Foto: Instagram

ŽIVIMO u vremenu podivljalog konzumerizma, a veća kupovna moć ili mogućnost da kupujemo po znatno nižim cijenama s vremenom nas je pretvorila u tzv. "hoardere", ljude koji bezumno gomilaju nepotrebne stvari koje nam samo zakrčuju životni prostor.

Bezbroj je faktora koji na ovaj ili onaj način utječu na to, ali unatoč našim jadikovkama i neprestanom gunđanju da novaca nema, sve veći broj pripadnika srednjeg sloja ima puno više stvari nego je potrebno. I dok s jedne strane tvrdimo da nas stvari neće učiniti sretnima ili pak citiramo Tylera Durdena, papagajski mantrajući da "stvari koje posjedujemo na kraju posjeduju nas", nastavljamo gomilati suvišne sitnice trudeći se stvarima napuniti neku prazninu u nama samima.

Punimo police, ladice, ormare i podrume, a ovisno o kupovnoj moći, počinjemo razvijati nove kolekcionarske hobije i nastavljamo gomilati. Ponekad to opravdamo dobro poznatom frazom "nikad ne znaš kada može zatrebati", ali na kraju se sve svede na onaj mikser koji ste kupili tijekom kratkog samozavaravanja da ćete se početi hraniti zdravo. Već tri godine stoji neiskorišten na polici kao podsjetnik na to da možda ne živite zdravo, ali imate najbolju namjeru.

Generacija minimalista

I u svijetu u kojem crni petak traje tri dana, a kartice se nemilice peglaju, stvorila se skupina ljudi koji imaju kupovnu moć, ali odlučuju ne kupovati. Oni su minimalisti i sve ih je više u generaciji milenijalaca. Oni svoje potrebe svjesno svode na ono najosnovnije kako bi se usredotočili na one nematerijalne stvari kao što su potraga za srećom i veze.

I naravno da se ne radi o novotariji. Minimalizam su u podjednakoj mjeri upražnjavali stari grčki filozofi, budistički svećenici ili milijarderi iz Silicijske doline. Pravila ne postoje, a svatko bira ono što mu je bitno, a najbitnije je da ste iskreni prema sebi samima.

Neki psiholozi tvrde da se radi o želji milenijalaca da žive različito od svojih roditelja. Međutim, ne smijemo zanemariti ni činjenicu da živimo u eri podivljalog konzumerizma. Nema sekunde u danu da vam netko nešto ne pokušava uvaliti. Reklame su na svakom koraku. Upalite TV - reklame. Otvorite omiljeni portal - reklame. Izađete na ulicu - reklame. Čak i ljudi koje masovno pratimo na internetu više nemaju iskrene objave već tobože autentične trenutke koje začinjavaju gomilom heštegova koji vas podsjećaju da je ovo još jedna plaćena reklama.

Upravo zato stvara se skupina ljudi kojima je, baš poput Howarda Bealea iz "Mreže", svega dosta i ne žele to više trpjeti.

Što to podrazumijeva?

Naravno, to ne znači suludi asketizam ni samotnjački život na pustom otoku koji dijelite s loptom za odbojku kojoj ste dali ime Wilson. Stvari su daleko jednostavnije. Primjerice, umjesto da kupujete gomilu skupe i jeftine odjeće kojom punite ormare, izaberite jednostavno "uniformu", nešto što vam dobro stoji i ne oduzima vam previše vremena ni koncentracije. Baš kao što to čini Mark Zuckerberg koji ima milijarde, a neprestano nosi jedno te isto. To ne radi zato što je lud već zato što ne želi gubiti vrijeme na nevažne stvari kao što je pitanje: "Što ću danas obući?"

Isto tako, današnje generacije sve rjeđe razmišljaju o kupovini vlastitog doma. Žele biti daleko mobilniji od svojih roditelja koji su na svojim radnim mjestima ostajali sve dok se jednog dana ne bi probudili i shvatili da je život prošao. Minimalisti biraju manje stanove koji zadovoljavaju njihove potrebe, a vrlo često imaju i cimere. A budući da nemaju gomilu stvari, seljakanje ne uključuje dva ogromna kombija prepuna nepotrepština.

Njihov luksuz nisu stvari već putovanja. Naglasak je na tome da žele iskusiti život. Možda isprva zvuči kao još jedna new age budalaština, ali zapitajte se čine li vas vaše skupocjene (ili preskupe) stvari sretnima ili su samo još jedan uteg koji vas drži na istom mjestu.

