Foto: Index/HRT

SINOĆNJE Otvoreno poslužilo je kao savršena ilustracija mnogo toga što je u Hrvatskoj promašeno u pristupu demografskim problemima u državi.

>> U Otvorenom pričali o demografiji pa se posvađali zbog seksističke izjave poznatog demografa

Za početak, jedna žena i šestorica muškaraca, ako ubrajamo i voditelja Mislava Togonala, raspravljalo je de facto o tome da žene u Hrvatskoj moraju rađati više djece. Taj omjer još jednom svjedoči o tome koliko je hrvatsko društvo u svojim strukturama moći i po mogućnosti pristupa javnosti i dalje duboko patrijarhalno, u kojemu je posve uobičajeno da se poziva muškarce da festivalom mansplaininga ženama objašnjavaju što bi i kako bi trebale. Naravno, u raspravama o demografiji ne treba difoltno isključiti ni jedan rod, ali u emisiji koja se, između ostaloga, tiče rađanja djece pozvati pet muškaraca i jednu ženu može se dogoditi samo na hrvatskoj javnoj televiziji.

 

No još gore je što su neki od pozvanih gostiju govorili, prvenstveno demograf Stjepan Šterc koji je u svojem političkom angažmanu lelujao između pravaša i HDZ-a, i HDZ-ovac Ante Ćorušić, inače po zanimanju ginekolog. Umjesto da su doista zainteresirani za osmišljavanje politike koja bi popravila demografsko stanje u Hrvatskoj, obojica su demonstrirala da temu demografija prvenstveno vide kao priliku nametanja svojih ideoloških stavova cijelom hrvatskom društvu. 

 

 

Primjerice, Šterc je izjavio kako zna kakvu Hrvatsku žele mladi pozivajući se na neko priopćenje udruge Svjetski savez mladih, koja zapravo okuplja klerikalnu mladež, blisku stavovima Željke Markić i sličnih, dok ih je on predstavio reprezentativnima za sve mlade u Hrvatskoj, što definitivno nisu. Mesijanski nastrojeni Šterc pola je svojeg nastupa u emisiji zapravo proveo žaleći se na to što pred njime i njegovim idejama svi automatski ne padaju ničice na koljena, dok je drugu polovicu proveo napadajući i prekidajući Ivanu Zanze iz Roda i ismijavajući demografske mjere drugih država poput Švedske.

 

Dapače, Šterc i Ćorušić nisu izdržali ne prekidati Zanze svaki put kada je pokušala govoriti u emisiji, demograf joj je naređivao o čemu smije, a o čemu ne smije govoriti, dok joj je Ćorušić isto poručivao da pojma nema o čemu priča. Stvari su u jednom trenutku postale toliko neugodne da je morao intervenirati i voditelj Togonal i Ćorušića podsjetiti da je on svojim pitanjem potaknuo temu umjetne oplodnje o kojoj je Zanze pokušala govoriti, a o čemu joj je HDZ-ov dežurni katolički ginekolog podvikivao da bude kuš. 

 

Dvojica konzervativnih mužjaka kojima je kao jako stalo do demografije nisu se mogli zaustaviti u demonstriranju prezira prema jedinoj ženi u emisiji, razotkrivajući svoj stav o fundamentalnoj drugosti žena, kako to voli reći Katolička crkva u Hrvata, i o tome kako je ženina dužnost da u ime nacije i vjere jednostavno rađa, što nema nikakve veze sa suvremenim europskim društvom i uspješnom demografskom politikom. Ćorušić je još dodatno lamentirao nad time što je Hrvatska prihvatila “liberalni koncept društva”, zbog kojega po njemu sada izumire, iako primjerice još liberalnije Danska i Francuska nemaju problema s natalitetom.

 

 

Konzervativne perjanice “hrvatska ženo, šuti i rađaj” demografske politike u Otvorenom su ponovno podsjetili da oni problemu depopulacije Hrvatske ne pristupaju tako da su spremni u rješavanje toga uključiti sve građanke i građane RH, uključujući i one lijevo i liberalno orijentirane. Što je Ivana Zanze - kao paradigmatski primjer žene suvremenih shvaćanja, iz udruge koja je izrasla iz roditeljske borbe za pravo na medicinski potpomognutu oplodnju - imala reći uopće ih nije zanimalo, umjesto da su je saslušali i pokušali pridobiti kao saveznicu u demografskoj obnovi, da su tražili dodirne točke i preklapanja stavova, umjesto što su je otpisivali kao nevrijednu i ušutkavali. 

