DANA 28. svibnja 1830. američki predsjednik Andrew Jackson potpisao je Zakon o preseljenju Indijanaca, jedan od najkontroverznijih zakona u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Tim je zakonom savezna vlast dobila ovlast prisilno preseliti domorodačka plemena s jugoistoka SAD-a na područja zapadno od rijeke Mississippi.

Iako je zakon formalno predviđao "dobrovoljne sporazume", stvarnost je bila potpuno drukčija. Preseljenje je vrlo brzo postalo prisilno, a posljedice su bile katastrofalne za desetke tisuća pripadnika domorodačkih naroda.

Širenje SAD-a i sukob s domorocima

Početkom 19. stoljeća Sjedinjene Države ubrzano su se širile prema zapadu. Bijeli doseljenici željeli su nova poljoprivredna zemljišta, osobito na području današnjih saveznih država Georgije, Alabame, Tennesseeja i Floride. Upravo su ondje živjela velika domorodačka plemena poput Cherokeeja, Choctawa, Creeka, Chickasawa i Seminola.

Mnoga od tih plemena bila su već djelomično integrirana u američko društvo. Imali su vlastite ustave, škole, novine i razvijenu poljoprivredu. Cherokeeji su čak imali i vlastito pismo koje je osmislio Sequoyah, što je omogućilo razvoj tiskovina na njihovu jeziku.

No unatoč tome, pritisak doseljenika i političara postajao je sve jači. Posebno nakon otkrića zlata u Georgiji 1828. godine, američke savezne države počele su tražiti potpuno uklanjanje domorodačkog stanovništva.

Andrew Jackson i politika preseljenja

Predsjednik Andrew Jackson bio je gorljivi zagovornik preseljenja Indijanaca. Tvrdio je da će se time izbjeći sukobi između doseljenika i domorodaca te da će plemena "sigurnije živjeti" na zapadu. Kritičari su već tada upozoravali da je riječ o prisilnom oduzimanju zemlje i etničkom čišćenju.

Zakon je u Kongresu prošao tijesnom većinom, što pokazuje koliko je tema bila kontroverzna čak i u tadašnjoj Americi. Protivnici su upozoravali da SAD krši ranije sporazume s domorodačkim narodima i ignorira njihova teritorijalna i politička prava.

Najpoznatiji sukob vodio se s plemenom Cherokee. Vrhovni sud SAD-a presudio je 1832. da savezna država Georgija nema pravo zadirati u teritorij Cherokeeja. Međutim, Jacksonova administracija odbila je provesti odluku suda.

Put suza

Najtragičnije posljedice zakona dogodile su se nekoliko godina kasnije. Američka vojska počela je masovno prisiljavati domorodačka plemena na preseljenje prema današnjoj Oklahomi. Tisuće ljudi morale su pješice prijeći goleme udaljenosti kroz hladnoću, bolesti i glad.

Posebno je poznat prisilni marš Cherokeeja između 1838. i 1839., kasnije nazvan "Put suza". Procjenjuje se da je tijekom tog preseljenja umrlo oko 4000 Cherokeeja, dok su ukupne žrtve preseljenja svih plemena bile znatno veće.

Mnogi povjesničari danas Zakon o preseljenju Indijanaca smatraju jednim od najmračnijih trenutaka američke povijesti. U suvremenim raspravama često se navodi kao primjer institucionalnog progona i uništavanja domorodačkih zajednica.

Nasljeđe koje i danas izaziva rasprave

Tema prisilnog preseljenja domorodaca i danas izaziva snažne političke i društvene rasprave u SAD-u. Brojna plemena još uvijek traže povrat dijela zemlje, veću autonomiju i službeno priznanje povijesnih nepravdi.

Lik Andrewa Jacksona također je predmet kontroverzi. Dok ga jedni i dalje smatraju važnim predsjednikom i ratnim junakom, drugi ga vide kao simbol brutalne politike prema američkim domorocima. Događaji pokrenuti zakonom iz 1830. trajno su promijenili demografsku i političku kartu Sjedinjenih Država te ostavili posljedice koje se osjećaju i gotovo dva stoljeća kasnije.