Trener javnog nastupa: "Prestanite ljude u razgovoru pitati 'Kako si?'"
VRIJEME je da iz svakodnevne komunikacije izbacimo jedno uobičajeno i naizgled pristojno pitanje. Možda toga niste svjesni, ali ako nekoga po navici pitate "Kako si?", mogli biste nenamjerno propustiti priliku da se stvarno povežete. To često zvuči kao rutina koja ne vodi nikamo, a jedan stručnjak za komunikaciju kaže da vas baš ta fraza može učiniti osobom koja ostavlja mlak dojam.
"Molim vas, prestanite u razgovoru pitati 'Kako si?'", rekao je za The Post Stuart Fedderson, trener javnog nastupa i komunikacije. "To su dvije najbeskorisnije riječi u svijetu komunikacije. Osoba koja pita uglavnom ne želi čuti pravi odgovor, a osoba koja odgovara ga najčešće ni ne kaže", pojasnio je.
Zašto je to pitanje loš početak
Fedderson to pitanje naziva rutinskim otvaračem koji sprječava da razgovor ode dalje. "Ono što slijedi nakon 'Kako ste?' često je samo kurtoazija - razmjena par riječi bez stvarnog povezivanja." Dodaje da pitanje obično završi kratkim odgovorom od jedne ili dvije riječi, tipa "Dobro" ili "Ok".
Što pitati umjesto toga
Prema Feddersonu, puno bolje prolaze konkretnija pitanja koja otvaraju prostor da se osoba raspriča. "Uđite u razgovor s otvorenim pitanjima, jer ona potiču ljude da ispričaju nešto o sebi - a to svi volimo." Predlaže pitanja koja počinju sa "što", primjerice: "Što vam je danas bilo najzanimljivije?" "Takvo pitanje odmah otvara razgovor", kaže Fedderson.
Metoda ACT za bolju povezanost
Kako biste ostavili što bolji dojam, posebno tijekom neobaveznog razgovora, stručnjak za komunikaciju preporučuje korištenje metode ACT za oblikovanje pitanja. "A označava autentičnost, C označava povezanost (connection), a T je tema koja će vas povezati s drugom osobom."
Koristi u poslovnom i privatnom okruženju
Ove smjernice mogu biti korisne i na poslu, gdje je jedno istraživanje pokazalo da se 74 % ljudi muči s ćaskanjem s kolegama. Unatoč tome, komunikacija licem u lice očito pomaže - 38 % ispitanika kaže da im takvi razgovori popravljaju raspoloženje i osjećaj dobrobiti te mogu potaknuti opuštenost, sreću i samopouzdanje nakon ugodnog razgovora.
Fedderson se poziva i na studiju Sveučilišta Harvard iz 2019., koja je analizirala više od 300 razgovora. Pokazalo se da su sudionici kojima su postavljana smislenija dodatna pitanja sugovornika doživljavali simpatičnijim, karizmatičnijim i samopouzdanijim. Slično vrijedi i na spojevima. To potvrđuje i studija Državnog sveučilišta New York u Stony Brooku, prema kojoj dublja pitanja vode do većeg osjećaja povezanosti među sudionicima.