DILEMA Europske unije oko umjetne inteligencije (AI) u potpunosti se razotkrila ovaj tjedan. Predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde izjavila je kako Europljani mogu birati između dva puta: odbaciti tehnologiju i time se odreći gospodarskog rasta, ili je prihvatiti i postati ovisni o alatima razvijenima u SAD-u i Kini, prenosi The Guardian.

No, široka rasprava o sigurnosti umjetne inteligencije, koja se intenzivirala posljednjih dana, mogla bi taj izbor učiniti irelevantnim. Ako se ostvare najgori scenariji, oko kojih stručnjaci nemaju jedinstven stav, tehnologija će svejedno utjecati na kontinent.

Europa je u toj raspravi na najvišoj razini uglavnom odsutna. To je posljedica dugogodišnje nemogućnosti kontinenta da izgradi tehnološkog diva usporedivog sa Silicijskom dolinom, poput Applea, Googlea ili novog OpenAI-ja. Iako je Europa regulatorna velesila, što frustrira Bijelu kuću, nedostatak predvodnika u razvoju AI-ja, kao što su Anthropic ili Nvidia, umanjio je njezin utjecaj na pitanja sigurnosti.

Pokušaj uključivanja Europe

Na problem se ovaj tjedan osvrnula i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Najavila je da će "pozvati vodeće laboratorije na raspravu o tome kako podržati napore industrije u usmjeravanju tempa razvoja najnaprednijih modela".

Njezine izjave nisu imale ni približno jednak odjek kao odluka Donalda Trumpa i Kine da odbiju bilo kakvo usporavanje razvoja. Bez podrške Washingtona ili Pekinga, kontrola tempa razvoja nije moguća, sudjelovala Europa u tome ili ne.

Strategija za europsku otpornost

Margrethe Vestager, bivša povjerenica EU za tržišno natjecanje poznata po sukobima s američkom tehnološkom industrijom, suautorica je ovotjednog izvješća "Transformativna AI strategija za Europu". Izvješće ponavlja upozorenja Christine Lagarde i navodi da umjetna inteligencija prijeti ubrzanjem procesa koji već pogađa Europu.

U tom procesu građani "već snose ekonomske i društvene posljedice odluka donesenih drugdje". Kao rješenja, izvješće predlaže izgradnju više podatkovnih centara, koji su ključna infrastruktura za AI, te osiguravanje otpornosti kontinenta na "AI krize", kao što je scenarij u kojem napredni model izmakne kontroli.

Vestager ističe da Europa ipak ima utjecaj u raspravi o sigurnosti kroz svoj Akt o umjetnoj inteligenciji. To je jedan od rijetkih zakona koji razvojnim programerima visokorizičnih AI sustava nameće obvezu prijavljivanja sigurnosnih incidenata i upravljanja rizicima, uključujući i onaj da napredni model izmakne kontroli.

Ipak, dodaje: "Europa mora izgraditi vlastiti AI kako bi ojačala ekosustav, zadržala talente i potaknula inovacije." Vestager priznaje da egzistencijalna prijetnja zahtijeva globalno rješenje koje neće svu moć prepustiti SAD-u i Kini. To, pak, zahtijeva drugačiju vrstu nadnacionalnog tijela.

Je li Europa doista u zaostatku?

Frederike Kaltheuner, savjetnica na istraživačkom institutu AI Now, kaže da je Europa ovisna o američkoj tehnologiji na načine koje će biti teško promijeniti, od tražilica do čipova i podatkovnih centara. Ipak, smatra da se priča o opasnom zaostatku Europe temelji na specifičnom pogledu na AI koji agresivno promoviraju čelnici američkih tehnoloških kompanija.

Zbog njihovih apokaliptičnih upozorenja, "o umjetnoj inteligenciji razgovaramo isključivo na vrlo uzak, specifičan način. To je ideja da postoji takozvana 'granica razvoja' (frontier) koja se stalno pomiče, i da je pristup toj granici najvažnija stvar za sigurnost i gospodarstvo Europe".

Stvarnost na tržištu, dodaje, pokazuje nešto drugo: mnoge tvrtke ne primjenjuju takozvane "frontier" modele, poput ChatGPT-a i onih tvrtke Anthropic, zbog visokih troškova i zabrinutosti za sigurnost podataka.

Ako se taj trend nastavi, pozicija Europe možda i nije loša. Njezin Akt o umjetnoj inteligenciji sadrži niz praktičnih mjera koje se bave svakodnevnom interakcijom potrošača s AI-jem. Zakon regulira pitanja poput označavanja sadržaja stvorenog umjetnom inteligencijom te njezine primjene u medicini i pri zapošljavanju.

Globalni doseg europskog zakona je upitan

Unatoč svemu, Akt o umjetnoj inteligenciji ne smatra se modelom za druge zemlje, niti alatom za globalno usporavanje razvoja. Georgina Kon, partnerica u odvjetničkom uredu Linklaters, kaže da je malo vjerojatno da će taj akt postati globalni standard. Kao razloge navodi kritike zbog velikog administrativnog opterećenja, što je odgodilo primjenu nekih dijelova zakona, te uski fokus na Europu.

Te su kritike potaknule zakonodavce u drugim dijelovima svijeta da svoj pristup regulaciji AI-ja pokušaju definirati drugačije od onog u EU. "Akt o umjetnoj inteligenciji nije nešto što ostatak svijeta doživljava kao ograničenje, iako će mnoge tehnološke tvrtke, naravno, željeti prodavati svoje usluge na tržištu EU", kaže ona.