ZA RAZLIKU od svog prvog mandata u Bijeloj kući, novoizabrani američki predsjednik Donald Trump čini se odlučan održati mnoga predizborna obećanja.

Njegove nominacije u kabinetu - od Kremlju sklone Tulsi Gabbard za direktoricu Nacionalne obavještajne službe do skeptika oko cjepiva i poklonika teorija zavjera Roberta F. Kennedyja Jr.-a za ministra zdravstva i socijalnih službi - potvrđuju Trumpovu predanost kampanji spaljene zemlje protiv američkih institucija i percipiranih "unutarnjih neprijatelja". A njegov pobjednički govor sugerira da je ozbiljan u pogledu "zaustavljanja ratova" - počevši od onog u Ukrajini.

Teritorijalna podjela ima sumornu povijest

Trump je ustvrdio da će okončati rat u Ukrajini unutar 24 sata nakon preuzimanja dužnosti. Bilo je mnogo nagađanja o sporazumu koji Trump planira, a svi scenariji imaju jednu zajedničku stvar: komadanje Ukrajine.

Ako to mora biti cijena mira, vrijedi razmotriti sumornu povijest teritorijalne podjele, piše Nina Hruščova, profesorica međunarodnih odnosa na Sveučilištu The New School u New Yorku i praunuka nekadašnjeg sovjetskog vođe Nikite Hruščova.

Malo je događaja koji stvaraju tako dugotrajno neprijateljstvo, a još manje ih je uzrokovalo razornije nasilje. Tri podjele Poljske koje su se dogodile u 18. stoljeću možda su najbliža europska paralela Trumpovoj viziji Ukrajine. Počevši od 1772. godine Habsburška monarhija, Kraljevina Pruska i Rusko Carstvo zauzeli su i anektirali poljske teritorije, podijelili ih među sobom i izbrisali ono što je bila najveća država u Europi.

Nasilan otpor agresiji

Prema takvoj agresiji nasilan otpor je neizbježan. Poljaci su povremeno vodili gerilske kampanje tijekom cijele okupacije, s velikim ustancima 1831. i 1863. Otpor se nastavio i u 20. stoljeću kampanjama za neovisnost Josefa Piłsudskog, prožetim terorističkim djelima, sve do Prvog svjetskog rata. Neprijateljstvo prema Rusiji posebno se zadržalo do danas, s naglaskom da je Kremlj odgovoran za nasilje prema poljskom narodu u Staljinovo doba.

Što se tiče Francuske, ona je desetljećima gajila mržnju prema Njemačkoj zbog toga što je car Wilhelm I. uključio pokrajine Alsace i Lorraine u novo Njemačko Carstvo nakon Francusko-pruskog rata 1870./1871. Pomirenje dviju zemalja počelo je tek 50-ih godina, pojavom Europske zajednice za ugljen i čelik (preteča današnje Europske unije) i NATO-a.

Podjela Irske pokrenula građanski rat

Slično tome, britanska odluka da podijeli Irsku, zadržavši sjevernu pokrajinu Ulster kao dio Ujedinjenog Kraljevstva, potaknula je građanski rat između onih koji su bili spremni ustupiti Sjevernu Irsku, predvođenih Michaelom Collinsom, i onih koji su odbacili bilo kakav dogovor koji Irskoj ne daje potpunu neovisnost.

Taj brutalni rat trajao je samo dvije godine, ali je ostavio nasljeđe terora - i katoličkog i protestantskog - koji je okončan tek Sporazumom na Veliki petak uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država 1998. godine.

Najbrutalnije podjele bile su u Aziji

Međutim, možda su se najbrutalnije podjele dogodile u Aziji u 20. stoljeću. Godine 1932. Japansko Carstvo odvojilo je Mandžuriju od Republike Kine i stvorilo marionetsku državu Mandžukuo.

Nemilosrdna 13-godišnja vladavina japanske Kvantunške armije - koja je uključivala porobljavanje milijuna ljudi, perverzna medicinska eksperimentiranja i masovne pokolje manjina - postala je neka vrsta plana za naciste u istočnoj Europi. Kinesko ogorčenje zbog divljačke okupacije Japana toliko je duboko ukorijenjeno da se kineski čelnici do danas pozivaju na to kako bi potaknuli protivljenje politici modernog demokratskog Japana.

