Riječ je o jednom i jedinom Nevenu Ciganoviću koji oduševljava svojom iskrenošću te činjenicom da je kroz sve ove godine prisutnosti na društvenoj sceni ostao vjeran sebi, ne mijenjajući se radi nikoga. Iako se u posljednje vrijeme povukao iz javnosti, interes za njegovim likom i djelom u Hrvatskoj i šire i dalje je popriličan, a kao i uvijek, Neven je i u intervjuu za Index Rouge bio onakav kakav jest - brutalno iskren.

 

 

Ja bih sebe okarakterizirao kao jednu pomalo dosadnu osobu jer radim uobičajene stvari koje rade i drugi ljudi. Najčešće se družim s prijateljima jer ne podnosim biti sam, volim biti okružen ljudima, idem u gym, više vremena provodim doma uz filmove i serije nego što izlazim. Ali to zato što sam se zasitio izlazaka po Zagrebu, uvijek je sve isto, nikad se ništa specijalno ne događa, sve je nekako predvidljivo, znaš koga ćeš sresti van, koja mjesta ćeš obići i kako će noć završiti. Naime, ja ne volim nešto specijalno prirodu i te neke izlete, ručkove po restačima s domaćom klopom jer to su mjesta gdje ti vidiš mali broj ljudi i ja postanem nemiran već nakon 20 minuta. Više mi paše zujanje po šoping centru i sjedenje u tamo nekom kafiću i komentiranje ljudi koji prolaze. Špicu ne volim baš jer tamo prolaze ljudi koji su se namjenski sredili za šetnju njome pa ne želim svojim komentarima upropastiti njihovo veselje.

 

 

 

Posljednjih sam se godina povukao iz razloga jer na moju žalost nisam više toliko prisutan na televiziji onoliko koliko bih ja htio i koliko mislim da zaslužujem. Naime, moje se ime veže najviše uz jednu televiziju koja već godinama nije našla projekt za mene pa me upravo zbog tog razloga nema, a iz istog razloga što me ime veže za tu TV kuću, druge me televizije izbjegavaju. Na društvene događaje i evente sam i dalje rado pozvan gost, ali ih ne posjećujem jer, iskreno, i da netko želi uzeti neku moju izjavu, ne vidim neki smisao u tome jer sam nisam u nekom projektu pa da mogu govoriti iz te perspektive. I da, jako sam počašćen, bez obzira na to što me nema na sceni, da su i mediji i dalje zainteresirani za moj lik i djelo. Posebno mi je laskalo kad sam baš na Indexu u pregledu godine pročitao kako je moja bolna erekcija bila vijest godine. A to je i vijest koja je obišla cijeli svijet, i bez obzira na to bolno iskustvo, ja sam ponosan na svoju kitu koja me proslavila i jedini sam Hrvat o čijoj je kiti pisao cijeli svijet.

 

 

 

Da, na Instagramu sam dosta aktivan, ali opet nastojim se dozirati baš onoliko koliko je to potrebno. Nemam potrebu svaki dan okačiti selfie ili kako sam se taj dan obukao, a fotografije sa svojih putovanja vrlo rijetko kačim jer u biti nikad ništa niti ne slikam jer meni je i dalje najbitniji provod u gradu od same kulture i znamenitosti mjesta. A što se tiče mojih, kako ih ja volim nazivati "blagdanskih" fotografija, njih baš volim smišljeno pripremiti, iako ih većinu odradim sam, odnosno neprofesionalno. Nije sad da se nešto pretjerano trudim oko njih, uglavnom mi sine ideja što bih objavio za taj "blagdan" i onda razmišljam gdje da nabavim sav potreban rekvizit: većinu naručim online, ali na žalost u zadnje vrijeme sve pošiljke stižu prekasno tako da uvijek moram improvizirati, i iako budem nesretan zbog toga, fotografije ne ispadnu tako loše.

 

 

 

