Foto: Business.hr

POREZNA uprava istražuje barem tri firme kontroverznog poduzetnika Michaela Ljubasa. Pod istragom poreznih inspektora je Ljubasovo poslovanje u Elektroprometu, Auto shopu Zagreb i Jadran-produktu.

Istraga je pokrenuta temeljem odredbe Općeg poreznog zakona koja se odnosi na proboj pravne osobnosti. Radi se o članku zakona prema kojem direktori, odnosno šefovi firmi svojom imovinom moraju garantirati za poslovne odluke koje donose.

Ukoliko se utvrdi proboj pravne osobnosti, odnosno zlouporaba u poslovanju, direktor firme iz osobne imovine mora isplatiti dugove prema državi koji su nastali na ime neplaćenih poreza i doprinosa. U Ljubasovom slučaju, samo kod tri navedene firme, radi se barem o 30-ak milijuna kuna.

Državnim institucijama dužni skoro 52 milijuna kuna

Jadran-produkt državi i njenim institucijama je dužan 26.084.607,37 kuna, Elektropromet državi duguje 25.370.298,43 kuna, a Auto shop Zagreb državi je dužan 470.044,43 kune. Radi se o dugovanjima prema Ministarstvu financija na ime neplaćenih poreza i doprinosa, kao i Gradu Zagrebu i drugim državnim institucijama.

Od Porezne uprave pokušali smo doznati jesu li Jadran-produkt, Elektropromet i Auto shop Zagreb jedine Ljubasove firme koje su pod istragom, a zanimalo nas je i u kojoj je fazi istraga proboja pravne osobnosti. Odgovore, međutim, nismo dobili. Radi se, poručuju iz Porezne uprave, o poreznoj tajni.

Da su Jadran-produkt, Elektropromet i Auto shop Zagreb doista pod istragom, vidljivo je iz dokumentacije objavljene na službenim stranicama Financijske agencije (Fina). Sve tri ove firme su, naime, zatražile predstečajnu nagodbu. I u sva tri slučajeva predstečajna nagodba je obustavljena upravo zbog istrage o proboju pravne osobnosti u povezanim društvima.

Rješenja o obustavljanju predstečajnih nagodbi za Elektropromet i Jadran-produkt donesena su 9. srpnja 2013. godine, dok je predstečajna nagodba Auto shopa Zagreb obustavljena 21. lipnja prošle godine, dakle prije gotovo godinu dana. S obzirom da niti jedna od navedenih predstečajnih nagodbi u međuvremenu nije niti nastavljena, niti odbačena, pokazatelj je to da je istraga i dalje u tijeku.

Ljubas traži oprost milijunskih dugova

U predstečajnoj nagodbi Jadran-produkta Ljubas je od države tražio oprost čak 60 posto dugovanja, odnosno 15.650.764,42 kuna. Preostalih 10.433.842,95 kuna je Ljubasova firma planirala otplatiti kroz narednih sedam godina.

Dug Auto shop Zagreba prema državi znatno je manji i iznosi 440.044 kuna, a Ljubasova firma predložila je otpis polovice duga. Ostatak duga u iznosu od 235.022,21 kuna otplatio bi se u roku od sedam godina.

Priča je znatno kompliciranija u slučaju predstečajne nagodbe Elektroprometa, u kojoj je Ljubas preko svojih direktora Saide Mavre i Gordana Vojnića, predlaže da mu država oprosti 1,9 milijuna kuna dugovanja, kao i kamate u iznosu od 4,7 milijuna kuna. Elektropromet državi je u nacrtu restrukturiranja predstečajne nagodbe ponudio i zemljišta u Karlovcu vrijedna gotovo četiri milijuna kuna, kao i nekretninu u Gospiću vrijednu 4,85 milijuna kuna. Ponudili su i otpis potraživanja većih od pet milijuna kuna koja Elektropromet na ime najma svoje upravne zgrade ima prema Ministarstvu pravosuđa.

Samo u ove tri predstečajne nagodbe Ljubas je, dakle, od države zatražio da mu oprosti čak 22,7 milijuna kuna dugovanja.

Ukupni dugovi Elektroprometa iznose vrtoglavih 128 milijuna kuna, od čega više od 77 milijuna otpada na dugove prema Zagrebačkoj banci. Zbog toga je u nacrtu restrukturiranja u sklopu predstečajne nagodbe Elektroprometa predloženo da se Zaba namiri iz nekretnina firme. Od ostalih banaka traži se otpis 50 posto potraživanja, dok se od dobavljača tražio otpis 60 posto potraživanja.

Ljubas bi mogao ostati bez 24 milijuna kuna

Ukoliko istraga Linićevih poreznika utvrdi proboj pravne osobnosti, Ljubas bi svojom imovinom svakako morao odgovarati za dugovanja koja prema Ministarstvu financija imaju Jadran-produkt i Auto shop Zagreb. U obje ove firme je Ljubas, naime, jedini direktor. Jadran-produkt i Auto shop Zagreb na ime poreza i doprinosa zajedno duguju 24.382.201,21 kuna.

