USPOREĐIVANJE braće i sestara u mnogim se obiteljima događa gotovo usputno. Jedno dijete je "razumno", drugo "pametno", a trećem se govori da "uči od brata" ili "bude više kao sestra". Iako takve rečenice roditeljima mogu zvučati bezazleno ili motivirajuće, djeca ih često doživljavaju kao rangiranje i poruku da ljubav, pažnja i odobravanje ovise o tome koliko su "dobri".

Djeca se ne rađaju kao suparnici, ali to mogu postati kada ih odrasli stalno uspoređuju. Roditelji ponekad misle da će time potaknuti dijete na napredak, no često stvaraju rivalstvo. Brat ili sestra tada više nisu saveznik, nego podsjetnik na vlastite nedostatke. Dijete koje se stalno uspoređuje može osjećati ogorčenost, dok ono koje se ističe kao uzor može osjećati pritisak da tu ulogu zadrži.

Ne pati samo slabije dijete

Zato nije točno da u usporedbama pati samo "slabije" dijete. Ono koje se naziva "dobrim", "bistrim" ili "odgovornim" može početi vjerovati da vrijedi samo zbog uspjeha i poslušnosti. Može se bojati pogreške jer bi ona mogla značiti gubitak posebnog mjesta u obitelji. S druge strane, dijete koje se neprestano mjeri s bratom ili sestrom može izgubiti samopouzdanje i početi vjerovati da je manje sposobno, manje voljeno ili uvijek na drugom mjestu.

Uspoređivanje slabi i odnos između roditelja i djeteta. Umjesto da se osjeća prihvaćeno kao zasebna osoba, dijete se može osjećati kao da je stalno na procjeni. Zbog toga može prestati govoriti o svojim osjećajima, skrivati neuspjehe i sve manje doživljavati dom kao sigurno mjesto. Takve poruke često ostaju i u odrasloj dobi, kroz nesigurnost, teško prihvaćanje pohvala ili osjećaj da se vlastita vrijednost mora stalno dokazivati.

Djeca trebaju ohrabrenje koje se odnosi na njih

Djeca trebaju ohrabrenje koje se odnosi na njih, a ne na usporedbu s drugima. Rečenica "Zaista si se potrudio oko ovoga" zdravija je od "Zašto ne možeš biti kao tvoja sestra?". Kada roditelji prepoznaju posebnosti svakog djeteta, stvaraju prostor za samopouzdanje bez suparništva. Uče ih da razlike nisu razlog za natjecanje, nego nešto što vrijedi razumjeti i poštovati. Riječi izgovorene kod kuće djeca ne samo čuju; oko njih često grade sliku o sebi.