I OVE godine, kao i posljednjih nekoliko, u Hrvatskoj se odvija Black Friday. Dan nakon američkog Dana zahvalnosti nije službeni praznik, ali za svakodnevni život potrošača je još važniji - on označava početak blagdanskog šoping-ludila.

U Hrvatskoj se ova manifestacija pojavila tek prije 6-7 godina, a danas se čini da je tu oduvijek, što je dokaz koliko smo se amerikanizirali. Čekanja u redovima ispred dućana, zbog kojih smo se godinama rugali Amerikancima, sad su i kod nas normalna pojava. Srećom, još nisu zabilježene tučnjave oko zadnjeg televizora ili frižidera na popustu.

Ono što se nije prelilo na naše krajeve su ogromna sniženja od 70 ili 80%. U Hrvatskoj se uglavnom sve zaustavlja na 20 ili 30%, što se može uloviti više puta godišnje. Vjerojatno zbog toga ni nema tučnjava.

Nameće se pitanje: ako se trgovcima isplati prodavati robu po 20, 30 ili 50% nižoj cijeni od uobičajene, koliko vas "gule" inače?

Odgovorit ćemo na to pitanje kroz tri kategorije koje se najčešće kupuju na Black Friday - namještaj, odjeća i tehnologija.

Namještaj

Prije deset godina u Kanadi je pokrenut startup s namještajem Article. Vrlo brzo su se proširili tržištem, a već četiri godine kasnije imali su 100 milijuna dolara zarade. Jedan od faktora bila je cijena: osnivači Aamir Baig, Fraser Hall te blizanci Sam i Andy Prochazka odlučili su svoj namještaj prodavati direktno, bez posredništva trgovaca.

To im je omogućilo radikalno rezanje cijena koje su, čini se, inače užasno napumpane. Andy Prochazka tvrdi kako je cijena kreveta ili ormara u dućanu nevjerojatnih 400% veća od one pri izlasku iz tvornice. Dakle, kauč koji kupite za 1000 eura koštao je 250 u izradi, a ostalo odlazi na transport do veleprodaje, daljnji marketing i profit pri maloprodaji.

"Tvornice su nevjerojatno učinkovite i potrošile su puno vremena da postanu takve. Neučinkovitost se događa u transferu proizvoda iz tvornice u vašu kuću", rekao je Prochazka za Forbes.

Ako uzmemo čisti profit za trgovce, prema dostupnim informacijama kreće se oko nešto skromnijih, ali još uvijek vrlo značajnih 50%. Dakle, kad vidite ormar ili krevet s 30% popusta, netko će i dalje pristojno zaraditi na vama.

Odjeća

Zarada na odjeći također je prilično šokantna. Ova industrija je specifična jer se u moru izbora, radikalnih popusta i novih kolekcija potpuno izgubio osjećaj koliko bi nešto uopće trebalo koštati -  majice za 10 i 100 eura izgledaju gotovo identično, a nitko živ (osim pokojeg insajdera) ne zna objasniti zašto.

Odjeća koju ćete naći u prosječnom dućanu koštat će od dva do četiri puta više nego što je koštala kad je izašla iz tvornice (najčešće potplaćene, u Vijetnamu ili Bangladešu). Kod skuplje odjeće matematika je ovakva: dizajner će prodati svoje kreacije trgovini po 2 do 2.5 puta višoj cijeni, a nakon toga će trgovac ponovo udvostručiti cijenu i tako je prodati kupcu.

"Trgovci su nam znali reći da žele 1000 komada nečega za 21 dolar po komadu, tvornica bi tražila 40, ali bi na kraju spustila na traženu cijenu. Kako uopće postići to, tko je na gubitku? Tkanina je fiksni trošak, dakle na gubitku su radnici", rekla je modna dizajnerica Maria Stanley za Vogue.

Odjeća je dosta jednostavnija za proizvodnju i transport od namještaja, ali u tom sektoru dogodio se i drugi fenomen. Svima se podigao prag tolerancije na beskonačne popuste i rasprodaje, zbog čega više gotovo nitko ne kupuje odjeću kad nije na popustu.

Zbog toga se trgovci služe starim trikom - u startu napumpaju svoju maržu, a nakon toga je prilagođavaju blagim spuštanjem cijene i vrištećim natpisom "AKCIJA". Ipak, ako je super-mega-akcija-sale-black friday-last minute popust manji od 50-60%, još uvijek ste nekome ostavili barem nekoliko eura u džepu - ali ne radnicima u Bangladešu.

Tehnička roba

Elektronika nosi najmanju zaradu po komadu od navedenih kategorija. Razlog tome su jaka konkurencija i slični proizvodi - svi televizori izgledaju gotovo isto, a ako pred sobom imate dva s istim značajkama, zasigurno ćete uzeti onaj jeftiniji. Ista stvar je s mobitelima, laptopima, mikrovalnim pećnicama…

Postoji još jedna kvaka - proizvođači raznih tehničkih proizvoda često uvjetuju trgovcima po kojim cijenama smiju prodavati njihove artikle. Fiksiranje cijena od proizvođača je ilegalno, ali postoji rupa u zakonu: nitko ne može zabraniti proizvođačima da prestanu poslovati s nekim distributerom. Dakle, kad proizvođač navede preporučenu cijenu, u prijevodu to znači da će trgovac ili prodavati po toj cijeni ili ostati bez partnerstva, objašnjava Cnet.

Prema dostupnim informacijama, na televizorima, mobitelima i laptopima trgovac prosječno zaradi 20% prodajne cijene. Zbog toga su popusti u toj branši rijetko senzacionalni, osim ako roba nije zastarjela i trgovina je se želi riješiti kako bi mogla prodavati novu inačicu. Ako je nešto na popustu od 30 ili 40%, velike su šanse da je početna cijena bila potpuno neisplativa za kupca.

Dućani s tehnikom najviše "deru" na manjim stvarima kao što su kabeli, adapteri i punjači. Ti artikli znaju se prodavati i po dvostruko višoj cijeni od veleprodajne, zbog čega se najčešće i nađu na ogromnim akcijama u sezoni popusta.