Situacija je, opet, znatno kompliciranija kada se radi o Elektroprometu. U ovoj firmi Ljubas, naime, nije direktor već predsjednik Nadzornog odbora. Ljubas je u Elektroprometu upravne ovlasti imao između 2007. i 2009. godine i to kao "zamjenik člana uprave". Trebalo je to biti privremeno imenovanje: na ovu je funkciju Ljubasa NO Elektroprometa postavio kako bi u što kraćem roku imenovao novu upravu. Kao što vidimo iz priloženog, taj proces se odužio.

Elektropromet je, podsjećamo, nekad zapošljavao više od 300 ljudi. U međuvremenu su, pod Ljubasom, spali na petero zaposlenih. Ne čudi stoga što bivši radnici Elektroprometa navijaju da Porezna uprava napokon ulovi Ljubasa "s prstima u pekmezu". No, ne gaje nade da će pravna država stati na kraj kontroverznom poduzetniku koji je rasturio njihovu firmu.

Bivši su radnici, naime, uvjereni da je Ljubas prilikom preuzimanja Elektroprometa imao snažno političko zaleđe. Takvoj teoriji u prilog idu imena Ljubasovih suradnika, koji su mu asistirali prilikom preuzimanja Elektroprometa, a koji odreda imaju dobre veze u političkom i sudačkom miljeu. O Ljubasovom preuzimanju Elektroprometa Index je već ranije opsežno izvještavao.

I ranije se Elektroprometu prijetilo stečajem

Ništa manje napeto neće biti ni pratiti daljnju sudbinu Elektroprometa. Ova firma, naime, i dalje raspolaže zavidnom količinom vrijednih nekretnina. Kakva će biti sudbina imovine Elektroprometa ukoliko firma završi u stečaju?

Već jednom je Ljubas, naime, pokušao Elektropromet odgurati u stečaj. U travnju 2009. godine stečajni postupak nad Elektroprometom otvoren je po zahtjevu Ljubasove direktorice Mavre, i to navodno zbog 31,9 milijuna kuna duga prema Zagrebačkoj banci.

Bivši radnici sumnjičavi su prema tvrdnjama Ljubasa i njemu bliskih ljudi da je ZABA tražila pokretanje stečaja nad Elektroprometom. U prilog njihovim sumnjama idu i zapisnici sa sudskih ročišta na kojima se raspravljao o stečaju: predstavnici Zagrebačke banke nisu nazočili niti jednom ročištu.

Pa ipak, sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu Lucija Butigan 28. travnja 2009. udovoljila je Mavri i pokrenula stečaj nad Elektroprometom. Za stečajnog upravitelja postavljen je Marinko Paić. Zanimljivo je da je isti taj Paić imenovan za predstečajnog povjerenika u predstečajnom postupku čak pet Ljubasovih firmi. Osim tri koje smo već nabrojali, tu su još i predstečajni postupci Jadran-interijera, u kojem je nagodbom Ljubasu oprošteno više od dva milijuna državnih kuna, i Jadran tvornice interijera, u kojoj nagodba nije postignuta.

Kada je Paić postavljen za stečajnog upravitelja u Elektroprometu, radnicima je rečeno da je firma dužna više od 200 milijuna kuna pa čak ni pozamašna imovina firme neće biti dovoljna za namirenje svih potraživanja. Ta je brojka, međutim, u nesrazmjeru s dugom koji je iskazan na skupštini Elektroprometa u srpnju iste godine. Tada je utvrđeno da je Elektropromet u tom trenu bio dužan 54 milijuna kuna.

Da se sa stečajem u Elektroprometu te 2009. godine pokušalo muljati, pokazuje i rješenje Visokog trgovačkog suda iz lipnja iste godine. Visoki je trgovački sud, naime, ukinuo odluku Trgovačkog suda o otvaranju stečaja nad Elektroprometom. Takva odluka donesena je temeljem žalbe Antuna Đurića, drugog člana uprave Elektroprometa, iza kojeg je stajala Udruga malih dioničara.

Đurić, kojeg Mavra nije konzultirala kad je tražila stečaj Elektroprometa, iako nije imala ovlasti da samostalno donese takvu odluku, u žalbi je naveo da je apsurdno pokretati stečaj zbog blokade računa od 31,9 milijuna kuna, s obzirom da taj dug Elektropromet može namiriti prodajom samo jedne svoje nekretnine. Suci Visokog trgovačkog suda Željko Šimić, Branka Vučaj i Dubravka Matas uvažili su ovaj argument i predmet vratili na Trgovački sud.

Koji mjesec kasnije, u listopadu iste godine, Trgovački sud je odlučio da se stečajni postupak obustavlja. Da za stečajem ipak nema potrebe, na ročištu 14. listopada pristali su i Ljubasovi ljudi Mavra, Jurica Tončić i Šamu Mata. Ustanovili su tada da Elektropromet ipak ima dovoljno sredstava za normalno poslovanje.

Zbog čega su Ljubas i njegovi ljudi 2009. željeli poslati Elektropromet u stečaj, možemo samo špekulirati. Jesu li možda željeli da nekretnine Elektroprometa završe na bubnju? Ili je zahtjev za otvaranje stečaja, kako sumnjaju bivši radnici, bio samo varka kako bi se iz Elektroprometa rastjerao što veći broj ljudi, posebno onih koji su Ljubasu pružali otpor?