Foto: Facebook

MOJ NAM je posinak jučer javio da je u Orašju. Gdje je danas ne znamo ali smo sigurni da on i njegova grupa koja broji dvadeset mladića iz čitave Hrvatske, svi vrhunski obučeni profesionalci, pokušavaju mutnoj vodi oteti sirote ljude koji su ostali bez ičega. Dok naši hrabri dečki provode dane i noći u vodi do grla opsjednuti potrebom da pomognu bližnjemu svome, što rade hrvatski multimilijunaši i milijunaši?

Nedavno je DNEVNIK.hr objavio da Hrvatska ima najviše multimilijunaša u regiji. Čak 280. Prema metodologiji komunikacijske tvrtke “Wealth-X” multimilijunaš je svaki pojedinac čije bogatstvo prelazi 30 milijuna dolara. Na vrhu hrvatske liste je Todorić, na drugom mjestu Tedeschi, na trećem…

Što rade ti dečki danas dok veliki dio Hrvatske tone u vodu, mulj i nesreću?

U jednom našem dnevniku gledamo fotku na kojoj se smiješe Tedeschi i “Maja”. “Maja” nema prezime ali ipak kužim da je to multimilijunaševa žena koja je u Kopenhagenu jučer ili prekjučer, ne držite me za riječ, proslavila pedeseti rođendan.

Nemate pojma kako je taj Tedeschi otkačen lik. On je u tajnosti u poznati kopenhaški hotel pozvao osamdesetak prijatelja iz Hrvatske a Maju je odveo u London da pedesetogodišnja Maja ne skuži da će proslaviti rođendan u Kopenhagenu. Pretpostavljam da joj je, prije nego su ušli u privatni avion, krpom prekrio oči a onda je krpu smaknuo u onom hotelu.

Kužite? Koje ludilo? Koji pažljivi lik? Koja je to ljubav?! Pa je upalio svjetlo. Ona Maja je ugledala 80 pari hvatskih očiju i isto toliko usta koja su pjevala, sretan rođendan ti, sretan rođendan ti, sreeeeeeeeeeeeetan… Tu su bila i dva svjetska benda. I kuhar zbog koga je Maja bila baš tamo. Lik sprema neke sendviče u kojima bi se naša Maja udavila.

Imaju li trunak srama svi ti todorići, tedeskiji ...

Jebote! Jebote! Imaju li trunak srama svi ti todorići, tedeskiji i pitaj boga kako se sve ne zovu. Njihove maje ne bi u Kopenhagenu žvakale da njihovi muževi nisu oderali kožu s leđa onima koji se upravo ovoga časa dave, ili leže u nekom prihvatnom centru ili na krovu kuće čekaju helikopter ili gledaju kako im se utapa jedina krava ili boga mole da im nepokretna baka umre na rukama a ne u podivljaloj vodi.

Jebe se njima.

Ni jedan od tih još se nije oglasio i učinio nešto da nesretnicima koji su zaista ostali bez svega pomogne na bilo koji način. Nitko normalan u Hrvatskoj ni od jedne od 280 hrvatskih maja ne očekuje da sa sebe skinu dizajnerske krpice pa da se upute prema nekom sabirnom centru i tu krenu beskućnicima dijeliti hranu.

Neće to učiniti jer tim našim majama nitko nije rekao: “Ej, maje, to se u svijetu nosi.” Da se ovakva katastrofa dogodila Britaniji njihova princeza ne bi slavila rođendan jer je slavlje u zemlji koja tone neprihvatljivo.

Znam. U gluhe uši. Naši su multimilijunaši prva generacija razbojnika pa njihov potpuni nedostatak kućnog odgoja, od njih ne treba tražiti empatiju, moramo prepoznati kao nešto što je njihova suština.

U našoj se zemlji dijelimo na ljude koji se dave vodom i spodobe koje se guše u specijalnim sendvičima. Ovih mi dana stalno na pamet pada ona Marija i oni kolači.

Sve isto, a ipak nije isto. U Hrvatskoj nema giljotina.

Vedrana Rudan, rudan.info