo suhim zlatom pa ne znam što će od toga ispasti na kraju, vidjet ćemo", objasnio je.

"Prodao sam sve što imam, ostala je samo kamera"

Tipura je čitavu produkciju sam financirao, ali kaže da nije bilo govora da to ne napravi. "Prodao sam auto, sve što imam. Ostala je samo kamera, ali to je tako trebalo biti. Osim toga, Danijela mi je izašla u susret, ustupivši mi privatne snimke i prava na korištenje pjesama, bez toga ništa ne bi bilo izvedivo. A kad sam vidio što sve ljudi govore o Dinu i sam sam puno naučio o životu, shvatio što je bitno: treba slijediti svoje strasti i talente.

Inspirira te to kad vidiš koliko je bio predan, želiš se i sam apsolutno predati onome što radiš. On je bio ljudina, toliko dobar čovjek. Kad vidiš da nekom toliko nisu bitne pare i koliko je ljudi pomogao, studentima, svima, naučiš puno o predanosti.

Bio je rođeni genijalac, nije znao note, nije išao u glazbenu školu, a čuo je sve instrumente u glavi, skladao bi na licu mjesta. Zato je i imao problema, sve mu je bilo dosadno, sve ono što bi mi skužili danas, on bi skužio prije pet dana".

Također, dodao je i da će ovo biti "najiskreniji dokumentarac ikad snimljen", s obzirom na to koliko su se svi sugovornici opustili i otvorili: "Prošlo je samo pet dana, a ja već vidim da nisam znao ni 10 posto onoga što sam saznao u intervjuima. Bit će to edukativni dokumentarac, najiskreniji dokumentarac ikad snimljen, doslovno ispovjedaonica, i loše i dobre stvari.

Svi su se otvorili, pričali su kao da smo na kavi, a ne pred kamerama, pravo razotkrivanje istine, bez lažnih imena i lažnih faca. Ljudi će izlaziti iz kina i danima prepričavati što su u filmu vidjeli, a to je sve Dinova zasluga - svi koje sam intervjuirao redom su mi rekli da nikad ne bi ovako došli pričati da nije za njega".

"Nema mi Dineka, boli me kurac koga ćeš zvat"

Na snimanjima je bilo puno emocija, smijeha i suza, prepričavanja anegdota. "Ovo su vam ekskluzive: Gobac je ispričao čitavu priču o tome kako su on i Dino išli na turneju od pet dana, a šest nisu spavali. Na kraju su završili u bolnici na infuziji, a najgore od svih prošla je ekipa iz benda koja se na pozornici bila prisljena pojaviti bez njih. Bubnjar je morao glumiti Dvornika i pjevati, ekipa je popizdila, gađali su ih bocama...Gobac se šali da je s Dinom bio u vezi pet godina, toliko su bliski bili.

Kazao je i da je jednom imao promociju singla, a kad ga je menadžerica pitala koga da zove na promociju, on joj je kazao 'Nema mi Dineka, boli me kurac koga ćeš zvat'.

Saznao sam i da je Dino pet puta bio skoro ubijen, u pucnjavama po diskotekama za vrijeme rata, ali i da je jednom prilikom bio u automobilskoj nesreći bez da je to uopće znao. Dan nakon toga policija mu je došla na vrata i rekla mu da je bio u prometnoj nesreći, na što je on kazao da nije, da se vozio i slušao muziku. A auto slupan totalka".

Tipura je dodao i da je Elli i Danijeli ovo sve iznimno emotivno, ali i da im je, naravno, drago čuti takve lijepe stvari koje kolege imaju za reći o Dini: "Svi skupa bili su preemotivni i nema osobe koja mi nije rekla da se ovakav lik neće roditi još 500 godina", zaključio je.