NAPISATI pjesmu omiljenom predsjedniku ili stranci oduvijek je bio vrhunac dupelizačkog pjesništva.

Doduše, danas to rijetki čine, a HDZ je vjerojatno jedina stranka koja uzgaja ovaj glazbeni podžanr pa bismo mogli čak reći i da su ga doveli do vrhunca.

Pjesme posvećene Titu nekoć su bile česta pojava (pisali su ih svi od pjesnika do pop zvijezda i rokera) i iz današnje perspektive djeluju urnebesno "sjevernokorejski". Naravno, da netko danas napiše pjesmu o "hrabrom Zoranu Milanoviću" u kojoj se dive njegovom pogledu i načinu na koji se obračunava s neistomišljenicima, bio bi to početak kraja pjevačke karijere bilo koga tko bi se u takvo što upustio.

I naravno da je Tito bio drukčiji tip predsjednika i da su to bila "neka druga vremena", ali to cijelu priču ne čini ništa manje bizarnom.

"Titoljubne" pjesme izlazile su i nakon njegove smrti, a mnogi ih se ni danas ne srame. Neke su s vremenom iščezle iz kolektivnog sjećanja, a neke su bile ogroman hit kao primjerice, Čolićev singl "Druže Tito mi ti se kunemo" koja se u rotaciju vratila nakon Titove smrti i postala velik hit. Osim toga, radilo se i o pjesmama koje su puno medijskog prostora dobivale u periodu oko Dana mladosti pa je i to vjerojatno bio jedan od razloga zašto su se neki upuštali u ove glazbene eksperimente. Na kraju krajeva, nikako nije bilo loše biti u Titovoj milosti.

Mi smo se odlučili prisjetiti ovog neobičnog povijesnog razdoblja i najvećih (i najbizarnijih) uspješnica idolopokloničkog popa.

Zdravko Čolić - Druže Tito mi ti se kunemo

Pjesma koju je komponirao Đorđe Novković (tekst je napisala Mira Alečković) prvi se put pojavila 1977. i izvedena je na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme, a nedugo nakon Titove smrti postala je "the hit" i prodana je u više od 300 tisuća primjeraka. Iako pjesmu iz potpuno razumljivih razlog već godinama ne izvodi, uvijek rado ističe da je Tita volio i da se ne srami ni ljubavi niti pjesme.

O Titu i njegovom utjecaju dovoljno govori to da je i dan danas tema gotovo svakog intervjua s bilo kojim pjevačem koji mu je pjevao ili kojeg je Tito volio. Jedna od njih je Neda Ukraden koja je sa sarajevskom grupom Kamen na kamen pjevala o sadnji cvijeća na putevima kojima se Titova vojska kreće.

Neki je nazivaju "posljednjim bedemom bratstva i jedinstva" i "simbolom epohe jugoslavenstva", a Lepa Brena to u mnogočemu i jest. Iako su je isprva doživljavali kao osobu s margine i nekog tko je šund na velika vrata donio na glazbenu scenu, s vremenom se pretvorila u nešto potpuno drukčije i postala jugoslavenska pop ikona čija lista postignuća, čak i u izuzetno kratkim verzijama, djeluje više nego impresivno.

Stoga, potpuno je razumljivo da se najveća zvijezda bivše Juge često pozivala na najvećeg heroja bivše Juge iako je veliko pitanje bi li dežurni Titovi cenzori, da je pjesme snimila prije njegove smrti, dopustili narodnjačke reference jer i Toma Zdravković svojevremeno je snimio posvetu Brozu koja je srezana u korijenu jer je okarakterizirana kao "kafanski šund".

Iako ćete na Balaševićevu pjesmu koju je snimio s bendom Rani mraz, naići na gotovo svim titoljubnim kompilacijama, ovo je samo jedan od njegovih posveta Josipu Brozu.

Kasnije je tvrdio da je pjesmu napisao kako bi ga ranije pustili iz vojske.

Nakon Titove smrti priča "o najvećem sinu naroda i narodnosti" s vremenom se razblažila iako se još jako dugo rokeri nisu javno usudili pisati o preminulom vođi bilo kako osim u superlativima. Bilo je tu i tamo uvijenih posveta kao što je slučaj s Azrinom "Tko to tamo pjeva", a Riblja Čorba "Tito je vaš" snimila tek 1990.

