Foto: FaH/Index

POČETAK minule godine čini se kao da je bio prije tisuću godina. I ne, ne samo zbog toga što su u prvom dijelu godine vrhom hrvatske politike, države i vlasti paradirali likovi koji su svojim razmišljanjima još duboko u srednjem vijeku. U 2016. godini domaća se politika potpuno promijenila. Doduše, ne nužno u pozitivnom smjeru.

A počelo je kao šok. Višemjesečni reality show "Hrvatska traži vladu", koji je, poput svakog pristojnog realitija, bio pun spletki, napada, niskih udaraca i priglupog polusvijeta željnog dokazivanja, završio je prilično dramatično. Na čelo Hrvatske, baš kao toliko puta tijekom povijesti, došao je čovjek koji nit' živi u Hrvatskoj nit' hrvatski govori.

Tim Orešković bio je potpuna nepoznanica Hrvatskoj baš kao što je, vrijeme će pokazati, Hrvatska bila nepoznanica njemu.

Vlada na čije čelo je stigao državljanin Kanade izgledala je poput štanda na seoskom sajmu - moglo se tu naći svega i svačega, ali malo što je tu bilo vrijedno. Ako je išta bilo vrijedno.

I dok s neba pali premijer još nije uspio dobro posložiti padeže u jednoj složenoj rečenici, iz vlade mu je već izletio jedan ministar. Afera s Crnojinom barakom jedna je od najurnebesnijih ikad.

Naime, ta je afera imala sve ono što je potrebno da bi je javnost mogla zorno dočarati. Umjesto često teško shvatljivih transakcija, fiktivnih ugovora i apstraktnih ukradenih milijuna ovdje smo imali sliku barake u kojoj je ministar službeno živio. Da stvar bude luđa, uskoro se otkrilo da je isti taj ministar u zgradi u kojoj je zaista živio susjedi invalidu zavario garažu. Glupo, primitivno i bahato - dobri stari HDZ se u velikom stilu vratio na vlast. Monty Python, puši ga.

Vlast kao barska tučnjava

Bio je to tek početak. U mjesecima koji slijede vlast sklepana gore od Crnojine barake padala je češće nego Grdović na alkotestu. Vrhunac je bila Afera konzultantica, nezgodna priča o ljubavi, prijateljstvu i nacionalnoj izdaji u čijim su se glavnim ulogama našli Tomislav Karamarko, njegov prijatelj Jozo Petrović i njegova supruga Ana Šarić, a kulisa je bio zli mađarski Mol, zločesta maćeha naše Ine kojeg su žena i prijatelj potpredsjednika hrvatske Vlade i prvog među domoljubima zdušno pomagali. Televisia Presenta na balkanski način.

Za Karamarka nije bilo spasa, ali HDZ-ovci će ga početi cipelariti tek kad se njegovo političko truplo potpuno ohladi, onako kukavički, baš kako su naučili u slučajevima Sanadera i Kosor. Mjesecima je trajala agonija, šefa HDZ-a bivši su suborci izdavali tako brutalno, hladno i preko noći da je kraj njih Juda izgledao kao oličenje odanosti. Oni koji su ostali zadnji uz njega, ostali su jer su znali da su bez njega gotovi.

Proljeće 2016. godine ostat će zapamćeno kao jedno od najzanimljivijih u novijoj povijesti. Poput barske tučnjave u holivudskoj komediji, nitko nikoga nije štedio. Udaralo se nisko, sa svime čime se našlo pod rukom. U dimu i blatu političke bojišnice, osim Karamarka, nestat će brojni nitkovi hrvatske politike - Ćorić i Tepeš, preslagivač Špika, Nedrk Ilčić, "nek crknu" bivša časna Juretić i slični stvorovi otplesali su svojih pet minuta i zauvijek nestali u vlastitoj nebitnosti i beskorisnosti.

HDZ poput feniksa, SDP kao Titanic

Iz pepela i dima razvaljenog HDZ-a poput Darth Vadera u sad već kultnoj sceni Rogue Onea izašao je Andrej Plenković. I dobio izbore.

Hrvati su još jednom dokazali da ih ne možeš toliko poniziti koliko oni mogu zaboraviti i biti glupi.

