U TRAVNJU 1945. Treći Reich već se raspadao pred očima svojih vođa. Sovjetska vojska stezala je obruč oko Berlina, zapadni Saveznici prodirali su duboko u Njemačku, a Adolf Hitler zatvorio se u bunkeru i sve otvorenije pokazivao da više ne živi u stvarnosti. U tom kaosu dogodio se i jedan od najdramatičnijih obračuna unutar nacističkog vrha: 23. travnja Hitler je smijenio Hermanna , čovjeka koji je godinama slovio kao njegov najvažniji suradnik i formalni nasljednik.

Od ratnog asa do drugog čovjeka Reicha

Göring je bio jedna od najupadljivijih figura nacističkog režima. Kao odlikovani pilot iz Prvog svjetskog rata stekao je status ratnog heroja, a nakon Hitlerova dolaska na vlast postao je jedan od ključnih arhitekata nacističke države. Vodio je Luftwaffe, imao golem utjecaj u gospodarstvu i represivnom aparatu te je dugo smatran drugim najmoćnijim čovjekom u Njemačkoj.

Hitler ga je još ranije označio kao svog mogućeg nasljednika. Već 1939. javno ga je imenovao prvim u redoslijedu sukcesije, a posebnim dekretom iz 1941. Göring je dobio ovlast da preuzme vođenje države ako Hitler izgubi slobodu djelovanja. U teoriji, to ga je činilo prirodnim nasljednikom režima. U praksi, njegov položaj do kraja rata ozbiljno je oslabio.

Zašto je Hitler izgubio povjerenje

Kako je rat odmicao, Göringov ugled je padao. Luftwaffe nije uspio slomiti Britaniju, nije mogao zaustaviti savezničko bombardiranje njemačkih gradova, a ni spasiti opkoljene njemačke snage kod Staljingrada. Hitler je zbog toga sve više gubio povjerenje u čovjeka kojeg je nekoć slavio kao maršala Reicha.

Uz vojni neuspjeh, Göringa je pratila i reputacija čovjeka koji se sve više udaljava od stvarnosti rata. Dok se Njemačka rušila, on je živio u luksuzu, gomilao umjetnine, od kojih su mnoge bile opljačkane, i djelovao kao političar starog režima koji ne razumije da se sustav raspada. U završnici rata, u Hitlerovu najužem krugu pojavio se i dodatni problem: borba za nasljedstvo.

Telegram koji je promijenio sve

Dana 23. travnja 1945. Göring je iz Berchtesgadena poslao Hitleru telegram. U njemu nije otvoreno tražio puč, nego se pozvao na postojeći dekret i pitao treba li, s obzirom na to da je Hitler odsječen u opkoljenom Berlinu, preuzeti državne ovlasti. Dodao je i rok do kojeg očekuje odgovor. Ako ga ne dobije, zaključit će da Hitler više nije sposoban upravljati državom.

Na papiru, to je mogao biti pokušaj formalnog poštivanja nacističke hijerarhije. No u bunkeru je poruka dočekana kao izdaja. Martin Bormann, jedan od najutjecajnijih ljudi oko Hitlera u zadnjim danima rata, prikazao je telegram kao pokušaj prevrata. Hitler, već duboko paranoičan i sve nestabilniji, prihvatio je takvo tumačenje.

Reakcija je bila munjevita. Göring je prisiljen odreći se svih svojih dužnosti, optužen je za veleizdaju i stavljen u kućni pritvor. U službenoj verziji objavljeno je da se povukao iz zdravstvenih razloga, ali stvarnost je bila puno brutalnija: politički je bio uništen u jednom danu.

Simbol raspada nacističkog vrha

Ta smjena nije bila samo osobni obračun dvojice nacista. Ona je pokazala koliko se nacistički vrh raspao u posljednjem tjednu rata. Dok je Crvena armija ulazila u Berlin, ljudi koji su godinama upravljali Europom više nisu planirali pobjedu, nego vlastiti spas, i borili se za ostatke moći.

Göring nije bio jedini koji je tada pao u nemilost. Hitler je nekoliko dana poslije pobjesnio i zbog pokušaja Heinricha Himmlera da preko zapadnih Saveznika otvori put pregovorima. U posljednjim satima života Hitler je raskrstio s dotadašnjim najbližim suradnicima i u oporuci za nasljednika odabrao admirala Karla Dönitza, a ne Göringa.

Zato je 23. travnja 1945. bio više od obične smjene. Bio je to trenutak u kojem je čovjek koji je godinama slovio kao prijestolonasljednik Trećeg Reicha postao politički mrtvac. Sedam dana poslije Hitler će počiniti samoubojstvo, a nacistička Njemačka ubrzo će kapitulirati.

Pad bez iskupljenja

Važno je pritom imati na umu da Göringov pad ne znači nikakvo distanciranje od nacističkih zločina. Bio je jedan od ključnih ljudi režima, sudjelovao je u uspostavi terora, progonu političkih protivnika i antisemitskoj politici, a 1941. upravo je on ovlastio Reinharda Heydricha da pripremi plan za takozvano "konačno rješenje židovskog pitanja". Nakon rata završio je pred Nürnberškim sudom, gdje je proglašen krivim za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Dan prije izvršenja presude počinio je samoubojstvo.

Njegova smjena zato nije priča o padu nevinog čovjeka, nego o unutarnjem raspadu jednog zločinačkog sustava. U trenutku kad je Treći Reich umirao, njegovi najmoćniji ljudi više nisu mogli sakriti ono što su oduvijek bili: suparnici u režimu koji se održavao nasiljem, strahom i kultom vođe.