No, sve do raspada Jugoslavije, rokeri su rokali za Tita, a među njima i Teška industrija sa svojom homoerotičnom ljubavnom posvetom "o svoj ljubavi pod suncem koja je za Tita, Tita i samo Tita".

U današnje vrijeme, netko bi im rekao: "Get a room, you two!"

Vječno promukli Vlado Kalember također je pjevao o Titu, a jugoslavenski ljubimac žena kreketao je "Živi Tito", pjesmu koja djeluje kao da ju je napisao netko tko je samo pet minuta prije pisanja čuo za nevjerojatan koncept rimovanja. Dakle: "Živi Tito, čovjek drug, mi smo s Titom, a put je dug, živi Tito, k'o bedem jak, mi smo s Titom, to naš je znak".

A kad Kalember izgovori riječ "cvijet", možete biti sigurni da ćete s gotovo stopostotnom sigurnošću pogoditi koja je to čarobna riječ s kojom će je rimovati.

Iako ćemo ga još spominjati, svoje mjesto na listi zaslužio je i čovjek koji nam je dao velike hitove kao što su "Neću" i "Hoću" te "Odlazi, odlazi" i "Vrati se".

Da, to je jedan i jedini Zlatko Pejaković, a besmrtni stihovi su: "Tito je rekao davno, tvornice dajmo radnicima, naš je rat tek završio slavno, al pred nama još borbe sad ima", a i ostatak se bavi radnicima koji dižu ruke i biraju bolje sutra za djecu i sebe same. Bla bla. Razlog zašto ovo nije bio veći hit vjerojatno leži u činjenici da tekst zvuči izuzetno prozaično, kao da je prepisan iz novina ili nemaštovitog partijskog pamfleta koji je na brzinu nakucao neki ćato.

Što? Mislili ste da Novi Fosili nisu imali pjesmu za Starog?

Naravno da jesu.

Oliver Dragojević snimio je prilično žestoku "Tito i Prva proleterska" koja je još jedna u nizu pjesama o "voljenom vođi", a ova krije nezaboravne stihove kao što su "Je li tko god što o tebi čit'o, dok u tebe ne dođe drug Tito" i "Tu je mržnju ukinuo vjersku, i osnov'o Prvu proletersku".

Uglavnom, u ovom vam je već trenutku jasno da je Broz bio veći od života. Nešto kao jugoslavenski Geralt od Rivije o kojem postoje kompilacije i kompilacije pjesama koje se bave njegovim herojskim podvizima.

Možete li već iz naslova naslutiti da se radi o najvećem hitu svih vremena? Trebali biste jer "Informbiro" ima sve elemente suludog stvaralaštva kompiliranog na besmrtnoj kompilaciji "Pesme Titu" koja krije čisto zlato. Iako je ova poznata jugoslavenska estradna umjetnica u karijeri imala niz drugih pjesama po kojima bismo je se trebali sjećati, neki će je, nažalost, upoznati sad, preko "Informbiroa", predivnog glazbeno-propagandnog bisera koji krije stihove kao što su "druže Tito, jači od čelika, ničija nas neće smesti vika, klevetnička kampanja propada, il' sa istoka, il' sa zapada" ili "udarnički svaki dan se radi i u pravom smislu zemlja se gradi".

Postoje grozni tekstovi, ali ovaj je nekako predivno užasan upravo zbog specifične povijesne teme kojom se ovako nespretno, neuvijeno i pjesnički nevješto bavi.

Ljubav prema Titu očito je postojala i nakon Tita. Na kraju krajeva, čak i nakon domovinskog rata mogli ste čuti pjesme poput onih KUD Idijota "Ja sjećam se", Hladnog piva "Svi smo ga mi voljeli", a i prilično je česta referenca u tekstovima velikog broja glazbenika jer ipak, živimo u državi koja povijest ne pušta tako lako.

"Dok je bio, on je bio, sunce nad planetom" zvuči kao izljev neviđene ljubavi prema ovom drugu i druškanu.

Mnogo je pjesama koje smo s dobrim razlogom pospremili duboko u podsvijest, a ovu valja izvući iz ropotarnice nelagode i pomiriti se s činjenicom da se radi o pjesmi koja zaslužuje titulu najtitoidnijih titoljubnih tonova totalne titovštine. Riječi su (i nitko se ne smije dok ih izgovara): "Cijeli narod raduje se sada, izabra se naša nova vlada, zato treba cijeli svijet da znade, da je Tito predsjednik te vlade".