PROSJEČNI čitatelj vjerojatno se lako izgubi u pregršti informacija i analiza o situaciji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Posljednji nastavak višegodišnjeg sukoba između ugledne visokoškolske ustanove i njihovog bivšeg dekana (a sadašnjeg rektora) može zbuniti sve one koji se nisu nikada bavili radom Senata, procedurom u postavljanju sudaca, zakonom o mobingu i sličnim temama.

Pa još kad tome dodamo i činjenicu da se radi o fakultetu koji većina naših sugrađana zna samo iz viđenja (što je sasvim normalno), dobije se dojam kako se cijela ta halabuka tiče samo akademskih krugova.

Jedini i sveti cilj

A ne tiče se. Tiče se svih onih koji će se školovati u Hrvatskoj. Tiče se, mogu slobodno reći, i samih temelja našega društva.

Nemam sada namjeru čitatelje zamarati kronologijom događaja (cijela priča već ulazi u petu godinu odigravanja) niti tumačiti razne zakone ili Ustav (o čemu jedva da znam nešto više od prosječnog Hrvata). 

Samo ukazati na to što Boras – zajedno s Crkvom koja ga od početka njegovog mandata podržava – želi zapravo postići: da jednoga dana vašoj djeci i mladima u školama nastavu drže samo nastavnici prosvijetljeni svetom istinom Katoličke crkve. Zaboravite sada na Ustave, zakone i poslovnike, oni su tu tek sporedne teme, ključan je cilj koji je postavljen kad se krenulo s pripitomljavanjem fakulteta koji je bio trn u oku raznim režimima. 

Ideja je da svi profesori filozofije, etike, povijesti ili psihologije budu - vjeroučitelji

Ideal je, dakle, da školski vjeroučitelj ujedno bude i profesor filozofije ili etike, povijesti ili psihologije, kao i da profesori ovih predmeta ujedno budu i vjeroučitelji.

Tako će vaše dijete započinjati dan s vjeronaukom, na kojemu će vjeroučitelj(ica) zajapureno objašnjavati svete sakramente i slične teme, koje suštinski ne pripadaju školi i obrazovanju. 

Ali time neće biti završena vjerska indoktrinacija djece – već na satu povijesti sačekat će ih profesor koji je dvopredmetno završio povijest na FF-u i vjeronaukovanje na KBF-u. On će djeci revno objašnjavati kako bismo mi Hrvati odavno postali Talijani, Mađari ili, nedajbože, Srbi, da se nije pojavila Crkva i od nas načinila civilizaciju. I da je Crkva najzaslužnija za širenje znanosti, a ne tamo neki skeptični Galileo. I da su Stepinac i ekipa bili jedini pravi antifašisti u Europi, a da Poglavnik i njegova momčad naprosto nisu nikada načinili neki ratni zločin.

Ako se učenik ni nakon drugog sata nastave ne bude obratio, bit će tu profesorica psihologije, koja će mu objasniti da je potpuna ličnost tek ona koja prihvati i postojanje Onoga Većeg Od Svih Nas, u kojemu jedino možemo naći mir. Na nastavi engleskog simpatična nastavnica djecu će učiti američkim kršćanskim pjesmama i najljepšim biblijskim stihovima iz klasičnog prijevoda kralja Jakova. 

Svi putovi vode katoličkom Bogu

A za kraj dana onaj isti vjeroučitelj s prvoga sata pojavit će se kao profesor filozofije i onda objasniti djeci da su čak i najveći poganski umovi poput Platona i Aristotela priznavali postojanje Jednoga Boga. I tu je misao do vrhunca doveo najveći teoretičar Toma Akvinski, čiju su ideju kasnije potpuno pogrešno kritizirali Hume, Kant i Nietzsche. "Kako smo to već dosad u brojnim primjerima pokazali, filozofija bez Boga vodi jedino u nihilizam, koji podriva cijelu našu civilizaciju", učeno i samozadovoljno završit će svoje predavanje vjeroučitelj i profesor filozofije te će potom odjuriti da održi i sat etike, što ga se mora pomjeriti na međusmjenu, jer ne može isti nastavnik istodobno držati i vjeronauk i etiku. Ili, možda i može – tako da će se nastava etike i vjeronauka držati usporedno, kako bi se djeci objasnilo da i put koji polazi od vjere, kao i put koji polazi od razuma, na kraju završava u Bogu. Katoličkom Bogu, da ne bude zabune među Srbima, muslimanima i protestantima.

Učenik koji prođe ovakav jedan školski dan teško da će ostati neoštećenog mozga – a ako se nekim slučajem dijete zdravo vrati doma, ista ekipa misionarski nadahnutih profesora čekat će ga i sljedeći dan. I sljedeće godine. I na sljedećem stupnju obrazovanja.

Konačno jedinstvo Crkve i škole

Posreći li se Borasu i Crkvi na Filozofskom fakultetu, možda im ista stvar uspije i s PMF-om. I s FER-om. I s Medicinskim. Sve dok naši mladi ne budu učili isto i u Crkvi i u školi.

Tako bi, uz već standardnu ekipu koja je dvopredmetno završila teologiju i filozofiju, djecu u školi dočekao i profesor fizike s omiljenim citatom Heisenberga da se na dnu čaše znanosti nalazi Bog. Na biologiji će djeca uvidjeti da teorija evolucije pretpostavlja Svemirskog Dizajnera, jer tko bi onda mogao objasniti zašto milijarde godina razvoja živih bića završavaju baš s čovjekom-katolikom, kao najvišim oblikom? Učenici i studenti medicinskih predmeta imat će odavno objašnjenu temeljnu istinu da život započinje začećem i da nema ni sigurne ni zdrave kontracepcije. Na informatici će mladi programeri naučiti da su svi njihovi kodovi samo blijeda sjena božanskog koda u upisanog u DNA.

Nemojte olako pomisliti kako ja sada ovdje pretjerujem u satiri – koliko god da nekada stvarno znam biti preoštar, sve ove tvrdnje koje sam pripisao (srećom i dalje) imaginarnim profesorima nisu nipošto imaginarne i naći ćete ih bezbroj puta ponovljene od uglednih akademskih građana tijekom ovih zadnjih 30-ak godina.

Stoga, ne pitajte za kime zvono zvoni na Filozofskom. Ono zvoni za sudbinu ne samo obrazovanja naše djece nego i cjelokupnog društva.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala