MINISTAR financija Zdravko Marić i ministar državne imovine Goran Marić pobrinuli su se da zataškaju pljačku stoljeća koju je započeo SDP-ov Slavko Linić, a nastavila HDZ-ova vlada. Naime, riječ je o predstečajnim nagodbama u kojima je država došla do zemljišta i poslovnih prostora čija je knjigovodstvena vrijednost oko 481 milijun kuna, a evidenciju o toj imovini proglasili su službenom tajnom!

No krenimo redom.  

U predstečajnim nagodbama država je privatnim tvrtkama opraštala dugovanja, dio se pretvorio u dug koji se otplaćivao godinama kroz rate, a dio se naplatio pretvaranjem potraživanja u kapital društava, odnosno preuzimanjem nekretnina. 

Zemljište plaćeno 33 milijuna kuna neće nitko
 
Porezna uprava i Ministarstvo financija kroz proces predstečajnih nagodbi došli su tako do nekretnina u vrijednosti od 481 milijuna kuna.  No problem je u tome što su se zemljišta tvrtki u predstečajnim nagodbama napuhivala pa je stvarna vrijednost tog preuzetog zemljišta i do nekoliko puta manja. 

Najpoznatiji slučaj svakako je zemljište Spačve koja je na kraju koštala fotelje kontroverznog ministra financija Slavka Linića. Ministarstvo financija u predstečajnoj nagodbi 2014. godine procijenilo je da je zemljište Spačve vrijedno 33 milijuna kuna te su za taj iznos umanjili dugovanja te tvrtke. I tada je bilo jasno da je riječ o makinacijama sa zemljištem i prenapuhanoj vrijednosti, a potvrda te teze stigla je dvije godine kasnije, 2016. godine. 

Tada je nadležni Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) raspisao natječaj za prodaju tog zemljišta. Zemljište se na licitaciji prodavalo za deset puta manju vrijednost, i to za 2,9 milijuna kuna, no nitko nije bio zainteresiran. Nitko se nije javio. 

Tajna je koliko je država izgubila napuhivanjem cijene zemljišta

To je ujedno bio i jedini pokušaj države da se riješi tog "Linićevog" zemljišta. 

No što je sa svim ostalim zemljištima iz predstečajnih nagodbi, dva su ministra Marića odlučila proglasiti državnom tajnom. Tako nijedno ministarstvo, a ni državne agencije zadužene za nekretnine ne vode evidenciju o zemljištima do kojih je država došla u predstečajnim nagodbama.

Nema evidencije je li i koliko je nekretnina prodano u postupcima licitacije te koliko je eventualno na tome zaradio državni proračun, ili bolje rečeno - izgubio.

Ministarstvo imovine: Nismo nadležni
 
U Ministarstvu državne imovine, koja je pravni sljednik DUUDI-ja, proglasili su se nenadležnima. 

"O postupcima predstečajnih nagodbi, tvrtkama i imovini koje su predmetom predstečajnih nagodbi, upućujemo vas da se savjetujete s odgovornim osobama u Ministarstvu financija", rekli su nam u Ministarstvu Gorana Marića kada smo zatražili podatke o sudbini nekretnina iz predstečajnih nagodbi. 

U Ministarstvu financija rekli su nam da oni tu evidenciju ne vode. 

Ministarstvo financija: Nije to na nama 

"Po pravomoćnosti rješenja o sklapanju predstečajne nagodbe Porezna uprava je poduzimala potrebne radnje za izvršenje predstečajne nagodbe odnosno prijenosa vlasništva nad nekretninama s predstečajnih dužnika na Republiku Hrvatsku te su iste po upisu vlasništva RH  predane na upravljanje i raspolaganje nadležnim tijelima", kažu nam iz Porezne uprave Ministarstva financija dodajući kako su ta zemljišta predali nadležnim tijelima na upravljanje i raspolaganje?! 

No koja su to tijela, s obzirom na to da Ministarstvo države imovine, kako su nam rekli, nije nadležno, nisu nam htjeli otkriti. 

Državne agencije: Nemamo pojma

Obratili smo se tako i na adresu Državne nekretnine d.o.o. Naime, to državno tijelo upravlja poslovnim prostorima i stanovima u vlasništvu RH od komercijalne vrijednosti koje mu Ministarstvo državne imovine prenese na upravljanje, no za zemljišta i nekretnine iz predstečajnih nagodbi nemaju podatke. 

"U odnosu na pitanje prodaje nekretnina stečenih kroz predstečajne postupke navodimo kako Društvo ne raspolaže takvim podacima", kažu nam iz Državne nekretnine d.o.o. 

U još jednom državnom tijelu, i to u Centru za restrukturiranje i prodaju, nemaju nikakvih podataka o zemljištima i nekretninama iz vremena predstečajnih nagodbi. Obećali su nam pisani odgovor, koji nikada nismo dobili, no usmeno su nas uvjeravali kako oni ni ne mogu imati na raspolaganju tu imovinu?! 

