DOĐE tako uloga vrijedna sto drugih uloga u životu, ona zbog koje možda ne dobiješ svjetsku slavu, lovorike, brdo nagrada u zapremini garsonijere i paparazze za vratom, ali uloga u filmu koji će se gledati i za 300 godina i koji će ostati nezaobilazan predstavnik žanra u svim filmoljubivim spikama i kinematografskim udžbenicima dok je svijeta i vijeka. Takva uloga rijetko dolazi nezasluženo, a nezasluženo nije došla ni njemu.

Jean Servais je u vrijeme snimanja filma Rififi (1955.) Julesa Dassina imao manje od 45 godina, a izgledao je kao da ima barem deset više. Za samu priču je to idealno pošto se vraća iz zatvora nakon višegodišnje kazne i njegovo lice je umorno, ispijeno, propalo - čovjek je bez nadanja, što bi se reklo.

Ono što slijedi je možda standardna filmska krimi šema s "posljednjim velikim poslom", ali u filmu Rififi je sređena sve samo ne standardno. Svaka minuta razrade, kulminacije i epiloga, uključujući i samu scenu pljačke koja traje pola sata i nema ni dijaloga ni muzike - ma svaka sekunda je crno zlato.

Uloga Tonyja le Stephanoisa u tom filmu je centralna s današnje točke gledišta na glumačkoj stazi Jeana Servaisa, a da je bilo pravde uvrstila bi ga u najveće filmske aseve domovine Belgije i druge domovine Francuske, ali je i prije i poslije nje ostao ipak pouzdani sporednjak, no nije ni prvi ni jedini.

Pored Rififi, s Dassinom je radio i na filmu Onaj koji mora da umre, bio je kod Maxa Ophülsa u Zadovoljstvima i Luisa Buñuela u Nestrpljenje raste u El Pasu, pojavio se u epskom ratnom spektaklu Najdulji dan kao predstavnik francuske vojske, dok mu je vjerojatno posljednja značajnija uloga ona u hororu Đavolov košmar iz 1971. godine. Preminuo je pet godina kasnije.

Noir možda jest američki žanr, ali su ga Francuzi definirali. Uostalom sama riječ je francuska i znači "crno", a jedan od rijetkih noir filmova tijekom klasične ere (1941.-1958.) ovog žanra/pravca/pokreta koji je nastao izvan SAD-a i koji je u ravnini s najboljim holivudskim ostvarenjima, u isto vrijeme možda i bolji od njihovih top predstavnika u pljačkaškom podžanru (recimo Džungla na asfaltu ili The Killing), to je Rififi. Uostalom, jedan François Truffaut ga je nazvao najboljim noirom generalno.

Za zasluge u njemu i za sve ostale zasluge, slava tebi, Jeane Servaisu.