Što se tiče mojih golišavih slika na Instagramu, moram reći da sam ja dosta zadovoljan svojim tijelom jer radim na njemu i nemam se čega sramiti. Smatram da je moje tijelo kao i pojava sama po sebi brend te ga golotinjom najbolje ističem. Mislim da bi se i drugi Hrvati rado slikali poput mene, no za sad to samo rade neke Hrvatice koje su shvatile da je istinita ona da se seks prodaje pa tako i promoviraju sebe. Jedini problem koji imam sa svojim golišavim fotografijama jest taj što ih mediji vole objavljivati što meni laska, no problem nastaje kada se objavi link s fotografijom gdje čitatelji mogu direktno ući na profil te prijaviti fotografiju kao neprimjerenu. Ja znam da mnogima influencerima laska kada vi mediji podijelite tako fotku jer tako prikupljaju nove sljedbenike za svoj profil, no ja sam shvatio da meni samo nanosi štetu jer fotografije prijavljuju uvijek oni koji me ne slijede. Meni nažalost te fotografije Instagram obriše, ne znajući koliko truda i vremena sam uložio u  njih, iako je Instagram prepun takvih, čak i eksplicitnijih fotografija, što muškaraca što žena te sam jako razočaran Instagramovim customer supportom jer je potpuno nemoguće ih kontaktirati u tim slučajevima, a oni uopće ne čekiraju fotografije. A što se tiče dušobrižnika koji ih prijavljuju, mogu im poručiti samo da se prihvate svojih života i da se posvete svojim profilima i svojim fotografijama jer bi im život tada bio puno zabavniji.

 

 

 

Pa ja sam nastojao uvijek biti iskren, čak i u situacijama kad sam bio svjestan da to ne bih smio, i to me koštalo dosta u životu. Ali ja si jednostavno ne mogu pomoći, i ne mogu se promijeniti. Takav sam i to je to. Kao što sam već rekao, to me je dosta koštalo u životu, što znači da Hrvati jako loše podnose istinu. No iskreno, nisam ni ja puno drugačiji, jednako se teško nosim s tom istinom o Hrvatima.

 

 

 

Trenutno se ne bavim ničime što ima veze s medijima, iako bih to volio i dalje raditi. Postojala je neka ideja o otvaranju modne agencije jer mi se jako puno mladih ljudi obraća za pomoć oko toga kako početi s modelingom, kome se obratiti, koliko je isplativo. Meni nikad nije bilo teško te mlade ljude uputiti da pokucaju na prava vrata, tako da sam u jednom trenutku i pomislio kako bi u stvari bilo lijepo imati vlastitu modnu agenciju te se baviti tim ljudima. Iskreno, meni je uvijek nezgodno bilo davati preporuku oko takvih stvari jer ponekad to ne završi kako je ta mlada osoba očekivala. Uglavnom, tu ideju sam za sad stavio na čekanje i počeo sam ozbiljno razmišljati o otvaranju vlastitog YouTube kanala. S obzirom na veliku popularnost YouTubera, upravo tu vidim neku budućnost za sebe. Na kanalu ne bih postavljao ove uobičajene videe kakve naši Youtuberi postavljaju silno se trudeći biti smiješni i zabavni samo glupirajući se. Razmišljao sam o "one man talk showu" gdje bi na tjednoj razini komentirao događanja i ljude s domaće, kao i sa strane scene. U njemu bih komentirao čak i ono što je vama novinarima zabranjeno, ono čime se bave forumi, ali bih radio i osvrt na priloge ostalih medija, što tiska, što portala, što televizije. I to sve u svom Cigijevom duhu, bez dlake na jeziku, a opet trudeći se ne povrijediti nikog koliko je to moguće jer, ruku na srce, svi smo mi jako tašti.

 

Vjerojatno se pitate zašto već nisam pokrenuo tako nešto. Bit ću iskren i priznati da sam ja tudum za te nove tehnologije. Definitivno ću morati naći nekoga tko će mi pokazati kako se montira taj video, kako se snima, kako se postavlja. Ja se divim ovim klincima koji već s 10 godina to sve znaju i imaju hrpetine sljedbenika.

 

 

 

Ima li nade za hrvatsku modnu scenu? Na to vam teško mogu odgovoriti jer se na našoj modnoj sceni već godinama ništa novo ne događa. Uvijek se vrte isti dizajneri koji su jednako talentirani kao što su to bili prije 10-ak godina, iako su svoju modu sada više komercijalizirali, što mi je i shvatljivo jer smo mala zemlja i treba se prilagoditi tržištu i potrebama. 

 

 

 

Da, to su bili dani, baš nas je znalo biti po svuda. Nažalost, ne družimo se svi više toliko, ali smo i dalje ostali u prijateljskim odnosima. Dosta njih se poudavalo, dobilo djecu ili su u stalnim vezama. A znate kako to ide kod nas. Iako su se nekad činile lude i razuzdane, ipak su to sve tipične tradicionalne Hrvatice, kad se skrase uz nekog - tu ostanu i posvete se više obitelji. Nažalost, takav smo mi Hrvati narod. Kod nas u većini slučajeva sva zabava prestaje nakon 35. godine. No moram priznati da je jedna stvar kod nas bolja koja dolazi s godinama, a to je da svi, a to mislim samo na žene, da što su starije to postaju sve ljepše, samopouzdanije i više zrače. Ja nikad nisam bio tradicionalan ni po čemu, zato jer sam se uvijek držao one svoje izjave da mi je najsretniji dan u životu bio dan kad sam se rodio, a najtužniji kad sam prvi put shvatio gdje sam se rodio. 

