BILA je jedna od najtalentiranijih i najljepših glazbenica s ovih prostora, a umrla je u najvećem siromaštvu.

Margita Magi Stefanović bila je klavijaturistica grupe EKV koja je do danas postala jedna od ikona novog vala i rock glazbe bivše Jugoslavije. S vremenom je stekla titulu "crne princeze" novog vala, a kasnije se njena titula pretvorila i u sudbinu, crnu sudbinu, jer je skončala sama, zaboravljena i odbačena od svih. Posljednje dane života provela je u beogradskom skloništu za beskućnike.

Rođena je kao jedinica, a otac joj je bio kazališni i TV redatelj Slavoljub Stefanović-Ravasi. Završila je glazbenu školu i bila jedna od najtalentiranijih pijanistica na ovim prostorima. Nudili su joj nastavak školovanja na moskovskom konzervatoriju, no ona je to odbila i upisala (te kasnije i završila) arhitekturu. Priča se da je svojom ljepotom i karizmom privlačila pozornost gdje god bi se pojavila.

Međutim, njen život i budućnost mijenja susret s Milanom Mladenovićem 1982. godine u Beogradu. Magi je svojom pojavom i talentom oduševila Mladenovića te joj je odmah ponudio mjesto u bendu koji se najprije zvao Katarina II, a zatim i Ekatarina Velika.

Magi je u to vrijeme radila mnogo toga - skladala je, producirala pa čak i glumila. Bila je jedna od najprisutnijih osoba beogradskog boemsko-kulturnog miljea. Imala je velik utjecaj na glazbu EKV-a te je i danas sinonim za tu grupu.

U EKV-u je bila do 1994. godine, odnosno do raspada i Mladenovićeve smrti, no i nakon toga se nastavila baviti glazbom. Međutim, iako profesionalno veoma uspješna, Margita se borila s privatnim demonima. Borila se s ovisnošću o teškim drogama koja je eskalirala nakon što joj je preminuo otac.

Pokušala se izboriti s vlastitim demonima te spasiti svoj život, no u tom nastojanju je izgubila sve. Prodala je obiteljski stan i u predgrađu Beograda kupila dva manja, a ostatak novca iskoristila za putovanje u Indiju.

Život u dalekoj zemlji nije joj donio željenu promjenu pa se vratila, prodala oba stana, potrošila sav novac i postala beskućnica. Pred kraj života preselila se u napuštenu garažu u predgrađu Beograda gdje je živjela osamljena i napuštena od svih. 

Ubrzo je postala beskućnica te završila u beogradskom prihvatilištu za beskućnike. Preminula je 18. rujna 2002. godine. Iza nje nije ostalo ništa materijalno, ali je ostalo glazbeno nasljeđe koje nikad neće biti zaboravljeno.

Njezin život i danas izaziva mnogo zanimanja, a mnogi je i dalje pokušavaju shvatiti i objasniti. Dok je neki nazivaju jednom od najvećih umjetnica s ovih prostora, drugi je vide samo kao ovisnicu koja je na kraju uspjela uništiti svoj cijeli život. Novinar Dušan Vesić napisao je i njenu biografiju pod nazivom Magi, kao da je bila nekad.