ZORAN MILANOVIĆ točno je dvije godine predsjednik države.

Prisegnuo je 18. veljače 2020. na inauguraciji koja se najviše pamti po osebujnom nastupu Josipe Lisac. Milanovića na čelu države ljudi uglavnom ili vole ili mrze. U dvije godine mandata se uspio posvađati s mnogima, među kojima je značajan broj onih s kojima je ideološki (bio) blizak. Općenito, velik dio svog mandata i energije Milanović je uložio u raznorazne obračune.

U zadnje vrijeme njegov mandat obilježava svađa s Banožićem (i Plenkovićem)

U posljednje vrijeme njegov predsjednički mandat obilježava svađa s ministrom obrane Marijem Banožićem, koja je počela kad je ministar umirovio tadašnjeg zapovjednika Počasno-zaštitne bojne, brigadira Elvisa Burčula, a Milanović sada Banožiću naviše predbacuje neisplatu dnevnica vojnicima koji rade na njegovu osiguranju.

Uglavnom, sukob Milanovića i Banožića izgleda kao beskonačna agonija, no u pozadini je, kako i Milanović sam često ukazuje, predsjednikov obračun s premijerom Andrejem Plenkovićem. Milanović Plenkovića drži odgovornim za Banožića, ali i za niz drugih pitanja.

Obračuni između Milanovića i Plenkovića, često upravo preko Banožića, vodili su se najčešće oko vojske i vanjske politike. Milanović je Plenkovićevu vladu prozivao da zadire u njegove ustavne ovlasti, a posebno je naglašavao činjenicu da je on vrhovni zapovjednik vojske.

U posljednjim istupima založio se protiv osude Rusije, koja je na rubu rata s Ukrajinom, protiv sudjelovanja hrvatskih vojnika u tom sukobu na bilo kojoj razini te protiv proširenja NATO-a ne samo na Ukrajinu nego na bilo koju zemlju članicu.

Epizoda iz kluba

Često je predsjednik vladu napadao i zbog politike oko koronavirusa. Milanović je koronu u jednom navratu nazvao i karijesom, a dosta njegove kritike išlo je na račun epidemioloških mjera. Osim mjera u Hrvatskoj živcirale su ga i one u Austriji. Nazvao ih je fašizmom i uvukao Hrvatsku u diplomatski skandal. Posebno su mu smetale maske, pa je i novinare tražio da ih skinu pred njim. 

Ne treba zaboraviti ni njegovu epizodu iz notornog kluba Dragana Kovačevića. Dok je ostatak Hrvatske bio u lockdownu, Milanović je tamo jeo i pio. "Jesam li trebao biti doma tih mjesec dana? S kim se ja smijem nalaziti tih mjesec dana? To je bilo u vrijeme lockdowna i zvao me prijatelj iz Dalmacije, bilo je puno hrane koju je trebalo baciti jer nije imao kome dati. Našli smo se jer je tamo bilo praktičnije. Ali to je bezvezna tema", rekao je predsjednik Hrvatske.

Žestoki obračuni s ljudima s istog političkog spektra

Njegovi obračuni s neistomišljenicima s političkog spektra, iz društvenog života, ali i s novinarima, često su osobni. Posebno je zanimljivo to što je u nekim od najžešćih sukoba bio s ljudima s kojima je, smatralo se, na istom ideološkom spektru.

U više navrata je izvrijeđao Žarka Puhovskog, kojeg je javno prozvao i cinkarošem, vrijeđao je udrugu Babe, Vedranu Rudan, Radu Borić, Borisa Dežulovića, Daliju Orešković i Marijanu Puljak...

Približio se desnici

Milanović se dakle poprilično udaljio od ljevice, ali se zato približio desnici. Nisu u tome odmogli ni spomenuti obračuni s nekima od istaknutih ličnosti s lijevog spektra, ali Milanović je preokret s desnicom, koja ga, najblaže rečeno, nije obožavala, imao u ljeto svog prvog mandata kada je pred Oluju odlikovao postrojbu osuđenog ratnog zločinca. 

Radi se o Vojnoj policiji HVO-a i Postrojbi za posebne namjene Ludvig Pavlović HVO. Upravom Vojne policije HVO-a rukovodio je Valentin Ćorić, jedan od osuđenih na Haškom sudu u slučaju Prlić i ostali. Dobio je 16 godina zatvora. "Ćorić je do 10. studenog 1993. igrao ključnu ulogu u funkcioniranju mreže zatočeničkih centara HVO-a. Doprinio je držanju tisuća muslimana u zatočeništvu pod teškim uvjetima, tijekom kojeg su ti ljudi premlaćivani, zlostavljani i ponižavani", navodi se, među ostalim, u presudi Haškog suda. 

Otad je Milanoviću krenulo samo nabolje s desnicom, ali dao je on još svog doprinosa na dodatnom unaprjeđivanju tog odnosa. Milanović je, recimo, vratio ratna odličja Branimiru Glavašu, optuženom za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku. Ili još recentnije, ubojstvo 12-godišnje djevojčice Aleksandre Zec, čiji je otac bio imućni Srbin i kao takav se našao na meti pripadnika Merčepove postrojbe koji su u prosincu 1991. godine Zagrebu smaknuli njega, suprugu i kćer, komentirao je ovako: "Obitelj je bila pozvana u vladu, dobili su odštetu, što još treba? Sad vas direktno pitam - što još treba?"

Desnici se svidjela i Milanovićeva politika prema BiH. S bošnjačkim političarima Milanović je također otvorio front, no šefa Republike Srpske Milorada Dodika je hvalio. 

Što vi mislite o Milanoviću?

Unatoč svemu tome ili baš zato, Milanović je, prema danas objavljenoj anketi Promocije Plus za RTL, najpopularniji predsjednik nakon Tuđmana. Da su izbori danas, biralo bi ga 42 posto građana.

Što vi mislite o Milanoviću? Izjasnite se u našoj anketi. 

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.