RATOVI se, za razliku od nezakonitih carina, ne mogu pokretati i zaustavljati kako bi se udovoljilo predsjedničkim hirovima ili poduprla tržišta u slobodnom padu. Stoga ključno pitanje nakon što je Donald Trump odustao od prijetnji napadima na iranske elektrane nije je li doživio još jedan trenutak opisan kraticom TACO - "Trump always chickens out", odnosno "Trump se uvijek povuče". Pravo je pitanje može li se Trump izvući iz vlastitog rata protiv Irana, čak i ako to želi, piše CNN.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Nakon dana nepostojane retorike, Trump je u ponedjeljak signalizirao prvu moguću deeskalaciju sukoba, navevši 15 točaka sporazuma postignutih u, kako je rekao, produktivnim razgovorima s Iranom. Teheran je pak ustvrdio da nikakvog dijaloga nije bilo.

Najoptimističnije tumačenje jest da su i SAD i Iran došli do točke u kojoj bi cijena daljnje eskalacije bila toliko strašna da objema stranama treba izlaz. Takva spoznaja može označiti početak kraja rata. Trump je neprijatelje doveo na rub provalije prijeteći bombardiranjem iranskih elektrana ako ne otvore Hormuški tjesnac, ključnu točku za izvoz nafte.

Proturječne izjave

Teheran je obećao uzvratiti udarom na vitalnu infrastrukturu u zaljevskim državama koje su saveznice SAD-a. Takav sukob mogao je izazvati globalnu recesiju i pogoršati teške humanitarne uvjete za iranske civile kojima je Trump obećao pomoći. Ipak, mnogo je razloga za sumnju da je rješenje na pomolu.

Zbog višednevne nestabilne i proturječne Trumpove retorike te nesposobnosti njegove administracije da pruži dosljedan razlog za rat ili isplanira izlaznu strategiju, nijedna pojedinačna izjava iz SAD-a nema kredibilitet. Predsjednikova navika da krši vlastite rokove znači da nitko ne bi bio iznenađen ako prekrši i vlastiti petodnevni moratorij na napade.

Neki cinici primjećuju da se predsjednikova stanka poklapa s cijelim trgovinskim tjednom na svjetskim tržištima. S obzirom na pad burzovnih indeksa i rast cijena nafte nakon vikenda, postavlja se pitanje je li samo pokušavao stvoriti privid tržišne stabilnosti.

To ne bi bio prvi put da se čini kako su službene izjave usmjerene na smirivanje nestabilnosti. I opet je uspjelo: Dow, S&P 500 i Nasdaq porasli su u ponedjeljak za više od 1%, dok je cijena nafte Brent pala za 11%.

Trump treba smiriti napetosti

Moguće je da Trump kupuje vrijeme iz još jednog razloga: američke snage koje bi mu omogućile invaziju na otok Kharg - epicentar iranske naftne industrije - ili okupaciju otoka i obalnih područja u tjesnacu još nisu u potpunosti okupljene. Jedna američka marinska ekspedicijska jedinica poslana iz Japana uskoro bi mogla stići u regiju, no druga je s američke Zapadne obale krenula tek prošli tjedan.

Također, Trump je sklon hiperbolama. Iskustvo sugerira da bi njegovo preuveličavanje diplomatskog napretka i tvrdnje da Iran "očajnički" želi dogovor mogle biti pretjerane, iako je ponekad namjerna obmana alat kojim se državnici koriste kako bi stvorili prostor za napredak.

Predsjednikove oscilacije, u kojima je jedan dan govorio o "okončanju" rata, a drugi o njegovoj eskalaciji, nespojive su s tradicijom stabilnog ratnog vodstva, ali su suštinski dio njegovog stila. Do ponedjeljka se sve činilo kao varka koja mu je omogućila da tvrdi kako su njegove taktike "čvrste ruke" dovele do diplomatskog pomaka.

Veliki gubici

Ta nepredvidivost i sklonost ublažavanju kriza koje je sam stvorio poznate su iz Trumpovog osobnog života, poslovne i političke karijere. Svaki se dan često svodi na borbu da ostane na nogama do večeri.

Tom tehnikom Trump odgađa suočavanje s posljedicama svojih postupaka. Ipak, postoji otrežnjujuća mogućnost da bi se njegova nestalna metoda u Perzijskom zaljevu mogla suočiti s izazovom koji nadilazi njezine granice.

Iako bi Iran u američkom i izraelskom napadu mogao pretrpjeti iznimno teške gubitke, sukob koji ulazi u četvrti tjedan pokazao je i moć Teherana. Učinkovitim zatvaranjem Hormuškog tjesnaca drži svjetsko gospodarstvo kao taoca. Logika nalaže da režim koji je i prije rata bio ultraradikalan vjerojatno neće biti otvoreniji za Trumpove zahtjeve nakon ubojstva svog vrhovnog vođe i pretrpljenih napada.

Pregovori i režim

Trumpovi uvjeti za kraj rata - koji bi vjerojatno uključivali odricanje Irana od nuklearnog programa i balističkih projektila - mogli bi biti nepremostiva prepreka. Posljednja tri tjedna pokazuju zašto bi se odmetnički režim mogao odlučiti upravo za takve "police osiguranja" protiv budućih napada.

Čak i ako pregovori započnu, nije jasno tko bi pregovarao za Iran. Režim koji je decentralizirao vlast i izgubio ključne figure mogao bi imati problema s donošenjem kolektivnih odluka. A ako, kako neki stručnjaci vjeruju, Islamska revolucionarna garda sada ima potpunu kontrolu, mogla bi zauzeti još tvrđi stav.

Također, ne bi bilo iznenađujuće da iranski čelnici Trumpove preokrete i proturječnosti protumače kao znak da njihova strategija nametanja ekonomskih posljedica djeluje.

Gotovo sve Trumpove opcije loše

Nitko ne može znati što slijedi. Moguće je da su napadi izazvali fatalne pukotine u režimu koje još nisu vidljive, ali za sada nema jasnih javnih znakova raspada. Zračni napadi ozbiljno su smanjili iransku regionalnu prijetnju.

No, ako ga sirova sila već nije bacila na koljena, Trump još nije objasnio zašto bi se Iran odrekao svoje glavne poluge - kontrole nad tjesnacem - bez značajnih američkih ustupaka.

Lako je vidjeti zašto bi predsjednika mogla privući mogućnost pregovora. Treba mu izlaz jer su mu gotovo sve opcije neprivlačne. Mogao bi eskalirati rat u sadašnjem obliku, ali nema jamstava da bi to osiguralo siguran prolaz brodova.

Mogao bi poslati kopnene trupe, ali time bi prešao politički Rubikon koji bi podsjetio na "vječne ratove" protiv kojih se borio. Opcija "TACO" - povlačenje i proglašenje pobjede, bila ona stvarna ili ne - čini se privlačnom. Ali odustajanje bi američke zaljevske saveznike ostavilo izloženima bijesnom i osnaženom Iranu.

Završetak rata bez osiguravanja iranskih zaliha visoko obogaćenog urana mogao bi Teheranu jednog dana omogućiti da krene prema nuklearnom oružju i potkopao bi Trumpovo najdosljednije opravdanje za rat. Predsjednici se često suočavaju s krizama bez dobrih rješenja, ali rijetki se nađu u situaciji tako nerješivoj kao što je ona koju je Trump sam stvorio u Iranu.