Kolakušić: O ovom piše u Kaznenom zakonu 

Na kraju se postavlja pitanje gdje je nestalo gotovo pola milijardi kuna zemljišta i nekretnina? Uvidom u katastar pojedinih zemljišta razvidno je kako se država zaista upisala na ta zemljišta pa se može zaključiti kako dva ministra zapravo tu imovinu ili "čuvaju" za nekoga ili pokrivaju pljačku. Vjerojatno oboje.  

Procjene govore da je država plaćala i do deset puta veću cijenu od one stvarne, što opet potvrđuje tezu o predstečajnim nagodbama kao pljački stoljeća. 

"Manipulacija vrijednošću nekretnina temeljem koje je došlo do znatnog umanjenja. Njihova vrijednost je napuhivana i prilikom apliciranja za kredite kod poslovnih banaka i HBOR-a. Najlakše je reći sve je bilo po zakonu kada se zemljište vrijednosti deset jedinica procijeni na sto i uzme pod dug od sto jedinica. Slažem se da je to opisano u zakonu, ali Kaznenom zakonu", rekao je o ovoj temi sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić. 

Naplatili manje od 20 posto duga

Podsjetimo, Ministarstvo financija do danas je naplatilo manje od 20 posto utvrđenog duga u predstečajnim nagodbama od 2012. godine.

Ukupno je bilo prijavljeno 4,9 milijardi kuna obveza u predstečajnim nagodbama na ime neplaćenih davanja Poreznoj upravi i Ministarstvu financija, a odmah je oprošteno, odnosno otpisano, oko 2,4 milijarde kuna. Ministarstvo financija temeljem diskrecijskog prava, bez jasnih kriterija, nekome je tako oprostilo 30, a nekom 70 posto duga prema državi. 

Bivši ministri financija Slavko Linić i Boris Lalovac te aktualni Zdravko Marić u ime države oprostili su tako oko 2,4 milijarde kuna privatnim poduzetnicima i tajkunima koji su se prijavili za predstečajnu nagodbu, tvrdeći kako sve rade da bi spasili radna mjesta.

Bitno je naglasiti kako predstečajne nagodbe postoje i u drugim zemljama, no kao i toliko puta do sada, političke elite napravile su  "šupalj" zakon koji je omogućio zloupotrebe na štetu vjerovnika. Sve se to pretvorilo u pljačku državnog proračuna i malih poduzetnika. Pljačka, odnosno šteta, usporediva je s postupcima privatizacije 90-ih godina.

Spašavali radna mjesta

Brojni stručnjaci upozoravali su na manjkavosti Zakona o predstečajnim nagodbama, no prvo SDP, a zatim i HDZ, nastavili su ga provoditi. Štoviše, dok je aktualni ministar imovine Goran Marić bio tek saborski zastupnik HDZ-a, najavljivao je reviziju predstečajnih nagodbi, kao i osnivanje istražnog povjerenstva koje bi utvrdilo što se sve događalo u tim nagodbama. No od tih najava nije bilo ništa. 

Do danas je na račune Porezne uprave i Ministarstva financija uplaćeno tek 926 milijuna kuna.  

Naglasimo kako predstečajne nagodbe pokreće dužnik i o njemu ovisi utvrđivanje tražbina, što omogućuje dužnicima da nameću pravila manjim tvrtkama - vjerovnicima. Već u početku bilo je potpuno jasno kako predstečajne nagodbe otvaraju golem prostor za korupciju. 

Isto tako, do sada nije napravljeno nijedno ozbiljno istraživanje o tome koliko je radnih mjesta izgubljeno u malim tvrtkama koje su dužnici kroz predstečajnu nagodbu prisilili na otpis dugova, niti postoji konkretan podatak koliko je zapravo spašeno radnih mjesta. Ne može ga ni biti. 

Gdje je DORH?

Naime, tvrtke koje su uspješno prošle postupak predstečajne nagodbe zapravo nisu bile kandidati za stečaj, nego su prepoznale dobru poslovnu priliku. Kroz ovaj zakon onima koji nisu plaćali dobavljače dala se nova šansa da i dalje vode tvrtke koje stvaraju nelikvidnost - jer se nakon predstečajnih nagodbi tek u dva posto slučajeva promijenila uprava?! Ljudi koji su doveli tvrtku u probleme ostali su je voditi i dalje. 

Unatoč činjenici da se zakon pisao da pomogne velikima, uništi male i pogoduje simpatizerima vladajućeg režima, nekima ni to nije bilo dovoljno pa su neke od predstečajnih nagodbi završile pod istragom DORH-a. 

Bizarno je i da su se poreznici našli u situaciji da dužnicima opraštaju poreze, dok ih istovremeno naplaćuju vjerovnicima, koji su se baš zbog nenaplaćenih potraživanja i našli u teškoj situaciji.