PRIJE 50 godina na današnji dan započeo je najpoznatiji glazbeni festival u povijesti - Woodstock.

Michael Lang, idejni začetnik Woodstocka, napisao je knjigu o tom festivalu koji ni danas ne prestaje fascinirati svijet, a knjiga je odnedavno dostupna i na hrvatskom jeziku pod naslovom "Woodstock - kako napraviti najveći festival na svijetu". Na 270 stranica Lang uz pomoć Holly George-Warren donosi priče i iskustva iz prve ruke o događajima, nastupima i svemu što se događalo tijekom ta, kako su ih kasnije opisivali, "tri dana mira i glazbe".

U knjizi je opisao i kako je sve započelo tog 15. kolovoza 1969. godine, dana koji je ušao u glazbenu povijest. 

"Petak popodne, petnaest sati, pokušavam nagovoriti Richieja Havensa da otvori festival. Najavili smo da koncerti počinju u šesnaest sati, i premda publika ne izgleda nemirno, neki od njih su ispred pozornice još od srijede. I ne želim riskirati da predugo čekaju na svirku. Jednom sam to već prošao i nemam namjeru ponoviti. Budan sam gotovo 48 sati u komadu, radim sa zadnjim atomima snage, a u poslu smo od zore, pokušavamo završiti milijun stvari kako bismo mogli posvetiti se glazbi. Ovo mi je najdraži dio: gledam kako se završni komadići spajaju u jednu cjelinu. Radili smo na ovome, čini se cijelu vječnost, a uzbuđenje oko otvaranja u kombinaciji s nevjerojatnim brojem posjetitelja, samo me tjera da nastavim", opisao je Lang kako se osjećao na dan otvorenja festivala.

Utrka s vremenom

"Posljednja 24 sata bila su utrka s vremenom. Timovi su cijelu noć dovršavali pozornicu i - taman kada je svanulo sunce - napokon su postavili 12-metarsku platformu na svoje mjesto. Trebamo samo nastaviti i sve će biti kako treba. A kao odgovor na ove misli, u backstageu se pojavila predivna žena s velikom plastičnom vrećicom punom bijelog praha. Dobri Samaritanac naručio je pola kilograma kokaina za sve članove ekipe koji su radili cijelu noć i koji će, sad je posve sigurno, morati ostati budni cijeli vikend. Negdje oko osam ujutro, šefovi timova okupili su se u backstageu kod produkcijskih prikolica. Taman kada smo isipali prah na stol kako bismo ga raspodijelili, spustio se pljusak i kiša je lijevala kao iz kabla. Prije nego što smo se snašli, svjetlucave granulice postale su gnjecavi nered. Neki su probali spasiti što se spasiti može, a bijela je smjesa u potocima tekla prema tlu", opisano je u knjizi kako su izgledale posljednje pripreme.

Ulaz na festival se na početku trebao naplaćivati, no kad su organizatori vidjeli koliko ljudi se pojavilo na Woodstocku, shvatili su da će ih morati pustiti besplatno.

"Do petka ujutro, na Maxovim je poljima bilo najmanje 200 tisuća ljudi. Bez ograde, znali smo da nam je nemoguće pregledavati ili prodavati ulaznice - mada je bilo posjetitelja koji su tražili gdje ih se može kupiti - pa smo nastavili vijećati što napraviti. Nisam mogao pronaći Keitha O’Connora ili Joela, pa sam nazvao Mela da provjerim što se događa. Rekao je da pokušava raspetljati situaciju. Prijenosne kućice u kojima bi se prodavale ulaznice nisu nikada stigle do festivala", stoji u Langovoj knjizi.

"Kasnije, tijekom popodneva, nakon što sam razgovarao s Johnom i Wesom, donijeli smo odluku koju je stotine tisuća posjetitelja već znalo. John je bio razočaran. Rekao sam mu da je objavi službeno s pozornice: 'Festival je od ovog trenutka besplatan.' Uslijedio je aplauz, a John je dodao: 'Organizatorima je potrebna kupka - i to velika...' Nadali smo se da će ova poruka potaknuti ljude da se međusobno zbliže i pomognu jedni drugima. Bez obzira na sve, svi smo skupa bili u ovome", zaključio je Lang prepričavajući situaciju sa svojim partnerima u organizaciji Johnom Robertsom i Wesom Pomeroyom. 

