Sadržaj nastao u suradnji s: ENNA Grupa

VALERIJA ANDROTIĆ od malih nogu ruši stereotipe o ženama. Još otkako je kao djevojčica u rodnom mjestu Peteranec pored Koprivnice brojala vagone teretnih vlakova u prolazu, znala je da jednoga dana želi raditi na željeznici. Nitko iz njezine obitelji nije imao iskustva na tom području, stoga Valerija nije znala da strojovotkinje uopće postoje. Trenutak kada je prvi put ugledala ženu kako upravlja teretnim vlakom promijenio joj je pogled na svijet.

"Dok sam još išla u osnovnu školu, u vlaku za Zagreb prvi sam se put susrela sa strojovotkinjom, mojom sadašnjom kolegicom, koja je tada još radila u putničkom prijevozu", otkrila nam je taj detalj iz djetinjstva nakon što je i nas provela kroz unutrašnjost teretnog vlaka "parkiranog" na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu. Pokazala nam je kako izgleda njezino radno mjesto. 

"To me toliko zaintrigiralo da sam odlučila jednoga dana i sama upravljati vlakom", odgovorila je.

Naime, dvadesetogodišnja Valerija jedna je od tri strojovotkinje zaposlene u ENNA Transportu, tvrtki koja se bavi željezničkim cargo prijevozom. Budući da je čitavo vrijeme okružuju poluge, kontrolna ploča i sigurnosni sustavi upravljačnice, teško joj je zamisliti kako bi bilo raditi neki uredski posao od 9 do 17 sati.

"Vjerujem da bi mi to jako brzo dosadilo", smije se dok nam opisuje svoj tipični radni dan. Valerija na kolodvor dolazi prije početka smjene kako bi na vrijeme obavila sve potrebne provjere na vlaku, od tehničke ispravnosti lokomotive pa sve do provjere sigurnosnih sustava.

"Za djevojku odmalena opčinjenu velikim strojevima, upravljanje teretnim vlakom posao je iz snova", potvrđuje.

"Ne ustručavajte se slijediti svoj put, bez obzira na sve prepreke"

Priznaje da su njezini roditelji bili iznenađeni kada im je prvi put rekla čime se želi baviti, ali ističe i kako joj obitelj od samog početka pruža podršku. "Mogu se osloniti na njih," govori ova dvadesetogodišnjakinja, "što je veoma važno kada se kao žena odlučite za karijeru u kojoj dominiraju muškarci."

Završila je Tehničku školu za strojovotkinju u Zagrebu. S obzirom na zahtjevne fizičke i zdravstvene kriterije koji se moraju zadovoljiti za ovaj posao, samo rijetki uspiju proći stroge liječničke preglede.

"Strojovođa mora biti stalno fokusiran na vožnju, pratiti signalizaciju, brzinu, uvjete na pruzi i druge tehničke aspekte, zbog čega je ključno imati dobar vid i sluh, a važna je i psihička stabilnost", objašnjava Valerija.

Riječ je o fizički i psihički zahtjevnom poslu, koji uključuje višesatno sjedenje i rad u noćnim smjenama. Ovo se redovito koristi i kao glavni argument kojim se žene nastoji odgovoriti od tog zanimanja. No Valerija djevojkama i ženama koje razmatraju taj životni put poručuje kako ne smiju dopustiti da stereotipi utječu na nečiji izbor karijere. 

"Ako ste strastvene oko vlakova i tehnologije, ne ustručavajte se slijediti svoj put, bez obzira na sve prepreke", poučno će Valerija.

Od srednje tehničke škole do ENNA Transporta

Valeriju je put nakon srednje škole odveo do ENNA Transporta gdje se zaposlila putem redovnog oglasa za posao. Naime, nakon što završe srednju tehničku školu budući strojovođe i strojovotkinje moraju odraditi šest mjeseci staža te položiti ispite. Uz vožnju vlaka, potrebno je dobro poznavati i signalizaciju te prometne propise. 

Za ENNA Transport čula je od kolega iz razreda, a otkrila nam je i što joj je sve bilo važno za zapošljavanje.

