KAO JEDNA od najvećih snaga hrvatske rukometne reprezentacije, aktualnog osvajača svjetskog srebra te europske bronce, ističu se golmani. Dominik Kuzmanović i Matej Mandić za reprezentaciju brane sjajno, a od iduće sezone činit će vratarski tandem Magdeburga, prvaka Europe i jednog od najmoćnijih klubova svijeta.

Pored njih dvojice nije se jednostavno nametnuti Daguru Sigurdssonu, no dodatnih kandidata za reprezentativni gol ne nedostaje. Hrvatska tako ima i trenutačno najboljeg golmana španjolskog prvenstva, jedne od najjačih liga u Europi.

Ivan Panjan dao je intervju za Index

Radi se o 27-godišnjem Ivanu Panjanu iz Siska, koji je za CB Cangas u 26 kola upisao 219 obrana (8.4 po utakmici), više od bilo kojeg drugog vratara u ligi. Iza njega ostao je i Viktor Gisli Hallgrimsson, prvi ligaški golman Barcelone, koja dominira prvenstvom i iz 27 kola ima 27 pobjeda. 

S Panjanom smo razgovarali o sjajnom postignuću kojim je izazvao pozornost medija i rukometne javnosti. Ispričao nam je kako mu je u Cangasu, rukometnom gradiću na obali Atlantskog oceana, a otkrio je i zašto su mu navijači dali nadimak Money Time. Osvrnuo se i na mogućnost igranja za reprezentaciju te se prisjetio uspjeha koje je ostvarivao u mlađim hrvatskim selekcijama.

Kakav je osjećaj pogledati listu najuspješnijih vratara španjolskog prvenstva i vidjeti svoje ime na vrhu?

Osjećaj je fenomenalan. Moram zahvaliti suigračima, obrani i treneru jer ima povjerenje u mene da me dugo drži na golu. Možda će zvučati skromno, ali uvijek kažem da je najvažnija ekipa. Trenutno se borimo za ostanak u ligi. Stojimo dobro i izgledno je da ćemo ostati u ligi, što je najvažnije.

Kako izgleda borba za ostanak, koliko je teško i koliko je izazovna španjolska liga?

Nije kao prije, kada su naši vrhunski rukometaši igrali u Španjolskoj - Balić, Vori, Džomba, Ćavar - i kada su klubovi poput Barcelone, Ciudad Reala ili Portlanda bili na vrhunskoj razini. Danas to nije isto, ali mene je liga pozitivno iznenadila.

Došao sam iz Francuske, gdje sam igrao u prvoj i u drugoj ligi, i očekivao sam da će francuska liga biti puno jača. Ne možemo uspoređivati Barcelonu, PSG, Nantes ili Montpellier s ostalima, ali klubovi poput Bidasoe i Granollersa, koji redovito i uspješno igraju Europu, imaju visoku kvalitetu. 

Granollers je dolazio i do Final Foura Europske lige i uvijek imaju kvalitetne mlade igrače. Marcos Fis je s 18 godina nastupio za Španjolsku na zadnjem Europskom prvenstvu.

Spomenuli ste puno hrvatskih legendi koji su igrali u Španjolskoj, a baš u Cangasu branio je i Venio Losert.

Da, odmah su mi to spomenuli kad sam došao jer Cangas je rukometni grad. Dvorana ima oko 2000 mjesta i uvijek bude ispunjena, neki ljudi čak i stoje. Navijači su nas podržavali i kada smo imali loš početak sezone jer smo imali devet novih igrača.

Svi se rado prisjećaju svojih legendi, pa tako i Loserta, koji je došao nedugo nakon zlata iz Atene. Ostavio je odličan dojam te je s Cangasom igrao Europu. Lijepo je vidjeti koliko se cijene igrači koji su igrali ovdje.

U Cangasu je dvorana uvijek puna, a kakva je situacija na gostovanjima?

Naši navijači nas prate gotovo svugdje. Smješteni smo u Galiciji na obali Atlantskog oceana i imamo puno putovanja. Mislim da putujemo više od bilo koje druge ekipe u ligi, preko 17 tisuća kilometara po sezoni.

Unatoč tome, navijači satima putuju, dolaze i na udaljena gostovanja i svaka im čast na tome. Iako je kvaliteta lige pala u odnosu na prije 20 godina, rukomet se i dalje dosta prati u Španjolskoj i lijepo je igrati pred punim dvoranama.

Kakav je život u Cangasu, gradiću s tek nešto više od 20 tisuća stanovnika?

Grad nije velik, ali meni je život ovdje baš zato odličan. Mirnije je okruženje, svi su spremni pomoći. Došao sam bez znanja španjolskog jezika, ali svi su imali razumijevanja. To mi je idealno za prvi klub u Španjolskoj - mirnija, manja sredina u kojoj će ti svi pomoći, a ja se mogu fokusirati isključivo na rukomet.

