PROŠLE godine na današnji dan preminuo je Jasmin Stavros u dobi od 68 godina, nakon borbe s rakom kostiju. Rođen kao Milo Vasić, glazbenik je imao uspješnu karijeru dugu gotovo 50 godina, a slušali ga ili ne, znate nabrojati barem nekoliko njegovih pjesama.

Rođen u Splitu 1. studenog 1954., Milo je od malih nogu bio izložen glazbi. Doslovno svi članovi njegove obitelji bavili su se glazbom, i djed, i majka, i otac, i brat. Stoga ne iznenađuje posebno što je još kao dijete odlazio na sate pjevanja, što od 12. godine svira bubnjeve i što je već s 15 svoj hobi i strast pretvorio u posao profesionalno svirajući s tada popularnim splitskim bendovima kao što su Delfini, More i Mladi batali, koji su se kasnije preimenovali u Magazin. 

Igrao u Hajduku

Iako mu je u jednoj fazi života nogomet bio ogromna strast, pa je čak i igrao u Hajduku i s obzirom na odlične reakcije trenera vjerovao da će postati jedan od najboljih nogometaša svijeta, njegov otac nije se s tim mogao pomiriti. Tvrdio je da su svi nogometaši probisvijeti i natjerao Stavrosa da nauči svirati klavir, za koji je Jasmin govorio da ga je mrzio. U jednoj fazi morali su odlučiti hoće li se baviti nogometom ili glazbom, a otac je tu odluku donio umjesto njega.

Iako je najveći dio karijere bio poznat kao zabavnjak, ranih sedamdesetih počeo je otkrivati jazz i ubrzo postao studijski svirač u Jugotonu i jedan od najtraženijih bubnjara na prostoru bivše Jugoslavije. Lista njegovih suradnika duga je i impresivna - od Arsena Dedića i Josipe Lisac, preko Miše Kovača i Ivice Šerfezija, pa sve do Nede Ukraden i Ljupke Dimitrovske. 

Osim toga, četiri godine svirao je udaraljke u HNK, gdje su mu dirigirale veličine kao što su Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli i Papandopulo, a u tom je periodu svirao i s Oliverom Dragojevićem i Meri Cetinić.

Sasvim slučajna solo karijera

Tijekom osamdesetih na dvije godine otišao je u SAD, gdje je završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector. Iako su ga kao najboljeg europskog studenta željeli zadržati i dali mu zelenu kartu kako bi karijeru nastavio u Americi, Stavros se odlučio vratiti u domovinu i okušati kao solo izvođač. 

Jedan od većih razloga za povratak svakako je bio i to što je imao suprugu i dvoje djece. Naime, 1976. oženio je Žarku, djevojku koja ga je, kako kaže, osvojila na prvi pogled. No njezini roditelji time nisu bili oduševljeni pa je par odmah nakon vjenčanja na šest mjeseci zbrisao u Rusiju, gdje je Stavros imao podulju turneju s Magazinom i Delfinima. Roditeljima nisu ništa rekli, ali s vremenom su im oprostili. Tim više jer je Stavros novcem s turneje kupio stan u Splitu i tako smirio strahove roditelja da će im kći završiti s nekim tko nema sjajnu budućnost. 

Što se solo karijere tiče, neke priče kažu da je do nje došlo slučajno nakon što je s Doris Dragović snimio duet U tebe se neću zaljubiti, i to samo zato što se pjevač koji je trebao otpjevati duet nije pojavio. Zaključio je da ima "ono nešto" i odlučio snimiti solo album. S Rajkom Dujmićem i Stevom Cvikićem 1987. snimio je prvi album i odmah je bilo jasno da je zvijezda rođena. Album je prodan u više od 50 tisuća primjeraka, a nakon njega su uslijedile i brojne druge uspješnice koje su nerijetko dostizale zlatnu tiražu. 

Kako je Milo postao Jasmin

Prijatelji u Splitu zvali su ga Pluton zbog istoimenog lika iz crtića koji je volio, a ime Jasmin Stavros dao mu je Rajko Dujmić. Milo je ime prihvatio i odmah ga i službeno promijenio na veliko nezadovoljstvo svojih roditelja. Posebno majke, koja ga nikad nije zvala novim imenom. 

I dok roditelji nisu bili ludi za novim imenom, kritičari nisu bili oduševljeni njegovim zaokretom u karijeri jer najbolji bubnjar Jugoslavije pretvorio se u zabavnjaka. Ubrzo je postao poznat kao "kralj zabave". Mnogi još i danas prepričavaju koncert u splitskom klubu Mississippi tijekom kojeg je Stavros u jednom trenutku skočio, udario glavom u strop, završio na Hitnoj, nakon šivanja se vratio u klub i profesionalno odradio nastup koji je trajao sve do zore. 

Doduše, njemačka izdavačka kuća Ariol željela ga je preseliti u Njemačku, gdje je bio radio kao studijski glazbenik, ali na kraju je ponovno izabrao obitelj. 

Od najboljeg bubnjara Jugoslavije do megazvijezde

Megazvijezda službeno je postao 1989. svojim trećim albumom, na kojem su se našli hitovi Umoran i Dao bih sto Amerika. Narednih 20 godina radio je preko 120 koncerata godišnje. Početak Domovinskog rata zaustavio je mnoge karijere, a Stavros je tada odlučio da ne želi snimati nove albume, već se odmah prijaviti u vojsku. Budući da nije imao vojnu obuku jer je odbio služiti JNA, odlučio je pomoći na jedini način na koji je mogao. Odradio je preko 500 humanitarnih koncerata. 

Karijeru je nastavio suradnjama s Tončijem Huljićem i Fedorom Boićem, a okušao se i kao glumac u humorističnoj emisiji Jel' me netko tražio, koja je ostvarila velik uspjeh. Bubnjeve je nastavio svirati sve do 2000., kada je taj dio karijere ostavio iza sebe. Doduše, njegov sin Milo nastavio je njegovim stopama i također postao odličan bubnjar, koji iza sebe ima nekoliko godina jazz akademije u Grazu i nekoliko godina učenja u Americi. 

U kasnijoj fazi karijere često se pisalo i o njegovom osobnom životu, estetskim zahvatima i tome da se okrenuo vjeri i postao "fanatik".