Foto: Adam i Eva

PROSINAC 1970: Pred sudom: istina o neuspješnim brakovima pretvara se u priče o "objektivnim" bračnim prevarama .... U kakvom je položaju muškarac ili žena poslije razvoda? .... Žena je češće nego muškarac na milosti, ili nemilosti sudbine ... U prijedlog novog Jugoslavenskog zakona o obitelji unijeta je odredba da zakon treba predvidjeti i naknadu štete "za prestanak ljubavi". "Moja žena me ne razumije" - to zvuči kao otrcana fraza, ali je mnogi izgovaraju.

Jedan liječnik i jedna profesorica razveli su se "zbog neslaganja naravi". Njihova ispovijest pred sudom imala je, međutim, sasvim drugu suštinu.

"Moja žena me nije shvatila onakvog kakav sam", rekao je liječnik. "Kao čovjeka, kao ljubavnika, kao životnog suputnika. I eto - potražio sam drugu ženu koja me bolje razumjela."

Ovo je jedan od 25.840 razvedenih brakova samo prošle godine. Prema statistikama, u Jugoslaviji je danas gotovo svaki deseti brak – promašen. Koji su uzroci ovako masovnih razvoda?

Obično slušamo "o spolnoj nezrelosti", "o ekonomskoj migraciji", o "dinamičnom razvitku", o "psihičkim traumama našega vijeka", o "emancipaciji žene", o "humanizaciji zakonodavstva". A pred sudom - koji je izgleda postao "najpogodnije" mesto za razgovore o porodičnoj "sreći" - priče o "uzrocima" ipak izgledaju drukčije.

Mašta i stvarnost

Irena je bila sretna kad je mladić zaprosio. Uopće, svi su budućem bračnom paru proricali lijepu budućnost. Nikome, pa ni Ireni nije padalo na um da će korijeni njihovog razvoda početi još prve bračne noći.

Dvadeset šestogodišnji mladić, sada muž, bio je do jučer ljubavnik jedne zrele žene. Prvu bračnu noć s "neiskusnom" osamnaestogodišnjom Irenom doživio je kao "neprijatno razočaranje".

Potražio je ljubavnicu još na medenom mjesecu. A na sudu je mogao samo reći: "Ljutio sam se na Irenu. U svojoj mašti sam sve to drukčije zamišljao. Nesvjesno sam tražio bolju partnericu".

Kad oni koji se bave razvodima brakova istražuju uzroke. (Ovaj primjer je vjerojatno u onoj grupi "spolne zrelosti ili nezrelosti")

Au revoir, drugarice!

Njih dvoje su bili 15 godina u braku. S dvoje djece i njegovom skromnom plaćom obitelj se nije mnogo razlikovala od desetine drugih. Onda je on prije nekoliko godina otišao na rad u Francusku. U početku je redovito pisao i dolazio za božićne praznike. Ali posljednji put je došao da na sudu "pristane" - na razvod. Jednog Božića "priznao" je majci svoje djece da je u ljepšem svijetu našao bolju ženu.

Ona: što je mogla? Podnijela je tužbu za razvod braka.

"Poznavao sam ovu porodicu", priča sudac provincijskog suda. "Imao sam žarku želju da ih pomirim. Ali to bi bilo samo "krpanje" nečega što je bar u njegovoj psihi sigurno već bilo – puklo.

Odvezao se autom strane registracije i nikad ga više nisam vidio. Samo ponekad sretnem njegovu bivšu ženu. Ne priča o svojoj sudbini. Samo svakog prvog u mjesecu čeka poštara - s alimentacijom." (Primjer "ekonomske migracije")

Gorko iskustvo

"Bilo je to prije nekoliko godina", priča ovaj isti sudac. "Nedavno, prilikom jednog drugog slučaja sjetio sam se one obitelji. Čovjek koji je tada stajao pred sucem, bio je do prije godinu dana marljiv službenik filijale Socijalnog osiguranja u njihovom mjestu.

