Ilustracija: Shutterstock

"NAKON što sam diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i odradila pripravnički staž, te položila stručni ispit i stekla licencu za samostalni rad liječnika, prijavila sam se kako to obično biva na Zavod za zapošljavanje i bezuspješno pokušavala dobiti posao liječnika na mnogobrojnim natječajima u Zagrebu za specijalizaciju", započela je priču zagrebačka liječnica (podaci poznati redakciji) u razgovoru za Index.

Nakon četiri mjeseca koje je provela kao nezaposlena mlada liječnica i bezuspješnih razgovora za specijalizaciju, odlučila je uzeti stvari u svoje ruke i otići u inozemstvo.

Nijemci šokirani našim sustavom odrađivanja specijalizacije

"Znala sam otpočetka ako idem u inozemstvo, da će to svakako biti Njemačka, prvenstveno zbog odličnog sustava specijalizacija, a i nepostojanja stavke ugovora "odrade" specijalizacije ili u prozivnom vraćanje novaca. Kad sam to pokušala objasniti kolegama u Njemačkoj bili su u šoku. Nisu mogli vjerovati da specijalizant ne može promijeniti bolnicu ili da ako ne odradi specijalizaciju mora vratiti brutto plaće. To im je zvučalo nevjerojatno", nastavlja svoju priču ova mlada doktorica.

Objašnjava kako je u Hrvatskoj jako teško dobiti specijalizaciju, dok je s druge strane to u Njemačkoj vrlo lako i nema odrade specijalizacije pa možete već nakon 6 mjeseci promijeniti bolnicu, što je dodaje, zapravo vrlo uobičajeno i skoro niti jedan liječnik ne radi cijeli život u istoj bolnici.

"Važno je samo znati jezik"

"Ja sam prvo počela raditi kao znanstveni novak dok nisam savladala njemački jezik. Posao sam našla preko interneta, a razgovor za posao sam imala preko Skypea. Eh, da razgovori za posao, to se uistinu ne može uspoređivati. Dok sam u Hrvatskoj s razgovora za posao izlazila uglavnom nakon par minuta, znajući da je najčešće moj životopis netom preda mnom prvi puta prelistan, na svim razgovorima za zapošljavanje koje sam imala u Njemačkoj što preko Skypea što uživo, svaki je poslodavac pročitao detaljno moj životopis, makar i onda kada nisam dobila posao.

Zapravo što se tiče same procedure oko odlaska, najvažnije je znanje njemačkog jezika. Ostalo je zapravo u suštini birokracija oko prijave/ odjave boravišta, poreza i sl. Iako moram priznati da je njemačka birokracija jako spora i dugotrajna, koliko god to nevjerojatno zvučalo, jedan nevjerojatni primjer je da Internet priključak čekate minimalno 3 do 4 tjedna, kao i potvrdu o nekažnjavanju, koja se u Hrvatskoj dobije isti dan", kaže naša sugovornica.

Međutim, kaže kako postoje i mnoge agencije koje pomažu liječnicima dobiti posao, no ona nije htjela posredstvo agencije, već je samostalno odradila sav taj birokratski dio posla.

"Kao što sam rekla, prvi posao sam dobila preko Skypea i odlučila otići vidjeti kako to funkcionira u Njemačkoj. Dok sam radila kao znanstveni novak na projektu snimanje magnetskom rezonancom u neurodegenerativnim bolestima, usavršila sam dovoljno dobro jezik i položila ispit za njemačku licencu. Nakon toga od rujna sam počela sa specijalizacijom iz neurologije".

"Nema zajedničkih kava, ali svaki prekovremeni sat je plaćen"

Trenutno radi u klinici za neurologiju koja raspolaže s oko 80 kreveta i 12 tzv. "Stroke -kreveta" namijenjenih za akutno zbrinjavanje pacijenata s moždanim udarom. Kao specijalizant je raspoređena na odjelu gdje se brine za oko 10-15 pacijenata te ističe kako je najveća razlika odjelnog rada u Hrvatskoj i Njemačkoj ( bar u ovoj klinici) to što ne postoje svakodnevne vizite kao u Hrvatskoj gdje cijeli odjel od svih liječnika i sestara vizitira pacijente.

