DANA 14. lipnja 1797. završila je povijest jedne od najstarijih i najpoznatijih republika Europe. Republika Genova, nekadašnja pomorska sila koja je stoljećima trgovala, ratovala, posuđivala novac vladarima i širila svoj utjecaj daleko izvan ligurske obale, ukinuta je pod pritiskom revolucionarne Francuske i Napoleona Bonapartea. Na njezinim je temeljima proglašena Ligurska Republika, nova država po francuskom modelu i pod snažnim francuskim utjecajem.

Za Genovu to nije bio samo politički prevrat. Bio je to kraj jednog svijeta. Grad koji je nekoć nosio nadimak La Superba, Veličanstvena, više nije sam odlučivao o svojoj sudbini.

Republika trgovaca, bankara i admirala

Republika Genova nastala je u srednjem vijeku kao samoupravna pomorska komuna. Zahvaljujući položaju na sjeverozapadnoj obali Italije, okrenuta prema moru i trgovačkim rutama, brzo je izrasla u jednu od velikih pomorskih republika, uz Veneciju, Pisu i Amalfi.

Njezini brodovi plovili su Mediteranom i Crnim morem, a genoveški trgovci i bankari bili su prisutni u lukama od Levanta do Krima. Genova je imala kolonije, trgovačke postaje i utjecaj koji je daleko nadilazio veličinu samoga grada. U srednjem vijeku bila je ozbiljan rival Veneciji, a nakon pobjede nad Pisom kod Melorije 1284. učvrstila je položaj jedne od najvažnijih pomorskih sila zapadnog Mediterana.

S vremenom se njezina moć mijenjala. Kako su se trgovački pravci premještali, a velike europske monarhije jačale, Genova je postupno gubila dio nekadašnje pomorske snage. No nije nestala iz europske politike. U ranom novom vijeku postala je važno financijsko središte. Genoveški bankari poslovali su s najmoćnijim vladarima Europe, osobito sa Španjolskom, a bogate obitelji iz grada nastavile su upravljati republikom.

Oligarhija iza republikanskog imena

Iako se zvala republikom, Genova nije bila demokracija u modernom smislu. Vlast je bila u rukama uskog kruga plemićkih i trgovačkih obitelji. Na čelu države nalazio se dužd, ali nakon reformi iz 16. stoljeća njegova je funkcija bila ograničena i vremenski kratka. Republika je formalno čuvala stare institucije, no stvarna moć pripadala je aristokratskoj eliti.

Taj sustav funkcionirao je stoljećima, ali krajem 18. stoljeća postao je ranjiv. Francuska revolucija promijenila je politički jezik Europe. Ideje o jednakosti, građanskim pravima i rušenju aristokratskih poredaka širile su se i u talijanskim državama. Genova, iako službeno neutralna, nije mogla ostati izvan tog vrtloga.

Napoleon pred vratima

Godine 1796. mladi Napoleon Bonaparte poveo je francusku vojsku u Italiji i nizom pobjeda srušio dotadašnju ravnotežu snaga. Austrija i Pijemont bili su potisnuti, a francuski utjecaj proširio se sjevernom Italijom. Stare države, kneževine i republike odjednom su ovisile o volji francuskih generala i diplomata.

U Genovi su se tada sukobile dvije struje. S jedne strane stajala je stara aristokratska vlast, vezana uz tradiciju republike i opreznu neutralnost. S druge su jačali lokalni jakobinci i pristaše francuskih revolucionarnih ideja. U svibnju 1797. izbili su nemiri i sukobi na ulicama. Stari poredak više nije mogao održati kontrolu bez francuskog posredovanja, a francusko posredovanje u praksi je značilo kraj genoveške samostalnosti.

Kraj stare Republike

Dana 14. lipnja 1797. proglašena je Ligurska Republika. Stara Republika Genova prestala je postojati, a nova je država uređena po uzoru na Francusku. Neki izvori kao datum stvaranja Ligurske Republike navode 15. lipnja, što je vjerojatno povezano s razlikama između samog čina proglašenja i formalnog organiziranja nove vlasti. No u povijesnim kronologijama 14. lipnja najčešće se navodi kao dan kada je stara Genova politički ukinuta.

Ligurska Republika bila je "sestrinska republika" revolucionarne Francuske, što je zvučalo ravnopravno, ali u stvarnosti je značilo ovisnost. Njezina vanjska politika, ustroj i opstanak ovisili su o Parizu i Napoleonu. Genova je zadržala dio lokalnog identiteta, ali je izgubila ono najvažnije što je imala stoljećima: političku samostalnost.

Kratka nova država i još kraći povratak

Ligurska Republika nije dugo trajala. Godine 1805. pripojena je Francuskom Carstvu. Nakon Napoleonova pada 1814. Genova je nakratko obnovila svoju republiku, ali taj je pokušaj trajao manje od godinu dana. Bečki kongres 1815. dodijelio je Genovu Kraljevini Sardiniji, kojom je vladala savojska dinastija.

Time je definitivno završena priča o Genovi kao samostalnoj republici. Grad koji je nekoć bio pomorski suparnik Venecije, financijsko središte Europe i gospodar trgovačkih mreža od Mediterana do Crnog mora, postao je dio šire talijanske političke priče koja će u 19. stoljeću voditi prema ujedinjenju Italije.

Pad Republike Genove zato nije samo lokalna epizoda iz napoleonskih ratova. To je simbol kraja starog europskog poretka, u kojem su male, bogate i drevne republike mogle stoljećima preživljavati između careva, kraljeva i papa. Nakon Napoleona takav svijet više nije postojao.