VIŠE od 600 lubanja pronašla su trojica arheologa koja su prošlog tjedna završila istraživanje groblja kod crkve sv. Frane. Groblje s brojnim zajedničkim grobnicama otkriveno je slučajno tijekom radova na projektu Aglomeracija Šibenik, a dio očuvanih kostiju poslan je na cjelovitu analizu u Antropološki institut u Zagreb.

Istraživanje su proveli arheolozi Slavko i Josip Galiot i Tomislav Pušić iz firme Delmat Galiot, a više o otkrićima otkrio je za ŠibenikIN Slavko Galiot.

"Iako je sličnih groblja u dalmatinskim gradovima puno, moram reći da se još nikad nismo susreli s ovolikim brojem kostura i lubanja", kazao je arheolog Slavko Galiot.

U zajedničkim grobnicama na malom trgu ispred crkve sv. Frane pronađeno je više od 600 lubanja, a po kostima se može zaključiti da je tamo ukopano i oko 200 djece.

"Kosti su vrlo trošne i bilo je vrlo malo cjelovitih kostura. Pojedine su grobnice bolje očuvane pa smo kosture pronađene u jednoj od njih poslali na antropološku analizu da se utvrdi kompletna slika te grobnice. Na tim je kosturima bila i odjeća, odnosno nekoliko slabo očuvanih dijelova odjeće, zatim metalni predmeti poput kopči, kukica i spona, a bilo je i ukrasa, narukvica, nekoliko pozlaćenih praporaka koje su vjerojatno nosile mlađe osobe, prstenja, pečatnjaka i slično. Sve je to poslano na daljnju analizu, a svi rezultati istraživanja bit će objavljeni na našim stranicama", ispričao je Galiot.

Kod crkava se pokapali svećenici i plemići

Groblje uz crkvu sv. Frane datira iz 14. ili 15. stoljeća, a zadnji su ukopi tamo održani 1827. godine.

"Crkva je sagrađena oko 1328 godine, a posvećena je 1423. godine. S dolaskom franjevaca unutar šibenskih zidina, počeli su i ukopi. Govorimo, dakle, o 14. ili 15. stoljeću kao početku ukapanja. Ima pretpostavki da je moglo početi i ranije, ali za to dokaza nema. Inače, tamo su bile još dvije crkvice, sv. Martina i sv. Mihovila", pojašnjava arheolog.

U crkvama su se pokapali svećenici i plemići, bogatiji društveni sloj ondašnjeg Šibenika, a nestankom mjesta u crkvi, novi su se grobovi kopali u dvorištu i blizini crkve. Sudeći po pronađenim ostacima i nakitu, riječ je o dobrostojećim građanima Šibenika.

"U pojedinim je grobnicama bilo i više od 30 lubanja. To su takozvane 'obitelji-zadruge', recimo obitelji više braće koje se nisu dijelile, već su funkcionirale kao zajednice", navodi Galiot.

Inicijativu da se ukapanja izmjeste iz gradova pokrenula su gradska vijeća 1777. godine, otprilike 50 godina prije zadnjeg ukopa kod sv. Frane. Tijela su se tada ukapala u plitke grobove bez sanduka pa je smrad u crkvama bio nesnosan.

U povijesnoj jezgri Šibenika dvadesetak je crkava unutar i oko kojih su se stoljećima ukapali građani.