Foto: ABC

AKO JOŠ uvijek niste čuli za hikikomori, radi se o poremećaju koji pogađa milijun mladih Japanaca koji se u jednom trenutku odlučuju povući iz društva i vrijeme provoditi u svojim sobama. Izolacija ponekad traje godinama.

Iako će neki reći kako se radi o tipičnoj agorafobiji, glavna je razlika u dobi pacijenata jer hikikomori pogađa isključivo mlade ljude.

Jedan od stručnjaka za ovaj poremećaj, dr. Takahiro Kato, kroz ovo je prošao još kao student i danas radi na prevenciji kako bi pomogao mlađim generacijama.

Naime, neki slučajevi su toliko ekstremni da nailaze na muškarce u pedesetima koji su se iz društvenog života povukli na više od 30 godina.

Odbijaju kontakte s prijateljima pa čak i obitelji, a vrlo se često radi o inteligentnim i sposobnim mladim ljudima pa dodaje i da je to veliki udarac japanskoj ekonomiji.

"Brinem zbog ovog jer radi se o jedan posto stanovništva. Većina ih je završila fakultete pa ovo ima i ekonomski utjecaj. Ponekad se radi o vrlo kvalitetnim fakultetima što je prilično tužno", govori Kato u intervjuu za ABC koji se nedavno pozabavio ovom temom.

Yuto Onishi, 18-godišnjak iz Tokija, svoju spavaću sobu nije napustio gotovo tri godine, a tek je prije šest mjeseci zatražio stručnu pomoć. Dane je provodio spavajući, surfajući internetom i čitajući mange, a ni s kim nije želio pričati.

Vjeruje da je stanje potaknuto njegovim neuspjehom u srednjoj školi: "Jednom kada to iskusite, izgubite dodir sa stvarnošću. Znao sam da to nije normalno, ali nisam htio ništa mijenjati. Osjećao sam se sigurno".

Japansko ministarstvo hikikomorije opisuje kao ljude "koji ne sudjeluju u društvu i nemaju odnose s ljudima izvan obitelji", a simptomi moraju trajati dulje od šest mjeseci.

Dr. Kato pak dodaje da ovaj poremećaj puno češće susrećemo u Japanu nego na zapadu zbog kulturoloških razlika: "Japan se jako razlikuje od zapadnih društava. Primjerice, odnos majke i djeteta se izuzetno razlikuje. Japanski su roditelji pretjerano zaštitnički nastrojeni, a kod nekih ljudi to otežava proces osamostaljenja. Budući da se od njih očekuje da se upišu na dobre fakultete, muška su djeca pod ogromnim pritiskom".

Dodaje da je kod liječenja ovakvih slučajeva najbitnije postaviti više-dimenzionalnu dijagnozu zbog psiholoških i bioloških aspekata problema.

"No, uz dijagnozu, nadamo se i da ćemo razviti sustav ranijeg prepoznavanja rizika hikikomorija", zaključuje Kato.