ZNAMO svi koliko je poetično što političari zemlje koja je napustila sve oblike vlastite kulture imaju apsolutnu nulu glazbenog ukusa. Pjesme korištene u političkim kampanja toliko su kritične da preferiram one prizore gutanja pršuta uz dobre stare desničarske hitove. Ovo je moj top 3, a ocjenjujem ih u tri kategorije: razina krindža, koliki je benger i koliko će biti smiješno za 50 godina. Glasajte!

3. Željko Houdek - HDZ zna (autori Dražen Žanko, aranžman Fedor Boić)

Legendarni HDZ zna jedan je od najpoznatijih glazbenih memova kad je riječ o hrvatskoj politici. Željko Houdek jako je uvjerljiv izbor za recitiranje Žankovog teksta koji, valja reći, zvuči kao i da sam Žanko trola naručitelje.

"Mi smo bili vrijedni dok su drugi pričali / radili i noću dok su oni sanjali / jer ništa neće doći od samoga sna / samo teškim radom onog koji zna" je nešto što bih ja napisao jedan kroz jedan u nekoj satiri. Ova izvedba s HDZ-ovog partyja je jeziv komad hrvatske pop kulture u kojoj Željko svojim autoritativnim plesnim pokretima (0:45 je predivna mema) i vokalnim bravurama dovede Cibonu (prepunu mladih HDZ-ovaca!) do potpune euforije. Pogledajte lica u drugom dijelu videa, kao da su na Progledaj srcem!

Razina krindža

9/10 - Željkov ples, euforična lica i prepuna Cibona u trenutku koji je odredio vladu u jednoj od najvažnijih točaka moderne RH: ovo ima slojeve i slojeve zabave i krindža

Koliki je ovo benger

 8/10 - veliki plus za urnebesan sadržaj, ali i glazbeno: ovo je kao neki funk pokušaj Matije Cveka, samo bolje otpjevano, manje krindž i glazbeno zabavnije; pjesma je valjda jedina od ovog predizbornih smeća koja zapravo funkcionira

Koliko će biti smiješno za 50 godina

10/10 - ponajviše zato što je ova garnitura HDZ-a pozatvarana šakom i kapom godinama kasnije, a prisutni su bezbrižno i unosno sudjelovali u dovođenju te garniture na vlast; treba spomenuti i video čiji su opis i komentari instant legendarni

2. Sandro Bastiančić i Nikola Grmoja - Na tvojoj strani (autori: Goran Komazin Meka i Milan Kapović, miks/master: Goran Martinac)

Sandro Bastiančić lik je iz legendarnog riječkog benda En face koji je imao onaj hit s Urbanom (S dlana boga pala si). Na stranici Hrvatskog društva skladatelja hvale ga za Porin koji je dobio za tu pjesmu, "brojne nominacije kao izvođača", a zatim i za nategnuta postignuća poput toga što su se neke njegove pjesme našle na albumima koji su dobili nagradu za pop album godine, a tu je i, citiram, "nominacija za godišnju nagradu na nekoliko festivala u inozemstvu (npr. Music Awards Ceremony Beograd 2020.)".

Sudeći po ovom glazbenom brodolomu, od sredine devedesetih nije napredovao ni najmanje, ni autorski ni pjevački. Ovo aranžmanski zvuči otprilike kao i jedina njegova pjesma koju znamo, rimovanje je klasično za hrvatski pop rock i temelji se na podudarnosti zadnjeg slova u riječi, a ostalo što uleti - uleti, progresije su izlizane, interpretacija je zakočena kao da je gospodin tijekom snimanja bio svjestan kolika će mu ovo biti mrlja u portfoliju. Velik mi je minus što tekst ima hrpu nebuloza.

Ne mislim na cjelinu i poruku, to nam je svima jasno, mislim na linije koje su uz klasičnu prodaju domoljublja i ksenofobije još i nesposobno realizirane kao pjesničko djelo. Ovo je osnovnoškolska razina: "na tvojoj strani / gledaš ljude neznane / šume, rute, migrante / i pomisliš za tren / na Dublin znane sve / veslaš rijekom istine / čekaš stare frendove / da se vrate zauvijek / domu svome" i "nemaš kad odustati / na tvojoj strani ima nas / i ne posustani baš zato i na glas / spremaš se obuzdati bijes / obale i mora plijen / epidemije za tren / skini maske". Doslovno prelijevanje iz "molim?!" u "ima li ovaj poredak riječi u rečenici uopće smisla?!"

