Foto: Arhiva

SUTRA bi konačno trebalo započeti dugoočekivano suđenje u aferi Wessels. Pred suca Zorana Kežića trebali bi izaći Drago Maček, broker tvrtke Iceberg, bivši predsjednik Uprave Brodosplita Goran Vukasović, bivši financijski direktor splitskog škvera Ante Luetić, još uvijek aktualni direktor Brodotrogira Mateo Tramontana te Ivica Donkov, Hrvoje Matovinović, Ivan Cesarec i Danijel Nikolić. Suđenje bi trebalo razjasniti je li bilo kriminala u poslu s Reinhardom Wesselsom, naručiteljem četiri novogradnje. Državno odvjetništvo uvjereno je da jest, no mali je problem što Bajićeva konstrukcija ne odgovara u potpunosti rezultatima istrage.

Povoljnija ponuda koja nije postojala?

Naime, ide se s tezom da je Brodosplit zaključio ugovore s Wesselsom, unatoč tome što su postojale povoljnije ponude drugih naručitelja, kao što su Scorpio i Marinvest. Nevolja je u tome što je prvi čovjek Marinvesta Lars Mossberg kazao da jesu bili zainteresirani za gradnju brodova, no ne i u tolikoj mjeri da su splitskom škveru dostavili ono što bi se moglo smatrati ponudom. Ako tako kaže Mossberg, zašto Bajić misli da može dokazati suprotno? Nije ni čudo što je Rajko Čogurić, branitelj prvooptuženog Mačeka, neki dan za Radio Split izjavio kako jedva čekaju suđenje i priliku da dokažu nevinost. U tome ne bi trebali imati pretjeranih problema, možda i zbog toga što je Bajić cijeli postupak radio samo da ne napravi ništa.

Normalno, nije se DORH sam od sebe pokrenuo. Pitanje odgovornosti postavio je Marin Jurjević Baja, šef splitskog SDP-a, nakon što se u ožujku 2006. godine saznalo da je Austrija zatražila provjeru sumnjive transakcije. Radilo se o 4,7 milijuna dolara, koji su iz Brodosplita isparili put Cipra, a onda završili na računu Volksbanke u Austriji. Veći dio novca predigao je broker Maček, a nešto sitniša završilo je i kod Matea Tramontane te brodograđevnih stručnjaka koji su sudjelovali u izradi elaborata za školovanje kadeta.

Obmanuli HDZ-ovce u Nadzornom odboru?

Bajić je godinu dana razmišljao što će i kako će, a onda je odlučio zatražiti istragu protiv Mačeka i ostalih. Mjesta u istražnom nalogu nije se našlo za predsjednika Nadzornog odbora Brodosplita, ministra Branka Vukelića, koji je u nekoliko navrata izjavio da o poslu s Wesselsom nije znao ništa. Sumnje nije bilo ni za potpredsjednika Nadzornog odbora Sinišu Poljaka, kojeg je tadašnji premijer i stranački šef Ivo Sanader udaljio iz Odbora odmah nakon izbijanja afere. Kako je iz istrage izostao politički moment, Bajiću je preostalo da sa ostatkom predmeta izmanipulira najbolje kako može, vodeći pri tom bespoštednu medijsku kampanju u kojoj su za sabotažu istrage optuživani svi osim - njega. Na kraju je ispalo da je Nadzorni odbor bio obmanut.

Državni odvjetnik spiskao 700 tisuća kuna da ispadne korektan

Kako je u doba pokretanje istrage Sanader bio na vrhuncu moći, Bajić je nastojao ispasti maksimalno korektan pa je na isti dan kada je zatražio istragu protiv HDZ-ovih direktora škvera, zatražio istragu i protiv prethodne SDP-ove garniture, što je svakako presedan u radu Državnog odvjetništva. Njima je na teret stavio da su poslovali s gubicima?! Potrošilo se 700 tisuća kuna na vještake koji su Bajiću pojasnili da se drugačije nije ni moglo jer su gubici sastavni dio hrvatske brodogradnje. Državno odvjetništvo borilo se do zadnjega atoma snage, ali protiv takvog stava struke jednostavno se nije moglo. 

Poreznici obveznici na kraju će sve platiti?

Što će onda biti s aferom Wessels? Dok se ustanove činjenice, proteći će dosta vremena. Suđenje će biti skupo, a šanse Državnog odvjetništva za osuđujućom presudom i nisu baš najbolje. Možda valja podsjetiti da će u slučaju oslobađajuće presude račun za Bajićevu blamažu morati podmiriti porezni obveznici. A račun, sasvim sigurno, neće biti mali.

Nevolja je za Bajića, između ostalog, i što nije uspio naći trag novca do škverskih direktora Vukasovića i Luetića pa će obrana sasvim sigurno to znati iskoristiti. Pitanje je zbog čega bi sklopili lošiji posao, ako od toga nisu imali koristi?

Sedam godina kasnije...

Brodove je na kraju Wessels masno preprodao. Jedan od njih završio je i u Marinvestu. Oprema za školovanje kadeta na prva dva broda uopće nije ni ugrađena, ali zbog toga nitko nije radio problem. Premda je Državno odvjetništvo tvrdilo da ne postoji osoba po čijem je nalogu Maček digao novac, ispostavilo se da ipak postoji. Reinhard Wessels sudu nikada nije dao svoj iskaz, a policija nije ustanovila obilježja kaznenog djela. Tadašnji šef splitske policije Ivan Merćep nagrađen je mjestom u Ravnateljstvu, a Tomislav Karamarko kao šef MUP-a nikada nije ustanovio utemeljenost optužbi da je istraga sabotirana u redovima policije. Tužiteljicu Marinu Matušan, koja je radila na slučaju, Bajić je povukao u Zagreb. Kako se radi o delikatnom predmetu, vratila se u Split još prošlog tjedna da se pripremi za suđenje.

Sedam godina nakon sklapanja ugovora s Wesselsom, splitski škver je pred privatizacijom, a zapravo pred zatvaranjem i likvidacijom. Država i dalje sanira dnevni gubitak na razini od dva milijuna kuna, više od tisuću radnika prima plaću i ništa ne radi.