MEL BERNSTEIN, vlasnik trgovine oružjem iz Colorada, poznat je kao “čovjek s najviše oružja u Americi”.

 

Iako se radi o neslužbenoj tituli, Bernstein je reputaciju stekao prikupivši preko četiri tisuće pištolja, pušaka, sačmarica, poluautomatskih pušaka, strojnica, ali i bazuke, bacače plamena, minobacače, vojne džipove, pa čak i tenk. 

 

Uostalom, pogledajte video-reportažu koju je napravio ABC i uvjerite se sami. Napomena: iako Bernsteinov ranč Dragonland, na kojem se nalazi njegova trgovina oružja Dragonman, njegova impozantna kolekcija svih vrsta oružja i sam Bernstein izgledaju gotovo kao parodija američkih “manijaka s oružjem” (gun nuts), nije riječ o parodiji.

 

 

 

 

Bernstein je na ulazu na svoj ranč postavio “scenografiju” u obliku prijetećih natpisa onima koji nepozvani upadnu na njegov posjed i olupina automobila s lutkama “vozača” izrešetanim mecima - uz napomenu da je imaginarni uljez bio demokrat. No još je više uznemiravajuće njegovo priznanje da prodaja oružja redovito skoči nakon masovnih ubojstava vatrenim oružjem poput onih u Las Vegasu i Teksasu, jer kupci žele kupiti “točno ono što je ubojica koristio”. 

 

Bernstein, naravno, ima sve te modele oružja, uključujući poluautomatske puške tipa AR-15 koje su za vrijeme bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona bile zabranjene, a za vrijeme Georgea W. Busha ponovo legalizirane, ekstra-velike spremnike streljiva za njih i kontroverzni dodatak oružju, tzv. bump stock, koji takve poluautomatske puške praktički pretvara u automatske. Ubojica iz Las Vegasa Stephen Paddock koristio je upravo bump stocks kako bi sa svojim arsenalom oružja s 32. kata hotela mogao ispaliti i do 500 metaka u minuti i pobiti rekordno velik broj ljudi, za što još uvijek nije utvrđen motiv.  

 

 

“Mi prodajemo puške za prave muškarce”, kaže Bernstein i bez ikakve vidljive empatije dalje govori o tim masovnim ubojstvima. S osmijehom na licu tako kaže da se ubojice poput Paddocka ne može zaustaviti jer “nitko nije mogao znati” da se radi o opasnoj osobi, o nekome tko je “jednostavno odjednom zamrzio ljude”. Mogućnost provjera mentalnog zdravlja kupaca oružja odbacuje kao beskorisnu, jer netko “može biti dobro, dobro, dobro i onda dobiti tumor na mozgu, a to “nećete saznati odmah”.

 

Što se Bernsteinovog rekorda tiče, ABC se obratio i američkoj agenciji za vatreno oružje, alkohol i duhan (ATF) s upitom je li Bernstein zaista najbolje naoružani čovjek u SAD-u. Dobili su odgovor: “ATF ne može kvantificirati tko ima najviše vatrenog oružja u Americi jer nema takve baze podataka na koju bi se mogli referirati o ovoj informaciji. Baza podataka ili registar pojedinaca koji posjeduju vatreno oružje regulirano Zakonom o kontroli oružja ne postoji.”

 

No poznato je da samo 3% Amerikanaca posjeduje čak 50% od ukupno 265 milijuna komada privatnog vatrenog oružja u toj zemlji. Bernstein je očito u samom vrhu tih 3% Amerikanaca koji u prosjeku posjeduju 17 komada oružja po glavi.

 

 

 

Za kritičare će činjenica da baza posjednika oružja ne postoji, ali i sama činjenica da je netko poput Bernsteina može posjedovati tako apsurdno veliku kolekciju oružja, biti još jedna potvrda u prilog tezi da je američko tržište oružja pretjerano deregulirano, a sama fetišizacija oružja u američkoj kulturi pretjerana i opasna.

 

S druge strane, ljubitelji američkog drugog amandmana i prava na posjedovanje oružja općenito ovdje vjerojatno neće vidjeti ništa sporno. “Oružje ne ubija ljude nego ljudi”, reći će, ili, kao i sam predsjednik SAD-a Donald Trump, ustvrditi da problem nije kontrola oružja već mentalne bolesti i da bi pokolj u Teksasu bio još gori da ubojicu nije zaustavio naoružani građanin koji je otvorio vatru na njega. 

 

 

Međutim, znakovito je da i sam Bernstein svoje kolekcionarstvo opisuje kao ovisnost. "Postaneš ovisan o njemu (oružju), uđe ti u krv”, kaže. Još je znakovitije da je postao udovac nakon što je njegova supruga poginula na snimanju emisije o njemu, kad ju je nesretnim slučajem pogodila dimna bomba. Otada, kako se vidi u reportaži, živi sa ženskim lutkama u kući koje je preuredio da izgleda kao bar iz šezdesetih. "Trebam nekoga s kim ću razgovarati, znate. Reći im svoje probleme", kaže Bernstein, sjedeći do jedne od svojih lutaka: "Razgovaramo o strojnicama i hot rodovima i takvim stvarima. Nije me briga što ona misli jer ionako nikad ništa ne kaže."