U Cangasu ste dobili nadimak Money Time. Kako je do toga došlo?

Podrijetlo nadimka je iz Francuske. U moj prvi klub u Francuskoj, Sarrebourg, znao nam je doći Jean-Luc Kieffer, trener golmana francuske reprezentacije. Kod njega su golmanski treninzi bili baš intenzivni i uvijek je na kraju govorio: "Sad je najvažnije, sad je 'money time'".

Pitao sam što znači "money time", a on mi je objasnio da je to posljednjih sedam minuta utakmice, kada se svaka obrana računa duplo. Uvijek je važno imati što više obrana, no možeš imati pet, a drugi golman 15 obrana, ali ako u zadnjih sedam minuta uzmeš dvije-tri lopte, a drugi golman ništa, tu se utakmica lomi.

Ispričao sam to nekim dečkima ovdje, a ne znam kako je došlo na tribine. Poslije toga sam u dvije-tri utakmice zaista uhvatio važne lopte, iako prije toga i nisam tako dobro branio, i onda su me prozvali Money Time. Drago mi je zbog toga, premda inače nisam od takvih nadimaka.

Kakvi su planovi za dalje? Potpisali ste novi ugovor s Cangasom.

Produžio sam na još godinu dana. Bilo je i drugih opcija, ali odlučio sam se ostati jer je život jako lijep i jer imam puno povjerenja od trenera, uprave i predsjednika, a i suigrači su mi odlični. I naravno, već sam spomenuo navijače - fenomenalno je stalno igrati pred punom dvoranom.

Vidjet ćemo što će biti poslije, ali fokus je završiti ovu sezonu i osigurati ostanak što ranije. Do kraja su još četiri kola - zadnja dva kluba ispadaju, a treći igra doigravanje za ostanak. Cilj je izboriti izravan ostanak, a poslije možemo gledati kako će se stvari odvijati.

Vidite li se opet u nekom hrvatskom klubu? Možda povratak u Zagreb i Ligu prvaka?

Naravno da bi bilo lijepo vratiti se. Zagreb je klub s velikom poviješću i bilo bi mi drago vratiti se, ali ne treba žuriti. Na meni je da radim pa ćemo vidjeti kakvih će ponuda biti. To je još daleko.

Je li bilo kontakta s reprezentacijom? Izbornik Dagur Sigurdsson je u posljednje vrijeme često mijenjao trećeg vratara, uz Kuzmanovića i Mandića.

Još nije, ali to je u redu. Ne nabijam si presing, izbornik u ovom trenutku donosi ispravne odluke i ima slatke brige. Hrvatska s Kuzmanovićem i Mandićem ima možda i najbolji golmanski par na cijelom svijetu. Što se tiče mladih golmana, sigurno najbolji par. Slavić je bio sjajan kao treći golman, Pešić također kada je zamijenio Mandića, sad imamo i Tina Hercega koji odlično brani u Njemačkoj za Erlangen.

Za Hrvatsku nema problema što se tiče vratara. Znam da izbornik često mijenja trećeg i to je dobra stvar, ali ja si ne stavljam pritisak. Siguran sam da će, ako nastavim dobro raditi, jednog dana doći prilika. Ako će netko raditi bolje i zaslužiti više, onda će on biti tamo i ja sam siguran da će izbornik donijeti ispravnu odluku.

U seniorskoj reprezentaciji vas nismo gledali, ali pamtimo vas iz juniorske reprezentacije koja je 2019. osvojila povijesno svjetsko srebro. Puno je igrača iz te generacije prošlo kroz reprezentaciju. Možete li se prisjetiti tog prvenstva?

To je bila vrhunska generacija, puno igrača je već bilo ili su i dalje u seniorskoj reprezentaciji. Vrhunska ekipa koju su sastavili Davor Dominiković kao izbornik i Dinko Đanković kao pomoćni trener, koji su napravili vrhunski posao. Nas 17 je na prvenstvu bilo kao jedno. Zanimljivo, igralo se baš u Vigu, koji je tu pored Cangasa.

Bio je tu sadašnji kapetan Martinović, Lučin, Šarac, Jaganjac... Ne bih htio nekoga izostaviti. Došli smo do finala i na kraju, nažalost, izgubili od Francuza, ali to je lijepa uspomena iz karijere koju ću uvijek pamtiti.

Spomenuli ste i Josipa Šarca kao dio te reprezentacije. Nažalost, on se sada bori s teškom bolešću. Jeste li se čuli s njim?

Čujem se stalno s njim. Molim se za njega i nadam se i vjerujem da će sve proći u redu. Svi smo uz njega i na kraju priče vidimo da ima važnijih stvari od rukometa. Potresla me ta vijest. Osim što je vrhunski rukometaš, Josip je i vrhunska osoba koja će ti uvijek pomoći i pružiti ruku kad padneš. Nadam se da će ovo biti još jedna utakmica koju će pobijediti.