NA PUTU do paraolimpijskog zlata Anđela Mužinić Vincetić imala je veliku podršku na tribinama South Paris Arene. U Pariz su doputovali njezini roditelji Željko i Marija, sestra, suprug, bivši paraolimpijac Kristijan Vincetić, obitelj, prijatelji... Jedino brat Stipe nije mogao doći.

"U ovu medalju je uloženo puno truda i odricanja, godine treninga. Od samih početaka koji su bili teški, no trud se isplatio. Bilo je napeto, ali jako dobro sam podnio meč. U početku sam imao stresove, srce bi mi lupalo 300 na sat, no danas sam znao da može do zlata i bio sam smiren", kazao je ponosni otac Željko.

Srce je napokon na mjestu i majci Mariji. "Bilo je strašno, teško je to proživljavati s tribina. Nikada kraja, no vjerovali smo u pobjedu. Na kraju su potekle i suze", kazala je gospođa Mužinić. "Anđela se nikada ne predaje, ona je čudo, hrabra je, ona je kao tigrica, grize, ne pušta", dodala je mama.

"Svi smo ponosni i sretni"

Na tribinama je bio i suprug Kristijan Vincetić, bivši paraplivač. "Svi smo ponosni i sretni, prije svega zbog nje. Svi smo došli u Pariz kako bi znala da smo uz nju. Ovo je kruna njezina dugogodišnjeg rada. Cijelo vrijeme puno trenira, ali je ove godine sve podredila Parizu", rekao je bivši paraolimpijac.

"Od osmine finala pa sve do danas bilo je čupanja kose i stresa. Bilo je puno teže gledati Anđelu nego se natjecati", dodao je sa smiješkom. Mijo Bakić, predsjednik Parasportskog saveza grada Splita, također je na tribinama bodrio Anđelu. "Osjećaj je predivan, kao da smo pisali neku bajku", kazao je Bakić.

"Da je netko režirao meč, ne bi uspio tako, pet setova, prava drama. Ponosan sam i što su obje medalje u Parizu osvojili sportaši iz Splita, Anđela živi u Zagrebu, ali je iz Srinjina, kao da je naša medalja", dodao je.