"Ovdje odlazite u vizitu sami, a jednom tjedno s nadređenim specijalistom i jednom tjedno sa šefom klinike. No naravno nadređeni specijalist je uvijek dostupan za bilo koja pitanja ili nejasnoće u liječenju pacijenata i svaki dan ste dužni obavijestiti ga o stanju pacijenata. I rekla bih da je velika prednost u radu je što diktirate otpusna pisma, tako da imate više vremena posvetiti se pacijentima. Iako s druge strane ovdje kao liječnik morate vaditi krv, postavljati braunile, za što su u Hrvatskoj većinom zadužene medicinske sestre i tehničari", dodaje ona.

Službeno radno vrijeme joj je od 08-16:30, no pravilo je da se ne ide doma dok posao nije završen, ali zato su prekovremeni sati plaćeni.

Velike su razlike, dodaje, u mentalitetu. U Njemačkoj kaže nema jutarnjih zajedničkih kava, no svatko ima pravo na pauzu pola sata, a nepušači dobivaju dan više godišnjeg odmora (29 radnih dana plus 1).

"Ne želim da me se krivo shvati, ja apsolutno smatram da su hrvatski liječnici odlični i vrlo često nepravedno prozivani u hrvatskim medijima. Posao liječnika u bilo kojoj zemlji na svijetu je svakodnevno iznova stresan i odgovoran i apsolutno sam sigurna da nema niti jednog kolege koji ako i je učinio neku pogrešku da je istu učinio namjerno. Svakako ne smatram da nas treba glorificirati, mi smo svi sami izabrali ovo zanimanje i za koje smo plaćeni, no nažalost nekad je hajka u Hrvatskoj protiv liječnika neopravdano prejaka", istaknula je liječnica.

Iako joj nedostaju obitelj i prijatelji i ponekad istog trena poželi sjesti na avion za Zagreb brzo se predomisli nakon što u hrvatskim medijima vidi kakva je situacija u našoj zemlji koja ima visoku stopu nezaposlenosti i vrvi korupcijom.

"Dođe mi da sjednem na avion i na kavu na Cvjetni, ali brzo se predomislim"

"Naravno obitelj i prijatelji su apsolutno nenadomjestivi, ali odmor od hrvatske svakodnevice broja nezaposlenih, broja mladih na burzi, mladih koji rade za 1600 kn, korupcije, politike, natječaja za posao (čiji se ishodi unaprijed znaju) apsolutno mi ne nedostaju. I možda zvuči sebično ne graditi bolji svijet u Hrvatskoj jer svakako ima pametnih i sposobnih ljudi, ali u ovom trenutku mi se nažalost to i dalje čini borba s vjetrenjačama i trenutno nisam spremna prihvatiti taj rizik i probuditi se u 50. godini života i shvatiti da se ništa nije promijenilo", istaknula je mlada liječnica.  

Ovako barem, kaže, zna da je plaća čeka zadnji dan u mjesecu, da će joj svi prekovremeni biti plaćeni, a da za 1.5 h leta može biti doma i vratiti se idući dan i raditi.

"Naravno ima dana kad biste sjeli u prvi avion pa nazad na kavu na Cvjetni, a onda dok samo što ne kupite kartu, pogledate npr. Index.hr i odustanete odmah od kupnje karte, no, šalu na stranu, ne isključujem mogućnost povratka, ali samo ako se sustav od dobivanja posla do napredovanja promijeni, a dotad ću zahvaljivati Saveznoj Republici Njemačkoj na pruženoj prilici kao strancu i na svemu dosad što me naučila, a to je da se trud, rad i zalaganje cijeni više od prezimena, političke opcije i bilo čega drugog", završila je svoju priču.