SPLITSKO-DALMATINSKI župan iz redova HDZ-a Blaženko Boban previše je doslovno shvatio nedavnu javnu poruku premijera i svog stranačkog lidera Andreja Plenkovića da ne treba širiti paniku i histeriju. Pa je tako u katastrofalnom požaru u Omišu svjesno i namjerno odlučio zanemariti Sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizama (SRUUK).

SRUUK je kanal za hitno upozoravanje ljudi koji se nalaze na ugroženom području, neovisno o prebivalištu, pa poruku mogu dobiti i stranci u roamingu. Poruke se mogu slati kao Cell Broadcast (CB) upozorenja ili klasični SMS. CB je onaj sustav koji može izazvati vrlo glasan alarm na mobitelu.

Galerija

Sustav aktiviran zbog otkazane nastave

SRUUK je, dakle, bio idealno rješenje za obavještavanje najmanje 25000 stanovnika Omiša i njihovih gostiju koji su u noći na 14. kolovoza boravili u području zahvaćenom požarom. Konačno, provjeren je već nekoliko puta u stvarnim situacijama i zaista funkcionira.

Tako je 26. ožujka ove godine u 7:43 SRUUK upozorio građane Zagreba da zbog "opasnih vremenskih uvjeta i otklanjanja posljedica nevremena danas se neće održati nastava u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama".

Na kritike da je glasni alarm na mobitelima nepotrebno preplašio građane, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović odgovorio je da je SRUUK bio samo "u funkciji potpore" kako bi informacija stigla do svih koji je dotad nisu čuli.

Malo uzbune, dakle, nije naodmet kako bi informacija stigla do svih građana. A zašto životno važna informacija o katastrofalnom požaru preko SRUUK-a nije stigla ni do jednog građana u Omišu i okolici, župan Boban objasnio je ovako:

"To se dogodilo pod okriljem noći i svima je bilo vidljivo da se dogodio požar. Razgovarao sam s vatrogascima i kažu da bi, da se išlo na tu varijantu, došlo do dodatne panike među stanovnicima šireg područja i dodatno bi se zakrčio promet, a to bi otežalo pristup vatrogasnim službama."

"Krenula sam spavati djecu na spavanje, a onda me kćer pitala zašto je stablo crveno?"

S obzirom na to da je bila noć, svi su kroz prozor mogli vidjeti da Omiš gori, objašnjava župan. Neki su, međutim, shvatili što se događa i spašavali gole živote tek kad im je vatra stigla pred kućna vrata. Najbolje je to za Slobodnu Dalmaciju opisala gospođa Dubravka Marunčić, koja je spašavala troje male djece:

"Govorila sam suprugu: 'Pa tako bude svaki put. Ne boj se.' Nisam shvaćala koliko je ozbiljno. Krenula sam djecu spremati za spavanje, a onda mi je Iva (4) rekla: 'Mama, zašto je stablo crveno?' Nagnula sam se i pogledala van. Iznad kuće bila je vatra."

Informacija, a ne šutnja

Vidjeti vatru nije isto što i znati kamo se ona širi, je li cesta prohodna, treba li napustiti kuću ili ostati u njoj. Upravo te informacije u situaciji kakva se dogodila u Omišu krizni sustav treba dati. Panika najlakše nastaje upravo kad ljudi ne znaju što se događa. Kad vide vatru iznad kuće, kad čuju sirene, kad susjed kaže jedno, WhatsApp grupa drugo, a službenog upozorenja nema.

Strani turisti ne znaju kako vjetar nosi požare u Dalmaciji, kako gori alepski bor i da vatra ne nastupa nužno u pravocrtnom frontu. Oni ne govore hrvatski jezik, ne znaju ni kako se Omiš ili Lokva Rogoznica izgovaraju, a kamoli gdje je evakuacijski put. Ali znaju da žele biti na vrijeme upozoreni na opasnost i da se žele živi vratiti kućama. Ako je ikako moguće.

Ni Bobanov argument da bi dizanje uzbune preko SRUUK-a zakrčilo promet nema temelja. Ceste su i bez slanja poruke bile blokirane i vatrogasci nisu mogli doći do nekih lokacija. A 500 ljudi spašeno je iz mora. Možda bi ih malo pravovremene i "nepotrebne panike" potaknulo da se na vrijeme sklone na sigurno.

Zabrinutost građana gura se pod tepih

Nitko ne može znati bi li jedna SRUUK poruka promijenila ishod omiškog požara. Neozbiljno bi bilo tvrditi da bi spasila život ili spriječila ozljede. Ali nakon katastrofe u kojoj su ljudi pješice bježali ili skakali u more pred vatrom, javnost ima puno pravo pitati čemu služi sustav ranog upozoravanja ako je službeno objašnjenje za njegovo neaktiviranje, strah od upozoravanja ljudi.

Panika je, čini se, postala univerzalni HDZ-ov odgovor na neugodna pitanja. Kad građani Gospića strahuju od posljedica ilegalno odbačenog otpada, Plenković ih uvjerava da im oporba proizvodi paniku. Kad se golemi požar približava kućama kod Omiša, sustav upozoravanja se ne aktivira jer bi, objašnjava HDZ-ov župan, mogao izazvati paniku.

Problem više nije samo u jednom neaktiviranom sustavu. Problem je politički refleks prema kojem je zabrinutost građana nešto što treba gurati pod tepih, relativizirati ili spriječiti, a ne poticaj da država treba odgovoriti brzom i preciznom informacijom.

HDZ-ova vlast je od suzbijanja panike napravila argument protiv pravodobnog informiranja građana. Valjda da se ne skrene fokus s odlične turističke sezone, pada nezaposlenosti ili rasta braniteljskih mirovina.