TNT, ili trinitrotoluen, prvi je put razvijen krajem 19. stoljeća u Njemačkoj. Isprva je proizveden kao žuta boja, a tek 30 godina nakon njegova izuma otkrivena su njegova eksplozivna svojstva. Danas je to najčešće korišteni vojni eksploziv. A nakon godina nedovoljnog ulaganja i porasta potražnje zbog ruske invazije na Ukrajinu, u Europi vlada nestašica.

Europska unija ulaže milijarde eura kako bi povećala vojnu sposobnost bloka. Neka istraživanja sugeriraju da ruske proizvodne sposobnosti za streljivo nadmašuju europske u omjeru 4:1. Iako se u Europi nalaze neki industrijski divovi za proizvodnju streljiva poput Rheinmetalla, BAE-a i KNDS-a, oni ne proizvode vlastiti TNT.

Poljski Nitro-Chem jedini u Europi proizvodi TNT

Joakim Sjöblom, izvršni direktor i suosnivač švedske tvrtke Sweden Ballistics (SWEBAL), govori za Euronews o povećanju proizvodnih kapaciteta TNT-a u Europi, kao i o gospodarskim i sigurnosnim prednostima toga poteza.

Trenutačno postoji samo jedan proizvođač TNT-a u Europi, a to je Nitro-Chem sa sjedištem u Poljskoj, ali velik dio njegove proizvodnje izvozi se izvan EU-a. U travnju 2025. Nitro-Chem je potpisao ugovor vrijedan 310 milijuna dolara o isporuci 18.000 tona TNT-a tijekom razdoblja od tri godine, namijenjenog američkoj vojsci.

Procjenjuje se da Rusija godišnje raspolaže s 4,5 do 5 milijuna artiljerijskih granata, od čega oko 2 milijuna dolazi od saveznika Sjeverne Koreje. Europska proizvodnja procijenjena je na otprilike 600.000 granata u 2023., a u suradnji sa SAD-om procjena za 2024. iznosi 1,2 milijuna granata.

Filozofija odvraćanja NATO-a povezana je s idejom da je vjerojatnost sukoba znatno smanjena ako su obje strane jednako naoružane. Svaka granata sadrži oko 10 kg TNT-a. Kako bi proizvela količinu usporedivu s Rusijom, Europa bi stoga trebala imati zalihu od otprilike 50.000 tona TNT-a.

EU se oslanja na azijske dobavljače

Iako Nitro-Chem proizvodi značajnu količinu TNT-a za Europu, zalihe trenutačno nisu dovoljne, a EU se u velikoj mjeri oslanja na azijske proizvođače. Sjöblom strahuje od posljedica oslanjanja na vanjske proizvođače i samo jednog lokalnog proizvođača.

"Ako se vratimo na pandemiju, vidjeli smo da je Ujedinjeno Kraljevstvo proizvodilo cjepiva, ali su primjenjivali zabranu izvoza. Ako bi se nešto dogodilo u Poljskoj, vrlo sam siguran da bi došlo do zabrane izvoza TNT-a. Isto vrijedi i za azijsku zemlju koja trenutačno izvozi TNT. Ako bi došlo do sukoba u njihovoj blizini, uslijedila bi zabrana izvoza", govori Sjöblom.

Kina je jedan od najvećih svjetskih proizvođača TNT-a, iako je NATO zemlje isključuju iz svojih opskrbnih lanaca. Joakimova tvrtka SWEBAL vraća proizvodnju TNT-a u Švedsku i planira proizvoditi 4500 tona TNT-a godišnje pri punom kapacitetu, što je dovoljno za 400.000 do 450.000 granata do 2027. Iako to nije dovoljno da se pokrije europski manjak, Joakim je to ipak opisao kao značajan doprinos.

Švedska je imala proizvodnju TNT-a do 1998. godine. Potom je došlo do velike demilitarizacije, moglo se obnavljati TNT iz granata koje su se demilitarizirale, a rudarska industrija mogla je dobivati TNT gotovo besplatno. Tako da nije postojao komercijalni poticaj za upravljanje tvornicom TNT-a 90-ih."

Goleme gospodarske koristi od vojne industrije 

"A sada osjećamo posljedice toga. Zbog toga gradimo našu tvornicu 30 minuta vožnje od stare tvornice u Švedskoj i samo tri kilometra od tvornice dinamita Alfreda Nobela", objašnjava Sjöblom, koji je uvjeren da bi rastuća industrija mogla ne samo povećati sigurnost EU-a, već i donijeti gospodarske koristi.

"Članice EU-a svake godine troše 200 milijardi eura na obrambeni materijal. Više od 60% toga kupuje se od američkih proizvođača. Kad bi se to proizvodilo u EU-u, stvorili bismo više od 10 milijuna radnih mjesta", dodao je švedski poduzetnik.

SWEBAL ima za cilj da svi strojevi, materijali i proizvodnja u njihovu opskrbnom lancu dolaze iz kruga od 550 kilometara. To je dobro za lokalno gospodarstvo, a pomaže i u smanjenju vremena isporuke. Azijski uvoz trenutačno traje više od dva mjeseca jer se brodski promet preusmjerava oko Afrike kako bi se izbjegao Sueski kanal.

No dok SWEBAL ulaže u povećanje proizvodnje, postavlja se pitanje postoji li financiranje za europsku industriju eksploziva? EU-ov plan ReArm Europe 2030 mogao bi osloboditi do 800 milijardi eura tijekom sljedeće četiri godine, uključujući i instrument zajma u iznosu od 150 milijardi eura nazvan SAFE (Sigurnosna akcija za Europu), koji bi pomogao članicama da daju prednost domaćim tvrtkama.

"Ili imate svoju vojsku, ili imate tuđu vojsku u svojoj zemlji"

Međutim, Joakim kaže da narudžbe za nabavu ne dolaze od oružanih snaga i članica jednako brzo kao što se od industrije traži da poveća kapacitete. Joakim je također istaknuo još jedan ograničavajući faktor za industriju u Europi.

"Jedan od rizika za europsku vojsku je da nismo usklađeni. Dakle, interoperabilnost: tenkovi jedne zemlje trebali bi biti kompatibilni sa streljivom iz druge zemlje. A da bismo to postigli, tržište se također mora razviti. Da upotrijebim poznati citat: 'Ili imate vojsku, ili imate vojsku druge zemlje u svojoj zemlji'. Tako da mislim da će cijena koju ćemo platiti ako to ne učinimo biti još veća."