Ali jednog dana ukazala se "prilika": dobio je bolje radno mjesto - u centrali u Beogradu. Svakog dana je putovao 60 kilometara, a uvečer se vraćao da bi sa svojom ženom, uvijek iz početka, maštao o tome kako će jednog dana dobiti stan u Beogradu - i svi se preseliti. Žena koja je nekad završila Srednju ekonomsku školu nikad se nije zaposlila. Sada međutim, kada on po cijeli dan nije bio kod kuće, počela je razmišljati o tome.

Kad mu je jedne večeri priopćila da je našla posao u njihovom malom gradu, bio je prilično iznenađen. Ipak, što je mogao, dozvolio je i - 'sve je počelo'."

"Sve češće, kad sam se uvečer vraćao, ona nije bila kod kuće", rekao je on kasnije na sudu. "Sve manje je imala vremena za mene i djecu. I uvijek je, s nekom ljutnjom, imala "opravdanje" za svoje odsustvovanje. Trpio sam to mjesecima, a onda sam najzad shvatio da je lopta pukla. Pokupio sam djecu, našao sobu u Beogradu, a nju ostavio 'njenom poduzeću i obvezama'." Nedavno su se i službeno razveli. (Primjer "emancipacije žene")

Naknada štete za "prestanak ljubavi"

Zašto se Jugoslaveni, zaista, razvode?

Neuspješnim jugoslavenskim brakovima bave se posljednjih godina i znanstvenici i zakonodavci. Sociolozi, psiholozi, pravnici ispisuju studije o tome. Ali kad su u pitanju UZROCI, njihova se mišljenja rijetko presijecaju u zajedničkoj točki.

Jedno je očigledno: mišljenja o razlozima za razvod veoma je mnogo. "Sve to svjedoči o tome", rečeno je na jednom nedavnom savjetovanju, "kad je u pitanju jugoslavenski brak, društvu u toj oblasti predstoji i te kako veliki posao."

Valjda je zbog toga, u prijedlogu novog Zakona o obitelji, zakonodavac mnogo više "zabrinut" za posljedice razvoda. Društvo je dužno zaštititi obitelj i ličnost ako je već u krizi - brak.

Komisija za kodifikaciju obiteljskog zakonodavstva Savezne skupštine pita se između ostalog: treba li zakon predvidjeti poslije razvoda, pored izdržavanja, i druge mjere zaštite "oštećenog" bračnog druga. Na primjer: naknadu štete.

Jedni su kategorični: to je stvar građanskog prava a ne zakona o obitelji. Drugi imaju sasvim oprečno mišljenje i uvjerljive argumente: razvodom se bitno mijenja društveni i osobni položaj jednog bračnog druga.

U kakvom se položaju nađu muškarac ili žena poslije razvoda? Žene više nego muškarci su na milosti i nemilosti sudbine. Samo jedne od proteklih godina, oko 10.000 žena Jugoslavije ostalo je poslije razvoda - bez sredstava za život. U jednom desetogodišnjem periodu, u sedamdeset posto svih razvedenih brakova, žene nisu imale nikakvu školsku spremu.

Računa se da 15.000 njih ostanu bez ikakve stručnosti i mogućnosti za zapošljavanje.

"Napustila sam studije i zaposlila se da bi on studirao", rekla je jedna žena. "Kad je završio fakultet i postao ugledan član društva, napustio me je 'jer mu više nisam intelektualno odgovarala'. Prava ironija. A za mene je sada sve kasno. Imam 40 godina i doživotno ću ostati sitan službenik."

Hoće li konačni tekst zakona priznati ovo pravo "oštećenima" - odlučit će poslanici. Ali, ma kakva da bude definitivna odluka, najmanje 20.000 razvedenih Jugoslavena željno je očekuje.

Napisao: Predrag Kostić (Eva i Adam, 1970.)