RADNO ime ove male serije članaka je “Tko je kriv za Dnoru 2024”, a kratak odgovor je HRT.

Dugi odgovor? Hrvatska radiotelevizija.

>>Evo kako se HRT ograđuje od svinjarije koju je napravio s Baby Lasagnom

Ali ajmo o detaljima: počnimo sa zvukom i izgovorima kakve može baciti samo netko tko je presiguran u svoju poziciju.

Što nije valjalo?

Denis Škorput, Kristina Cikač, Damir Hanžek, HRT studio Anton Marti u Zagrebu. Oni su navedeni kao zadužene osobe za audio produkciju i, sudeći po odrađenom poslu, ne bih ih unajmio ni da mi spoje bluetoothom Maja Šuput mikrofon na zvučnik s AliExpressa dok držim karaoke na temu interesnih grupa.

Što je možda moja greška - očigledno su ciljali pogoditi ugođaj kućnog karaoke partija:

• suhi vokali
• užasan odnos vokalnog i instrumentalnog miksa
• nedopustive pogreške poput onog viralnog trenutka na kraju izvedbe Natalie Balmix
• navodni problemi s in-ear monitoringom koji je nekima onemogućio korektnu vokalnu izvedbu (prisjetimo se razlike između prve i treće večeri i koliko su reputaciju pojedinih izvođača prvu večer izmasakrirali)

Znam što ćete reći na to i da, jasno da su neki vokali beznadni. Ali to da neki gažeri koji su bili na prvoj večeri odjednom vokalno skoče za pet razina u finalu? Nemojmo se zavaravati, tonci angažirani za najgledaniji glazbeni događaj u Hrvatskoj (koji izaziva ogroman interes i u Europi) su bili daleko ispod dopustivog standarda.

Hoće li itko odgovarati za to?

Tomislav Štengl je šef svega što ima veze s Dnorom i Eurosongom (bar tako piše). Sinoć je u emisiji Otvoreno bez ikakvog pardona i isprike zalio simpatizere Dore i Eurosonga kolosalnom hladnim tušem ruganja:

“Svatko ima drugačije viđenje tona”, šokantno tvrdi Štengl. Nema, gospodine Štengl.

Postoji kvalitetno umiksan show koji šira javnost ili hvali ili uopće ne opazi jer je sve na svom mjestu. Ne postoji “viđenje tona” kad smo na temi kvalitetnog miksa ovog pjevačkog showa. Vokal se ili čuje ili ne čuje, matrica je ili preglasna ili pretiha, reverba ima ili ga nema, snimka pjesme se netom nakon završetka izvedbe pojavi ili ne pojavi. Ova izjava uvredljiva je ne samo za obožavatelje koji nekim čudom još nisu odustali od Dnore nego i za sve vlasnike zdravog razuma.

“Ono što je nama bitno je da izvođači koji su nastupali nisu imali toliko prigovora. Ako je producentima bilo u redu, onda je to nama dobro. Na svim probama su imali mogućnost poslušati o čemu se radi. To su već producirane matrice na koje mi nemamo utjecaj, jedino je vokal uživo”, kaže Štengl.

Ovaj argument da su pjevači krivi: naravno da dijelom da, ali to nema veze s miksom. Pjevači ili a) stvarno nisu dobri, b) ne čuju apsolutno ništa pa pjevaju potpuno napamet ili c) nemaju pojma da ih gledatelji ne čuju zbog užasnog miksa dok oni odrađuju solidan posao. Druga stvar: što, pola njih je naučilo pjevati do nedjelje?

Ali to je manji problem, zanimljivije je ovo što priča o “prigovorima pjevača”.

Zamislite ovo

Bavite se pjevanjem autorske glazbe. I kao da to nije dovoljno smiješno, sve novce i nekoliko mjeseci života bacite na promociju svog brenda u najjačem hrvatskom glazbenom showu koji se održava jednom godišnje. Održava ga HRT, javni servis s milijardu i pol kuna godišnjih troškova koje plaćaju porezni obveznici.

Živite u najkorumpiranijoj državi u EU. HRT kroz cijelu egzistenciju tresu afere, pogodovanja na showu na kojem se natječete su vrlo očigledna jer ni kandidati ni pobjednici nemaju nikakve veze s kvalitetom, trendom i željama publike. Stigli ste u show, nervoza vas pere, niste dobili ni hranu ni vodu pa sami naručujete sve, rješavate tisuću stvari jer ne možete poplaćati sto ljudi da radi sitnice za vas, izađete na probu i odradite svoj dio.

Ne čujete matricu, ne čujete sebe, tražite da pojačaju, oni ne znaju pojačati, razmišljate o kadriranju, muči vas što prigovorima kradete vrijeme drugima pa možete štošta prešutjeti, treba li srednjih frekvencija, pjevate li dovoljno dobro, zašto svjetlo bliješti, lik za miks pultom nervozno cupka, bližnji vas gledaju i očekuju da budete jači od Celine Dion, milijuni će ovo pogledati, a sad je miks pult prdnuo u fenjer pa treba donijeti drugi.

Bilo kako bilo, svjesni ste da je zvuk golo govno.

Hoćete li uzeti sve moguće prigovore i doći s njima javnoj televiziji koja je umrežena s grupama koje kontroliraju profit u hrvatskoj pop glazbi i koje bi vas trebale podržati ako planirate ostvariti ikakav uspjeh u ovoj jadnoj državi?

Ne budite smiješni, gospodine Štengl. Naravno da osobno ne podržavam suzdržanost i mlakost glazbenih mekušaca - ali to ne znači da nisam svjestan da je situacija takva i da se nitko neće previše žaliti.

Jedna jedina činjenica je da ste zvuk showa sveli na najnižu razinu. Da, to je bilo super nekima od nas koji su se rugali notornoj nesposobnosti HRT-a i svim memovima koji su iz toga izašli. U idućem članku ću razjasniti i zašto je show tako loše zamišljen da su ove propasti bile jedina šansa koju je imao za ikakvu zabavu gledatelja.

Ali što s ugledom Hrvatske među brojnim Europljanima koji će to gledati?

Gledateljima koji su se opet promašeno nadali da će biti glazbene zabave?

Entuzijastima koji su bacili oko da vide jesu li propustili neke nove zanimljive izvođače?

I izvođačima koje ste (pogotovo prvu večer!) toliko osramotili da imate sreću što se nitko ne izjašnjava oko toga.

Ali i to je sve po dizajnu - teško da biste u show uopće pustili nekoga za koga niste sigurni da ima previše toga za izgubiti ako povrijedi interese malih krugova koji drže sav profit u domaćoj glazbi.

Zaključak?

Ovo je sustavan problem koji ocrtava sve što ne valja u hrvatskoj glazbenoj industriji. Ona odavno nije tu da zabavlja, postala je svrha sebi samoj, alat za interno punjenje džepova.

Ali o tome ću večeras u drugom nastavku koji će se pozabaviti kandidatima i nestručnim žirijem - zasad je samo važno sljedeće:

ovi HRT diletanti uzeli su najgledaniji televizijski glazbeni događaj u Hrvatskoj, tretirali ga kao izborni predmet u školi, pretvorili u potpuno ruglo i s tehničke strane (sadržajno je već dugo ruglo), izrugali se gledateljima, oštetili brend izvođača koliko su mogli, a kasnije se dobro nasmijali na račun kritika rečenicama poput “svatko ima drugačije viđenje tona”.

Da bar HRT ima ikakvo viđenje profesionalnosti.

>>Zbog Baby Lasagne danas trebaju pasti ostavke na HRT-u

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.