Kao povlačenje Napoleonove vojske

"Dvanaest kilometara ceste s dvije trake zakrčene tisućama automobila koji jedva da su se i pomicali. Motori su prokuhavali, ljudi padali u nesvijest, ali svi su se smijali u nekakvoj zajedničkoj nevjerici. Vozila koja su nastradala izgledala su poput kostura konja uginulih na Oregon Trailu.32 Ljudi su počeli improvizirati, krenuli bi voziti po samom rubu kolnika dok ne bi naletjeli na tisuće ispred njih kojima je to isto palo na pamet i opet bi morali stati. Dvije trake pretvorile su se u četiri i svejedno se nitko nije ni pomaknuo. Dosta njih parkiralo je sa strane i krenulo pješice kroz polja. Izubijani klinci koji su se odnaprijed probijali prema nama rekli su nam da se gore ništa ne miče s mjesta i da imamo još nekih deset kilometara puta. Bio je to kozmički zastoj u prometu, sva vozila složila su se kao komadići slagalice i ostali tako zauvijek. Mada je bio fenomenalan prizor, ta autocesta prema White Lakeu izgledala je, kako je netko rekao, kao povlačenje Napoleonove vojske iz Moskve", opisao je put prema Woodstocku glazbeni novinar Greil Marcus.

U isto vrijeme tržište narkotika na Woodstocku je cvjetalo. "U šumi blizu štandova, procvjetala je tržnica narkotika i pratećih potrepština. Mogli ste pronaći LSD, THC, meskalin, peyote, gljive, različite vrste trave... Kućice su prodavale filter-papir, lule, kvačice za džointove, cigarete...", stoji u knjizi.

Prvi nastup

Richie Havens otvorio je festival iako su organizatori zamislili da to bude Jimi Hendrix. 

"Nakon četrdesetak minuta energičnog seta s folk pjesmama, Richie je ustao sa stolca što je bio kraj nastupa. Još nismo bili spremni za drugog izvođača, pa sam mu kimnuo da nastavi. A on je, dobra duša kakav je bio, nastavio dalje. Opet bi ustao i krenuo napustiti pozornicu, a mi smo ga vratili nazad. Nije imao set-listu - ali svirao je pjesmu za pjesmom, a bend ga je pratio. Napokon, natopljen znojem, pogledao nas je i dao do znanja da - nakon šestog ili sedmog bisa - više ne može", opisao je Lang koji je Havensa jedva nagovorio da nastupi prvi.

"Izišao sam na pozornicu po tko zna koji put i shvatio sam da više nemam pjesama koje bih svirao, ali svjestan sam da moram ići dalje, bez obzira na sve. Krenuo sam uštimavati gitaru, možda se sjetim neke pjesme koju sam zaboravio, kada mi u glavi zazvoni jedna riječ; riječ koju sam čuo kada sam prvi put izišao na pozornicu i pogledao gomilu. A ta riječ bila je - sloboda. I rekao sam im: 'Sloboda je ono o čemu smo pričali da nam treba. Ono što smo tražili... I mislim da je ovo baš to'", opisao je Richie.

Ni nagla kiša nije uspjela pokvariti prvi dan Woodstocka.

"Petak je izgledao kao čitava vječnost, ali vječnost u Raju. Uspjeli smo napraviti nemoguće, unatoč pucanju po svim šavovima. Živjeli smo - makar i samo na trenutak - u onom svijetu koji smo zamislili. Milijun se komadića spojilo u cjelinu, a ja sam bio u svom elementu. Odspavao sam neka dva sata u jednoj od prikolica, probudio se i bio spreman krenuti još jednom sve ispočetka", opisali su organizatori prvi dan festivala.