Foto: Index, HTS (M. Ćuzić), Pixsell (I. Kralj)

ČITAM komentare, slušam kako se jutros uz prvu kavu vrijeđa sve odreda. I prije nego je Marin Čilić u petak odservirao prvi gem krenula je priča o kazališnoj atmosferi i zagrebačkim šminkerima kojima je finale Davis Cupa bila samo dobra prilika za skupljanje lajkova i novu "profilnu". Iskreno, ne volim tu priču. Netočna je, rasistička i zamagljuje pravu sliku. Ostavlja dojam da se cijeli vikend Zagreb borio protiv Splita, a ne Hrvatska protiv Argentine. Taj poraz teži je od onog na terenu.

Nogice u zraku i spremna tribina za doček 

Prazne sponzorske stolice, u petom odlučujućem meču finala, slika su i sramota cijele sportske Hrvatske, koja se više bavila bildanjem mržnje, nego bodrenjem Ive Karlovića. One su odraz kako smo se proteklih godina bavili sportom i koliko smo ga iskoristili. Najviše oni u ložama, s nogicama u zraku, uz svoje sponzore. I njihove prazne stolice.

Ljudi su bijesni, ogorčeni, istraumatizirani. Imaju pravo na to, posebno oni koji su uz finale morali slušati primitivne komentare HTV-a.

"Argentinci, nije vam ovo karneval u Riju", čestitao je gostima Bruno Kovačević, da bi se potom iživio i na Ivi Karloviću, uspoređujući njegov promašaj s onim nekadašnjeg dinamovca Ilije Sivonjića. Ne znam kako se Kovačević sinoć odjavio iz prijenosa, ali ono što smo čuli bio je dovoljno da upotpuni vašarski dojam, unaprijed montirane tribine za doček na Trgu bana Jelačića. 

Hvala, Argentina 

Prije svega, Argenticima treba reći hvala. Održali su lekciju iz upornosti i ljubavi. Ostavili su u Zagrebu hrpu para i uživali smo s njima u svakom trenutku. Znali smo da će njih par tisuća nadglasati cijelu Arenu, jer nitko na svijetu nema bolje i luđe navijače. Dovoljno ih je jednom vidjeti uživo. Kao primjerice u Rio de Janeiru, na oproštajnoj utakmici Manua Ginobilija na Olimpijskim igrama. Ta strast ostavlja trajne posljedice.

Hrvatska je, nažalost, već dugo nema. Hrvati jutros, između ostalog, poručuju Marinu Čililću da drugi put nastupi za Bosnu. Ima i normalnih komentara, ima ljudi koji razumiju bit problema i sjećaju se kako je Hrvatska i u Splitu, i u Zagrebu, i u Bratislavi navijala 2005., a kako "navija" danas. I zašto se Arena sinoć ispraznila prije posljednjeg meča. Nestalo je duha i smisla. Navijanje je od prvog dana bilo kriminalno.

Hrvate na tribini danas ujedinjuje destrukcija, a neki su toliko izmanipulirani da tuku jedni druge zbog Zdravka Mamića. Ono što bi trebala biti zabava, nadmetanje i uzbuđenje, kod nas je obična pljačka, i to uz preseravanje. Argentinci na presicu dolaze zagrljeni, s kompletnim timom iza leđa. Hrvatski izbornik zahvaljuje se igračima što su unatoč nejakom Savezu pristali igrati. 

Mnoge koji su sinoć sjedili u Areni jednostavno nije briga. Takvima smo prepustili i prodali sport, da uz šampanjac i jagode slušaju glupi narod i mitomaniju o odnosu sjevera i juga. Ključno je pitanje samo jedno - di su pare, sažeo je kolega na kraju večeri. Mnogima se zgadilo, pa više niti ne dolaze. Ne bi došli ni da se igralo u Splitu, sigurna sam, barem ne iz pravih razloga. 

>>> Zagreb ili Buenos Aires? Na službenim stranicama Davis Cupa opisali su atmosferu u Areni