I upravo je ovo posljednje najbitnije. Oni koji prakticiraju minimalizam sretniji su. Tvrde da je "dobro za dušu". I prije nego i to odbacite kao još jednu budalaštinu, ponovno pogledajte oko sebe i budite praktični. Razmislite čine li vas vaše stvari sretnima ili samo zatrpavaju životni prostor koji bi bilo daleko lakše održavati da ga niste toliko pretrpali.

Duhovna strana

Iako zvuči kao nešto s boca vode s porukom, živjeti jednostavno omogućuje vam da jednostavno živite, a mnogi koji su to pokušali, znaju da je to istina. Kredit za stan ili auto, čini li to vaš život jednostavnijim? Naravno da ne. Ponekad je nužnost, ali često je i rezultat najobičnije taštine jer odjednom radite za mogućnost da se u društvu pohvalite boljim autom.

No, ova odluka nije i zaista ne bi trebala biti rezultat kritike društva ni osuda pohlepe jer ovakve biste odluke trebali donositi zbog sebe, a ne drugih. S druge strane, bila to vaša želja ili ne, minimalizam pomaže planetu. Manje odjeće znači da ste se barem djelomično isključili iz industrije sweatshopova. Znači i manje otpada, a manji domovi podrazumijevaju i manju potrošnju.

Na strane sve to, manje stvari znači i da ćete morati raditi manje i taj višak vremena provoditi s ljudima do kojih vam je stalo. Minimalizmu skloni milenijalci žele raditi za život, a ne živjeti za rad. Sve im je važnija duhovna strana i žele zaštiti okoliš.

Zašto kupujemo toliko stvari?

Da ne bi bilo zabune, minimalisti mogu biti podjednako iritantni kao i samodopadni vegani ili ateisti koji svaki dan osjećaju potrebu podijeliti citat Richarda Dawkinsa. No, to ne znači da u moru njihove samodopadnosti ne postoji ona temeljna istina. To ne bi trebao biti vaš "statement", već stil života koji nikome ne biste trebali nametati.

Jedan od poznatijih minimalističkih blogera, Leo Babauta, minimalizam doživljava kao alternativu liječenja društvenih neuroza kupovinom.

"Fizička pretrpanost svijeta rezultat je kupovanja s ciljem skretanja pažnje s nesigurnosti u ovom svijetu. Upadamo u zamku da kupujemo svaki put kada osjetimo poriv. Sve to dolazi od toga da želimo otkriti što je zaista bitno, a za to moramo napraviti mjesta", govori Babauta.

Ponavljamo, to ne znači da morate spaliti sve što imate jer postoje daleko bolje alternative. Prodajte ili poklonite ono što vam ne treba. Postoji bezbroj načina da to učinite.

Lakše reći nego učiniti

Ipak, Babauta tvrdi i da se nekih stvari jednostavnije riješiti od drugih. Možda vam neće biti problem riješiti se viška odjeće ili kolekcije prastarih videokazeta, ali knjige su mnogima veliki kamen spoticanja: "Moram biti realističan što se moje kolekcije tiče i vidjeti što ću sa svim tim knjigama. Svaka knjiga predstavlja neku moju aspiraciju i riješiti se svake od njih znači priznati da nemam mjesta za svaku aspiraciju.

Bitno je od nekud početi. Očistite dnevni boravak, rasprodajte viškove i vaš dom će uskoro početi nalikovati prostorijama kakve inače viđate u časopisima o uređenju doma.

Održivo ili ne

Za kraj se valja zapitati i je li ovaj način življenja održiv na dulje staze.

Sve je u redu kada imate 25 godina, slobodni ste i jedina odgovornost u vašem životu ste vi sami. Zapravo, godine su potpuno nebitan faktor. Problem dolazi u trenutku kada počnete zasnivati obitelj.

Ljudi se počinju smirivati, imaju manje vremena i počinju tražiti vlastiti prostor koji ne dijele s cimerima već djecom. A djeca su dokazani "neprijatelji minimalizma". Unatoč neslaganju s njihovim životnim stilom, mnogi se na kraju pretvaraju u svoje roditelje.

No, znači li to da nije moguće pronaći sredinu? Naravno da ne, ali puno je teže. I dalje je moguće kontrolirati što vam je neophodno, a što nije i pritom ostati otvoren za kompromise koje ćete kad tad morati prihvatiti.