Tekst: A.A.
Foto: Borna Čavrag

"STANJE NACIJE" Filipa Šovagovića krenula je na Pankersku turneju u sklopu koje je ta monodrama odigrana i sinoć u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti."Baš je bilo OK, bilo je baš smiješno", rekao je nakon izvedbe glavni akter cijelog projekta. Uz opuštenu atmosferu i obilje smijeha, u stalnoj interakciji s publikom, Šovagović se osvrnuo na stanje nacije u proteklom desetljeću.

To je u stvari anarhična dramaturgija 

"To je kao nekakva dokumentarna priča o realnim događajima, sitnim, malim događajima, nema ubojstva, nema nekih izrazito kinematografskih formula kao što su seks, nasilje, droga i rock`n`roll, nije u nekakvoj filmskoj šifri. U kazališnom smislu je to kao neka anarhična dramaturgija. Zato i je pankerska turneja", rekao je za Index glumac i autor projekta.

"Želim napraviti paralelnu priču kroz pet, šest medija. Krenuli smo prošle godine s pričom 'Ilijada 2001. u svemiru'. Htjeli smo u kazališnom smislu citirati taj Kubrickov film. Sada sa 'Stanjem nacije' na 2001. godinu gledamo iz perspektive 2010., gledamo u paraprostoru što se dogodilo", kaže Šovagović.

"Stanje nacije" i kao roman i kao film

"Ova je predstava u stvari kao i svaka druga. S jedne strane je to neko moje propitivanje izvođačke hrabrosti, a s druge strane testiram taj neki moj tekst koji i mijenjam", kaže glumac i objašnjava kako "Stanje nacije" zamišlja kao projekt koji se oblikuje kroz različite medije. Nakon monodrame planira svoj tekst pretočiti i u roman, a na kraju i u film.

"Ne znam mogu li kritikom uopće išta postići"

U svojoj monodrami Šovagović na duhovit i izravan način dotiče teme kao što su Domovinski rat i traume uzrokovane njime, podjele i mržnje među narodima, ali i običnih, svakodnevnih problema koji muče većinu; obiteljskih, financijskih i sličnih frka. No, ni sam nije siguran ima li ikakve koristi od isticanja i kritiziranja općepoznatih problema: "Kad sam bio mlađi, mislio sam da moram biti kritičar društva. Sad ne znam možemo li mi tom kritikom išta postići ili je to gubitak vremena. Teško da možete promijeniti starijeg čovjeka, možete promijeniti samo klince".

Na dnu je najbolje

Čini se da smo kao nacija na samom dnu, no, zbog toga bi, kaže Šovagović, zapravo trebali biti sretni. "Na dnu je najbolje. Kad padnete na dno i shvatite da vam zapravo to nije najgora pozicija u kojoj ste bili u životu, nego da je to najbolja pozicija u kojoj ćete biti, jer od tamo možete ići samo gore. Ne možete pasti još dublje, a dobar dio nas već je na tom dnu", zaključio je Filip Šovagović.