Međutim, što se tiče života izravno izgubljenih podjelom, ništa se ne može usporediti s podjelom indijskog potkontinenta 1947. godine, nakon odlaska Britanaca, na Indiju s većinskim hindusima i Pakistan s većinskim muslimanskim stanovništvom.

Jedna od najvećih migracija u povijesti

Podjela je pokrenula jednu od najvećih migracija u povijesti, koja je uključivala oko 18 milijuna ljudi. Muslimani su krenuli u Pakistan (uključujući današnji Bangladeš), a hindusi i Sikhi u Indiju. Sektaško nasilje - uključujući silovanja, paljevine i masovna ubojstva - dovelo je do smrti čak 3.4 milijuna ljudi.

U 77 godina otkako je nekadašnja britanska kolonija podijeljena, Indija i Pakistan vodili su četiri rata, a posljednji - takozvani Kargilski rat iz 1999. - dogodio se kada su obje zemlje već posjedovale nuklearno oružje. Ne nazire se nikakvo povijesno približavanje, à la Francuska i Njemačka.

Podjela Vijetnama 1954. - na sjevernu zonu, kojom je upravljao komunistički Viet Minh, i južnu zonu, kojom je upravljala Republika Vijetnam - pokazala se slično krvavom jer je pokrenula dva desetljeća rata koji je ostavio do tri milijuna mrtvih Vijetnamaca. Zanimljivo, čini se da Vijetnamci ne gaje gnjev prema Sjedinjenim Američkim Državama, koje su izgubile 58.000 vojnika prije povlačenja 1975. godine, zbog njihove uloge u svojoj nacionalnoj agoniji.

Užasavajuća ostavština podjele Palestine

A tu je i podjela Palestine 1947./1948. na neovisnu židovsku državu i neovisnu arapsku državu. Ova odluka Ujedinjenih naroda izazvala je desetljeća neprijateljstva, ugnjetavanja, terorizma i ratova koji traju i danas. Dovoljno je samo pogledati ruševine Gaze da biste vidjeli užasavajuću ostavštinu podjele.

Dakle, što bi podjela Ukrajine mogla donijeti? Boreći se za svoj teritorijalni integritet od veljače 2022. godine, Ukrajinci su pokazali hrabrost i dinamičnost - kvalitete koje će sigurno koristiti u obnovi svoje zemlje. Ali, s obzirom na razmjere ljudskih i ekonomskih gubitaka koje su pretrpjeli, bit će im teško šutke se pokoriti ideji podjele.

Bit će posebno teško s obzirom na to da ruski predsjednik Vladimir Putin nije skrivao svoje uvjerenje da Ukrajina nije samo "susjedna država" već da je "modernu Ukrajinu u potpunosti stvorila Rusija", te bi stoga trebala postojati samo pod ruskim kišobranom.

Putin bi se trebao sjetiti Čečenije

U svim mogućim budućim mirovnim pregovorima Ukrajinci znaju da je najbolja prilika za sprječavanje daljnjeg ruskog uplitanja kroz čvrsta međunarodna sigurnosna jamstva - ako ne i trenutno članstvo u NATO-u. Čini se da Trump ne podržava trenutačne američke sigurnosne obveze, ali to što SAD neće ponuditi takva jamstva moglo bi se pokazati štetnim i za Rusiju.

Putin je došao na vlast nakon razornog rata i dugotrajne pobune u ruskoj republici Čečeniji, koja je uključivala terorističke napade čečenskih separatista u Moskvi i drugim ruskim gradovima. Već 2022. godine Ukrajinci su najavili gerilski rat protiv Rusije.

Bez drugih opcija taj rizik će se samo povećati. Trump bi trebao nastojati uvjeriti Kremlj u potrebu poštenih pregovora, inače bi terorizam nakon podjele mogao pogoditi Rusiju, vjerojatno u većim razmjerima nego što su Čečeni ikada zamišljali.

© Project Syndicate 2024.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala