NEDAVNO se na internetu povela rasprava o najmu stanova u Zagrebu.

Mnogi su se odmah uhvatili pravila o pušenju u stanu. Brojni stanodavci u oglasima naglašavaju da primaju isključivo nepušače. Neki smatraju da je to sasvim u redu, dok su drugi pisali:

"Nemojte krivo shvatiti, znam da nemaju svi iste mogućnosti, ali jebote, daj mi ključeve, neću ništa polupati i kad mi ih daš, to je moje. Ako mi se puši, pušit ću. Tko si ti da mi propisuješ kako ću se ponašati u stanu dok god ništa ne lomim niti remetim mir? Zašto pristajete na to?"

Što smatraju Hrvati?

Tim povodom u anketi smo vas pitali imaju li najmodavci pravo zabraniti pušenje u stanu. Čak 72 % vas odgovorilo je "da", dok preostalih 28 % smatra da najmodavci pušenje ne bi trebali zabranjivati. Glasati još uvijek možete ovdje.

Pitanje koje se rješava ugovorom o najmu

U Hrvatskoj ne postoji poseban zakon koji izravno kaže smije li se ili ne smije pušiti u stanu koji se iznajmljuje. Zakoni o pušenju uglavnom se odnose na javne zatvorene prostore (kafiće, restorane, ustanove i slično), a ne na privatne stanove.

Zato se pitanje pušenja u najmu najčešće rješava ugovorom između stanodavca i najmoprimca. Ako u ugovoru piše da je pušenje zabranjeno (ili dopušteno pod određenim uvjetima), toga se obje strane moraju držati.

Ako u ugovoru ništa ne piše o pušenju, to ne znači da je "sve dopušteno". Najmoprimac i dalje mora koristiti stan pažljivo i odgovara za štetu koja nije uobičajeno trošenje. Na primjer, jaki mirisi dima, žute mrlje na zidovima, oštećen namještaj ili potreba za posebnim čišćenjem zbog dima mogu se smatrati štetom koju treba nadoknaditi.

Također, dim ne bi smio smetati susjedima - ako se širi u druge stanove ili zajedničke prostore zgrade, to može stvoriti problem bez obzira na to što ugovor kaže.