"Moj razgovor za posao bio je detaljan i ozbiljan. S obzirom na to da se u gotovo svakoj željezničkoj tvrtki radi sličan posao, teretni vlakovi prolaze istim prugama na ista ili slična odredišta, pri odabiru poslodavca prevagnulo je to što ENNA Transport redovito ulaže u obuku i sigurnost svojih radnika. Bilo mi je veoma važno raditi u sigurnom okruženju u kojem se potiču izvrsnost i suradnja te vrednuje međusobna podrška", potvrdila je.

ENNA Transport mlada je tvrtka u kojoj prosječna dob zaposlenika iznosi 38.6 godina, a ima i 11 zaposlenica koje se svojim radom i zalaganjem suprotstavljaju uvriježenom stereotipu o tome kako ženama nije mjesto u željezničkom sektoru. Uz Valeriju, teretne vlakove tako voze još dvije strojovotkinje s kojima je ova Koprivničanka u dobrim odnosima.

"Međusobno smo u kontaktu i podupiremo se", govori.

Ima dvadeset godina, a već upravlja teretnim vlakovima od nekoliko tisuća tona

No bez obzira na pomake glede rodne ravnopravnosti te povećan interes žena za poslove koji su godinama bili rezervirani za muškarce, strojovotkinje se i dalje nerijetko susreću s predrasudama okoline. 

"Kada sam tek počela stažirati, bila sam nesigurna jer su mi svi govorili da taj posao nije za jednu ženu", rekla je. Dodaje da i dalje ponekad čuje komentare o tome kako je ženama mjesto u kuhinji, ali naglašava i to da takve stvari gotovo nikada ne dolaze od njezinih kolega strojovođa. 

"Kada sam tek počela raditi, mnogi od njih davali su mi jako dobre i korisne savjete", potvrđuje Valerija.

Prvu samostalnu vožnju odradila je nakon što je položila sve ispite, iz prve. 

"Prvi vlak koji sam vozila bio je dugačak 550 metara i težak 1800 tona", prepričava te dodaje kako najviše voli voziti noću jer je tada promet brži i nema puno zastoja.

"Ono što bi nekome možda bio glavni nedostatak ovog posla, a to su upravo česte noćne smjene, za mene je prednost jer sam noćna ptica. Moj san nikada ne pati baš zato što se uvijek organiziram unaprijed", ističe.

Najdraža joj je upravo jedna od najzahtjevnijih dionica u Hrvatskoj

Vozeći teretnjake, Valerija je obišla cijelu Hrvatsku. Obožava voziti kroz planinske predjele jer je, objašnjava entuzijastično, priroda tamo nevjerojatna.

"Volim taj osjećaj kada vlak lagano prolazi zavojitim dijelovima pruge, a okružuju me šume, rijeke i brda", iskrena je Valerija. To je i razlog zbog kojeg joj je najdraža relacija Gyékényes-Rijeka Brajdica, odnosno od Mađarske do Rijeke, kojom i najčešće vozi.

Valerija vozi i jednom od najzahtjevnijih dionica u Hrvatskoj. Naime, to je pruga koja prolazi kroz Gorski kotar. Ondje strojovođe i strojovotkinje upravljaju vlakovima teškim i nekoliko tisuća tona uz nagibe do čak 29 promila. To znači da vlak na svakih tisuću metara prijeđenog puta mora savladati uspon od čak 29 metara, kao da se penje uz dugačko stubište, ali s teretom od nekoliko tisuća tona. Prezicnost upravljanja vlakom je na takvim rutama od velike važnosti.

U slobodno vrijeme voli voziti traktor

Na pitanje je li se dosad susrela s kakvom zahtjevnijom situacijom na poslu odmahuje glavom, ali i dodaje kako su uobičajeni izazovi gotovo uvijek povezani s uvjetima na pruzi.

"To mogu biti vremenske nepogode, loša vidljivost ili raznorazna oštećenja. Također, izazov zna biti i održavanje koncentracije tijekom dugih vožnji jer stalno moramo biti spremni reagirati na nepredviđene probleme ili potencijalne opasnosti", govori Valerija.

A kada ne upravlja teškim strojevima, pomaže roditeljima koji se bave poljoprivredom. 

"Najviše u privatno vrijeme volim voziti traktor", otkriva Valerija i ovaj zanimljiv detalj.

Sponzorirani sadržaj donose Index i ENNA Grupa u skladu s najvišim profesionalnim standardima.