Bivša ministrica: Treba li netko tko ima optužnicu USKOK-a dobiti sveučilišnu počast?
GOŠĆA na N1 bila je bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak. Govorila je o aktualnostima u visokom obrazovanju i znanosti. Bivša rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican, koju prati teret USKOK-ove optužnice iz jedne od afera Josipe Rimac, prihvatila je najveću sveučilišnu počast, titulu professor emerita.
"Trebalo je pričekati da sjena nestane pa onda dodijeliti počasno zvanje. To je jako važno. Oni su prepoznali da postoji sjena, ali nisu dali prostora da ta sjena nestane. To možemo gledati sa strane zakonitosti, ta odluka je u skladu sa zakonom, ali drugo je pitanje je li ona etička. Ne bih se složila da nema moralne zapreke.
Ta nagrada se dodjeljuje nekome tko je uzor drugima. Pitanje je je li netko nad kime je sjena USKOK-ove optužbe pogodna osoba da bude uzor drugima. U prvom planu moraju biti etički aspekti. Akademska zajednica mora težiti višim standardima", poručila je.
"Nitko neće ostati kruha gladan ako mu se ne dodijeli taj naslov odmah"
To nije lijepo čuti i može se dogoditi da osoba bude oslobođena ili da se protiv nje ne podigne optužnica, ali moramo uzeti u obzir i da je bivša rektorica bila mjesec dana u pritvoru. Radi se o optužbi koja se ispituje, a radi se o tome da je materijalno oštetila sveučilište koje joj dodjeljuje zvanje. Ta odluka za sobom ne nosi samo počasno zvanje, nego se radi i o primjeru ostalima.
Pitamo se kakav je to primjer ostalima u sadašnjim okolnostima. Ta titula nosi i određenu mjesečnu doživotnu naknadu. Kada se radi o financijskim koristima, bivši rektori imaju dobre mirovine i nitko neće ostati kruha gladan ako mu se ne dodijeli taj naslov odmah", smatra Blaženka Divjak.
Osvrnula se i na uvođenje Bolonje
Bivša ministrica kaže da je politička konotacija u ovom slučaju očita i da to nije nešto što je dobro: "Ako pošteno radiš posao kao ministar, nemaš vremena za kakav znanstveni rad", istaknula je. Dotaknula se i 20 godina Bolonje te budućnosti hrvatskog obrazovanja.
"Nismo tu baš imali alternativu, željeli smo ući u EU i nismo mogli ostati izvan te reforme. Neke stvari smo dobro potaknuli: razgovore, implementaciju, strukture studija, ali bilo je puno pogrešaka. To je ovisilo o tome kako je koje sveučilište ili fakultet vodilo svoj proces. Imamo jako dobrih i jako loših primjera", zaključila je.