 

 

 

Nikad nisam krio svoju ljubav prema estetskoj kirurgiji kao ni prema tetoviranju. Nikad nisam ni sakrivao svoje zahvate, iako sam nekad i pomišljao da bi bilo bolje da nisam o tome otvoreno govorio jer ti ovako samo ljudi još nadodaju i ono što nisi radio. Dovoljno je da promijeniš frizuru ili styling, ako si zapečaćen kao netko sklon estetskim zahvatima, svi vide nešto čudno na tebi pa te odmah okrive da si nešto radio, odnosno postaneš sav izoperiran. Hoću li još nešto raditi na sebi ne znam, teško je to kod mene reći jer neke stvari napravim jednostavno stihijski. Jedino što sam siguran jest da ću nastojati što duže zadržati mladoliki izgled jer iskreno mislim da izgledam relativno mladoliko za svoje godine, ali to više zahvaljujući svom mladenačkom duhu nego operacijama. I učinit ću sve da što duže tako izgledam, radilo se to o invazivnim ili neinvazivnim postupcima. Izgled mi je jako bitan i mogu reći da sve što sam dosad napravio, napravio sam na osnovu svog izgleda, bilo da je on nekima bio prihvatljiv ili neprihvatljiv.

 

 

Život u Americi na mene je ostavio neizbrisiv trag, predivno iskustvo i nikad neću prežaliti što i danas nisam ostao tamo jer vjerujem da bih bio vrlo uspješan i sa zavidnom karijerom. Moram priznati da je meni u tih par godina koje sam proveo tamo pošlo za rukom više nego nekima koji tamo žive desetljećima. Volio bih se vratiti u Ameriku, čak sam trebao odraditi i neke projekte tamo jer su u Americi još zainteresirani za mene, no nažalost nije mi omogućena viza tako da sam još uvijek ovdje gdje jesam.

 

 

Trenutno nisam zaljubljen već više od 3 godine, tako da vam nemam baš previše toga reći na tu temu. A ljubav za mene znači samo jedno, a to je poštovanje. I dalje vjerujem u ljubav i nadam se da će mi se uskoro ponovno dogoditi.

 

 

 

Neko vrijeme sam sastavljao svoje godišnje liste najbolje i najgore odjevenih Hrvatica, a one su se uveliko razlikovale od lista koje sastavljaju moji kolege, i to najvećim dijelom zato što su se oni pošto-poto nastojali uvući u guzice. Ja nikada nisam podlijegao takvim pristupima. Ja po cesti vidim jako puno predivno obučenih mladih cura, no nažalost ne znam im imena, ali ta imena niti ne zanimaju naše medije. Svi samo žele na toj listi vidjeti neko poznato ime. Uglavnom, imamo jako puno lijepo odjevenih celebova, ali i jako puno jeftinog trasha dodatno podebljano kičem fotošopa. Vjerojatno ću se i te teme dotaknuti na svom budućem YouTube kanalu.

 

 

Već sam prije napomenuo kako smo mi Hrvati generalno tašt narod. Ja se ne smatram ništa drugačijim. Naravno da me pogađaju kritike na moj račun, ali je bitno kako se s tom kritikom nosiš. Ja sam se naučio s njom nositi tako da svaku kritiku nastojim jednim dijelom shvatiti konstruktivnom, a drugim dijelom mi je jako bitno od koga dolazi. Ako je od nekog koga uopće ne poznajem niti on mene osobno poznaje, takvu kritiku smatram bez temelja jer se obično odnosi samo na ono što se vidi izvana. Ako pak kritika dolazi od osobe koju poznajem, a vraćena mi je poput bumeranga, isto se ne zamaram njome previše. Najviše poštujem kritike ljudi koje volim i koji vole mene, a takvih je jako malo jer čak i ljudi za koje misliš da su ti prijatelji, često kroz kritiku pokazuju svoju ljubomoru. Osim toga, opće je poznata stvar da negativni komentari ispod tekstova i na forumima baš dolaze od ljudi za koje misliš da si im blizak. U Hrvatskoj ne trebaš baš nikome vjerovati. Zato niti ovaj intervju nemojte shvatiti ozbiljno!