EDUARDO Alves da Silva, poznatiji kao Eduardo ili Dudu, rođen je 25. veljače 1983. u Riju de Janeiru. Bio je prvi Brazilac koji je zaigrao za hrvatsku reprezentaciju te je trenutačno peti najbolji strijelac u povijesti s 29 golova. Eduardo je svoju nogometnu priču započeo u rodnom Brazilu, u klubu Nova Kennedy. Sa samo 15 godina privukao je pažnju skauta zagrebačkog Dinama, koji ga je odmah i doveo.

Nakon kratkih posudbi u brazilskom Banguu i zaprešićkom Interu, gdje je u 15 utakmica postigao impresivnih 10 golova, Eduardo se vratio u Dinamo. Tamo je brzo postao ključan igrač, osvajajući titule najboljeg strijelca i igrača hrvatske lige. Godine 2007. Eduardo je prešao u engleski Arsenal za 7.5 milijuna funti. Međutim, njegova karijera u Premiershipu doživjela je težak udarac kada je u veljači 2008. pretrpio tešku ozljedu noge nakon starta Martina Taylora.

Teška ozljeda bila je prekretnica u njegovoj karijeri

Doživio je tešku ozljedu 23. veljače 2008. godine tijekom utakmice između Arsenala i Birmingham Cityja. Incident se dogodio samo tri minute nakon početka utakmice, kada je Martin Taylor, branič Birminghama, izveo iznimno grub start. Eduardo je zadobio otvoreni prijelom lijeve fibule (lisne kosti) i otvorenu dislokaciju lijevog gležnja.

Sila udarca uzrokovala je prisilnu inverziju stopala, što je dovelo do pucanja fibule i iščašenja gležnja. Ozljeda je bila toliko teška da Sky Sports, koji je prenosio utakmicu uživo, nije prikazao snimku. Eduardo je odmah prevezen u bolnicu Selly Oak, gdje je operiran.

Oporavak je trajao gotovo godinu dana, tijekom koje je Eduardo prošao intenzivnu rehabilitaciju. Vratio se na teren 16. veljače 2009. godine, zabivši dva gola u utakmici FA kupa protiv Cardiff Cityja. Nažalost, ova ozljeda imala je dugotrajan utjecaj na Eduardovu karijeru: nikada se nije u potpunosti vratio na razinu igre koju je pokazivao prije.

Imao je problema s ponavljajućim manjim ozljedama i nedostatkom brzine i robusnosti potrebne za Premier ligu. Ozljeda je također utjecala na njegovo samopouzdanje, što je dodatno otežalo povratak na vrhunsku razinu. Ovaj incident ostaje zapamćen kao jedan od najgorih u povijesti Premier lige, ne samo zbog težine ozljede već i zbog utjecaja koji je imao na Eduardovu karijeru i Arsenalovu sezonu.

Nakon Arsenala, Eduardo je igrao za Šahtar Donjeck, Flamengo, Atlético Paranaense i Legiju iz Varšave. Tijekom karijere odigrao je ukupno 363 utakmice i postigao 137 golova.

Sudski spor sa Zdravkom Mamićem

Odnos Zdravka Mamića i Eduarda da Silve obilježen je kontroverznim ugovorom i dugogodišnjim pravnim sporom. Eduardo je kao 18-godišnjak 2001. godine potpisao ugovor s Mamićem, prema kojem je bio dužan isplaćivati 25% svojih primanja Mamiću do kraja karijere.

Mamić je tvrdio da je Eduardo bio upoznat sa svim stavkama ugovora, dok je Eduardo kasnije izjavio da ga nije razumio zbog slabog poznavanja hrvatskog jezika. Ugovor je uključivao klauzulu da u slučaju Eduardove smrti sva njegova imovina i prava pripadaju Mamiću.

Nakon transfera u Arsenal 2007. godine, Eduardo je prestao isplaćivati ugovoreni postotak Mamiću. Uslijedio je sudski spor u kojem je Eduardo tražio poništenje ugovora, nazivajući ga lihvarskim. Zagrebački sud je naposljetku nepravomoćno proglasio ugovore ništavnima, ocjenjujući ih zelenaškim i protivnim FIFA-inim pravilima. Sutkinja je u obrazloženju navela da je Eduardo u trenutku potpisivanja bio pravno neuk i ovisio o Mamiću, koji je bio vrlo utjecajan u hrvatskom nogometu.

U braku s Andreom Šok

Eduardo se 2005. godine oženio Andreom Šok, s kojom ima dvoje djece - kćer Lorenu (rođenu 2006.) i sina Mateusa (rođenog 2010.). Zanimljivo je da su se zaljubili unatoč jezičnoj barijeri - on tada nije znao hrvatski, a ona portugalski.