TRI DANA, dvije rasprodane Šalate, jedan relevantan izvozni proizvod hrvatske glazbe: neprevaziđeni Marko Purišić i njegov Baby Lasagna tim.

Ljudi su Baby Lasagnu očekivano dočekali u potpunoj euforiji, a brojnost i angažiranost publike pokazali su da Rim tim tagi dim nije jedini trik koji Marko ima. U novoj eri konzumacije glazbe možda me i ne bi trebalo čuditi što hrpa fanova sva tri dana zna tekstove pjesama koje službeno nisu ni izašle... ali me ipak čudi.

OK, ja volim dati umjetniku priliku da me oduševi ili, češće, razočara pod njegovim uvjetima pa čekam službene objave, što je vjerojatno passe. Pogotovo za čovjeka koji je niotkud stvorio toliku euforiju da je Šalatu napunio publikom od 7 do 77. Ovakve senzacije i, na kraju krajeva, jako dojmljive i inspirativne priče ne mogu izbjeći nahrupljivanje obitelji s djecom koje su, ruku na srce, jedan kroz jedan kežualci. Ali udio manijaka koji su znali napamet puno više od Rim tim tagi dim naprosto je impresivan - a svaki dan sam bio na drugom mjestu.

Dakle, pjesme prolaze kod mase. Nije ni čudo - Marko i Baby Lasagna tim rade pjesme stvorene za koncerte. Toliko je klupskih poskočica da me malo umorilo što se dinamika osjetno ne promijeni ni u jednom trenutku. Trenuci poput nježne solo dionice klavijatura trebaju biti dulji za jači učinak, a nedostaje mi i više trenutaka intimne sinergije s publikom kakvu bi mogla lako napraviti akustična pauza samo s momcima i gitarama. 

Marko je stvoren za pozornicu

Još jedan minus je recitiranje između pjesama, ali ne zato što Marko samosvjesno ponavlja unaprijed pripremljene rečenice; upravo zato što je najbolji kad improvizira, osjeti energiju prostorije i napravi spontan trenutak. Razumljivo mi je da ne vjeruje u taj dio sebe, pogotovo pod ovakvim pritiskom, ali zaista nema razloga. Prirodan je i dominantan na pozornici, a publiku je ionako osvojio šarmom i jednostavnošću. Drugim riječima, najgore što se može dogoditi je da nešto zajebe, a to bi bilo simpatično i u skladu s brendom.

Pozitivna strana uvježbanosti i pripremljenosti: bend se opasno pripremio. Sva tri dana svirali su kao švicarski sat, a Marko je - kao i njegove pjesme - stvoren za pozornicu. Sati, dani, mjeseci i godine truda došli su do izražaja. Kretanje i vladanje materijalom bili su izvrsni konzistentno, a moramo dodati i veliki plus u rubriku pjevanja. Naravno, Marko nije Luciano Pavarotti ili Željko Houdek, ali to što radi - zaista radi jako dobro. Siguran je u sebe, tehnički svjestan granica i raspona u kojem najbolje funkcionira i kao frontmen funkcionira toliko dobro da bi mogao razmisliti i o izbacivanju nasnimljenih vokala na traci.

Najvažnije - ne samo kontekstu ovog koncertnog triptiha nego i Marku - bila je razina na koju je digao koncertni doživljaj. Na Šalati nije bilo zajebancije s produkcijom. Pirotehnika, videozidovi, uvježbanost članova u svim ključnim trenucima, ozbiljnost kojom se pristupilo cijelom projektu... jako dojmljivo. Ovakva koncertna produkcija u inozemnim okvirima se podrazumijeva, ali kod nas je obično uvježbanost glazbenika najviša razina. Marko i njegov tim odlučili su podići sve nekoliko razina iznad, a kolegama su zadali domaću zadaću.

Ne kažem da gledanje skakanja naših glazbenika uz punu pjesmu s punim nasnimljenim vokalima koje pušta DJ, jedina druga osoba na bini, nije sramotno i bez ovih koncerata; ne kažem da bi bendovi trebali trošiti teško zarađen novac od rijetkih koncerata na doživljaj publike... samo kažem.

U mojoj glavi, Šalata označava kraj Eurosong bajke Marka Purišića. U recenziji Biggie biggie boom sam rekao da se Marko dokazao i da sad čekamo njegovu potpunu propast, što znači da ćemo zaboraviti na kredit koji ima i promatrati ga kao "običnog" glazbenika koji nas novim proizvodima mora zadovoljiti. Ja im se veselim, a pogotovo se veselim brojnim europskim uspjesima kakvi mislim da čekaju ovaj bend. Marko je sam uplovio u ovo i omogućio im svima priliku života, ali Baby Lasagna tim sposoban je za puno veće stvari.

Šalata je bila dokaz za sve njih, za Marka veliki trijumf pred domaćom publikom koju toliko voli, a za Europu odlična demonstracija koja će zainteresirati mnoge dvorane.

Marko: sjedi, 5! I predomisli se za idući singl u korist demona i komaraca. Mwa mwa!

>> Pet krivaca za novu Baby Lasagna dramu

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.