Sve su to sastojci za zaboravljivu stranačku pjesmicu, ali ovdje dođe i Nikola Grmoja koji tvrdi da je od repa slušao Tram 11 i "sve strano" i baci vers godine u stilu ex Živca Maradone ili ovog zadnjeg albuma uzora Tram 11. Ritmički nije najsretnije, ali sudeći po sadržaju, smiješi mu se i foteljica i bujica i podcast inkubator gostovanje. Sjedi, 5!

Razina krindža

7/10 - van Grmojinog repanja i kežualnih besmislica ovog Bastiančića, prilično dosadno ostvarenje. Znamo svi koliko je poetično što političari zemlje koja je napustila sve oblike vlastite kulture imaju apsolutnu nulu glazbenog ukusa.

Koliki je ovo benger

3/10 - nažalost, glazbeno isprazno i bezvezno, nije ni za ruganje zanimljivo

Koliko će biti smiješno za 50 godina

4/10 - ovisi o tome koliko će Most biti zabavna povijesna crtica u domaćoj povijesti, teško s obzirom na to da su sad sve stranke u Hrvatskoj desne ili još desnije (izuzev Možemo!)

Jedino što ovu pjesmu stavlja u panteon najkvalitetnijih ostvarenja po izboru hrvatskih glazbenih stručnjaka je zanimljiv podatak: producirao ju je producent godine ovjenčan Porinom, Goran Martinac. Pa kako da ne valja!

>>Top 5 najdegutantnijih Porina 2024. godine

1. Znam da možemo (autori: Erol Zejnilović, Nenad Kovačić)

Pretpostavljam da krindžanje na ovu pjesmu i spot ovisi tko ste i koliko ste aklimatizirani na globalnu prezentaciju ljevice. Meni je ovo nekontrolirano mahanje udovima uz teturajuću kameru na nasumično odabranim lokacijama u gradu bez ikakve koreografije sličnije nekakvom trepni-dvaput-ako-si-otet pozivu upomoć nego inspirativnim agentima promjene. Srećom za njih, vladajuća stranka svake godine dotakne još veće dno pa možemo (!) opravdati ljude koji se ponadaju.

Razina krindža

10/10 - bez spota bi bilo par bodova manje, ali uz spot ovo odnosi tortu i pokraj puno opasnije HDZ zna

Koliki je ovo benger

4/10 - dodaj 5 bodova ako bi demonstrativno grlio stabla

Koliko će biti smiješno za 50 godina

8/10 - pjesma 4/10, a spot 10/10 jer je jedan od rijetkih koji ima bezvremensku humorističnu kvalitetu

*Van konkurencije

NAPRIJED HRVATSKA! - Josipovićev progresivni Captain Beefheart/John Cage trenutak

Legendarno, legendarno, legendarno! Uskoro ću se raspisati i o Josipoviću i Vojkoviću i partnerskim djelatnicima Holdinga i još puno toga, ali za ovu skladbu i spot zasad mogu samo citirati nešto iz opisa: "Naš spot, drukčiji od sviju, košta NULA KUNA!"

Ma nemoj.

Legendarna izvedba Moje domovine u Ciboni na predizbornom skupu HDZ-a iz kojeg je nikla i ona izvedba HDZ zna spomenuta u početku članka

Ovo je vantjelesni veleban trenutak i pozivam da ga sami doživite, kao i popis imena koja će voditelj dramatično prozivati kako HDZ all-star pjevači izlaze na pozornicu oskvrnuti ovu golemu pjesmu. Nabrojat ću ih u idućoj rečenici, ali vas molim da si ne kvarite dojam i slušate jedno po jedno u videu.

To su, redom: Miroslav Škoro, Lana Jurčević, Ivana Kindl ("odnosno Ivan Mikulić najprije, eto ga! Pa onda naša Ivana Kindl!"), Željko Houdek, Nina Badrić, Đani Stipaničev, Ivana Banfić, Nera Gojanović, Mladen Grdović, Dražen Žanko i Mišo Kovač. Zabavno je gledati koliko neki bolje skrivaju neugodu od ostalih, ali je još zabavnije vidjeti koliko su sposobni prenijeti doživljaj kao da vjeruju u njega.

Važna lekcija za hrvatske glazbenike kojima postojanje ovisi o sposobnosti mazanja!

Poseban bonus za legendarni kadar Sanadera i Kosorove na 6:40.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.