Doduše, nije da su imali neku alternativu. SDP, stranka koja je odavno izgubila svaki smisao, sa Milanovićevim desničarskim ispadima krenuo je po glasače HČSP-a. Dok HDZ-ovci barem ne skrivaju da su bezumna stvorenja koja će pognuti kičmu sve do oblika slova "U" samo da bi se pobrinuli za svoju guzicu, SDP-ovci uvijek glume gospodu. 2016. ih je potpuno ogolila. Prvo je došlo do bratoubilačkog rata između Milanovića i Komadine, a onda i predizborna kampanja gdje je stranka umorena Milanovićem pokazala sav jad, beskrvnost i kukavičluk koji se, očito, taložio godinama. Baš poput Karamarka, 2016. je u prošlost poslala Milanovića. SDP je kraju svršio s Bernardićem, potpuno nebitnim, beskrvnim i dosadnim likom koji bi, da je komad papira, bio govor Ive Josipovića.

Iako se klimao, ljuljao i više puta propadao, nekako se održao i Most. U manje od godinu dana, stranka Bože Petrova dvaput je na vlast dovela HDZ, a njen čelnik s mjesta potpredsjednika vlade uskočio je u sigurniju i udobniju fotelju predsjednika Sabora. Most je možda 2015. godine možda nekoga naivnog i uvjerio da su oni ekipa spremna na beskompromisne reforme. 2016. je dokazala da je riječ "reforma" u njihovu programu smislena i istinita baš koliko i riječ "demokratska" u imenu Narodna demokratska republika (Sjeverna) Koreja. HDZ će, tako je barem krenulo, Most spustiti na svoju razinu, a onda ih potući iskustvom. Dokaz tome je afera Kum, priča o uhljebljivanju Petrovova nesposobnog kuma na funkciju za koju nije školovan, a koja na papiru izgleda kao da ju je režirao neki HDZ-ovac iz Sanaderove ere.

Kolindin putujući cirkus

Kolinda je za to vrijeme predsjednički ured selila po zemlji kao čergu. Svojim istupima i svađama s Oreškovićem uspjela je postići da šef domaće tajne službe na naslovnicama medija bude češće od guze Kim Kardashian. Kad to nije radila, onda je, zahvaljujući nesposobnom PR-u, valjala gluposti od kojih je naviše odjeknula ona kad je za nerede hrvatskih navijača u Francuskoj okrivila Organizaciju jugoslavenskih nacionalista, radikalnu skupinu ugašenu 1929. godine.

I dok vlast ne zna kako bi prehranila rođene, Željka Markić krenula je u borbu za nerođene, drugi dio velike srednjovjekovne trilogije. Nakon ukidanja prava homoseksualcima koje zapravo nisu ni imali, Markićkina inkvizitorska karavana predvođena ratnim zločincem i suprugom premijera, podsjetila je da kad misliš da ne možemo biti zabitija zajednica, netko pokaže da možemo. Najčešće Željka Markić. Krenulo je kao boj protiv homoseskusalaca, sad je na abortusu a, ne sumnjamo, završit će epskom bitkom protiv "genocidne" umjetne oplodnje.

Ponovljeni izbori mnogima su, znat će to Ivo Baldasar, dali do znanja da ih prava sramota tek ček ukoliko se nastave baviti politikom. No, zato smo dobili Ivana Pernara, čovjeka čija ideološka raspoloženja ovise o tome je li ustao na lijevu ili desnu nogu. Možda nije najpametnija osoba na svijetu, predsjednik kućnog savjeta za njega je previsoka funkcija, ali treba mu priznati, narodu napaćenom svakakvim hohštaplerima koji hrvatskom politikom parazitiraju zadnjih desetljeća dao je bar malo zadovoljstva kad je HDZ-ovcima u lice sasuo sve što ih ide. Naravno, za to malo zadovoljstva trebalo se naslušati njegovih suludih pizdarija, ali barem je svo zlo stalo na tome.

A narod? Narod je u 2016. još jednom odabrao HDZ i time pokazao da i nije pametniji od godine prije ili one prije nje. Da se razumijemo, i da je izabrao SDP ispao bi jednako toliko glup.

U svakom slučaju, idemo dalje. U sljedećoj godini država će one koji rade i dalje nemilosrdno gaziti, gubit ćemo živce, novce i vrijeme na ljude koji to ne zaslužuju. Ali dobit ćemo Inu, koja je poput lijepe djevojke koju ste upoznali sinoć na novogodišnjoj večeri. U želji da je osvojite plaćali ste joj pića, na nju trošili vrijeme i novac, a opet - jebat će neko drugi.

Svakako, sretna vam nova godina. Brinite o svojim bližnjima, vrijeme potrošite na ljude koji to zaslužuju. Ne nervirajte se oko politike i sličnih sranja. Za to je ionako kasno, ionako nam nema spasa.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.