 

Šterca i Čorušića izgleda da nije briga ili uopće ne shvaćaju kako se žene u Hrvatskoj neće potaknuti na rađanje više djece s pričom o svetoj domovini, izumiranju nacije i time da trebaju biti inkubatori koji će proizvoditi bebe koje se rađaju s usklikom “Bog i Hrvati”. Možda oni tako zamišljaju položaj žena u društvu, možda su njima nacija i Katolička crkva neupitne vrijednosti u ime kojih se radi sve, ali mnogim drugima u hrvatskom društvu jednostavno nisu. Postoje socijalni, ekonomski i razni drugi aspekti demografskih problema, i to se ne može prebrisati jeftinom nacionalističkom retorikom, opanjkavanjem mladih generacija jer su “komotnije”, žena jer ne rađaju djecu na pokretnoj traci kao prije sto godina kad su bile žrtve tada prevladavajuće katoličke ideologije.

 

 

Ako je Štercu doista toliko stalo do demografije, zbog čega onda švedsku mogućnost porodiljskog dopusta za očeve ismijava kao nešto što muškarci biraju “po kazni”? Zar nije u svojem macho kožnjaku u stanju pojmiti da ima očeva koji bi itekako htjeli ostati neko vrijeme sa svojim novorođenčetom i svojoj supruzi ili partnerici omogućiti brži povratak na posao? Ništa od toga nije problematično i ne treba izazivati podsmijeh, nego je to nova životna realnost u odnosu na koju se treba osmišljavati demografska politika. Smeta mu i što se u vezi demografije “svi javljaju, a nisu pročitali pola stranice teksta”; pa to se zove demokracija i javna rasprava. 

 

Ćorušić je pak osuđujućim tonom lamentirao o tome da se “mladi ljudi sve kasnije odlučuju na brakove, a žene na rađanje”, ali mu nije palo na pamet predložiti da se medicinski potpomognuta oplodnja omogući i nevjenčanim parovima i ženama koje nisu u braku. To što Ćorušić rađanje djece i obitelj automatski povezuje sa stupanjem u brak jednostavno je u suprotnosti sa životnom realnošću tisuća drugih u Hrvatskoj koje on automatski isključuje iz svoje demografske nacionalne epike. U skladu sa svojom konzervativnom katoličkom ideologijom, Ćorušić želi ljude što ranije u njihovim životima utjerati u brak, ali to više ne funkcionira. Cijela je ta demografska obnova iz fantazija Šterca i Ćorušića zamišljena kao masovno rađanje Hrvata katolika, a ne ljudi i građana. Ćorušić je čak u jednom trenutku za sve okrivio “zapadnu civilizaciju”, koju je još rasistički opisao kao “bjelačku”. 

 

Dapače, obojica reprezentativnih primjeraka desničarskog pristupa demografiji su u sinoćnjem Otvorenom dodatno podsjetili zašto se mnogi iseljavaju iz Hrvatske. Radije će rađati nove Nijemce, Irce i Kanađane jer će ih u tamošnjim društvima prvenstveno tretirati kao ljude i građane, a ne kao prisilno regrutirane bojovnike/ce u tisućljetnim nacionalističkim snovima od kojih se ne plaćaju računi niti se može dobro živjeti. Žele živjeti u društvu kojem se očeve na porodiljskom dopustu ne ismijava zbog toga, žele da brak nije obavezni uvjet za zasnivanje obitelji i rađanje djece. 

 

Šterc je neke svoje kritičare opisao kao ljude “koji na Hrvatsku gledaju različito nego što gledam ja”. Kolumbo! To se zove demokratski pluralizam mišljenja koji u javnosti rado prisutnom demografskom stručnjaku, inače bivšem pomoćniku ministra iz HDZ-ovih vlada, nikako ne odgovara. On istovremeno tvrdi da demografska situacija u Hrvatskoj nije nikad bila tako negativna, ali i čini sve da svoje političke neistomišljenike udalji od zajedničke akcije i postizanja konsenzusa, vrijeđajući ih kao “babe” i uopće odbijajući ih saslušati, a predstavlja se kao veliki brižnik za opstanak nacije. Ako je situacija tako loša kako naglašava Šterc, logičan i odgovoran potez bi bio sakupljati saveznike u društvu, što onda podrazumijeva i poštovanje njihovih stavova i prijedloga, a ne ljude tjerati od sebe i implicitno tjerati iz Hrvatske.

 

Demograf Šterc neprijeporno ima zasluge što je tema demografija postala važna u hrvatskoj javnosti. Ali sve dok se rješavanje tog problema želi držati zarobljenim u okviru nacionalističko-religijske paradigme u kojoj su žene drugotne rađalice, a muškarci na porodiljskom dopustu stvar podsmijeha, dok se dugine obitelji metaforički spaljuju na lomačama, neće se postići ništa doli još veći odlazak mladih ljudi.