NASA-INA svemirska letjelica je unutar olujnog vrtloga na sjevernom polu Jupitera snimila neobičan bljesak, odnosno poveću zelenkastu munju. Na Zemlji se munje stvaraju u "vodenim" oblacima, a najviše ih bilježimo u blizini ekvatora. Na Jupiteru je priča malčice drugačija. Naime, na najvećem planetu u Sunčevom sustavu munje nastaju iz oblaka punih amonijaka i vode te se najčešće pojavljuju u blizini polova.

Munja, grmljavina ili grom? 

Kako ne bi bilo zabune o tome što je točno snimljeno na Jupiteru, bilo bi dobro objasniti razliku između munje, grmljavine i groma. Munje su ogromna električna pražnjenja atmosferskog električnoga naboja u olujnim, grmljavinskim oblacima.  

Neke znaju biti toliko snažne da na Zemlji dosežu temperaturu od 30.000 stupnjeva Celzijevih, što je oko pet puta toplije od površine Sunca. Pražnjenje koje percipiramo u obliku svjetlosti u zraku ili u oblacima nazivamo munjom. 

Onaj gromoglasan zvuk koji pritom nastaje zovemo grmljavinom, a grom je električno pražnjenje na zemlji, odnosno udar munje u zemlju ili neki objekt na njenoj površini. Svake godine površinu zemlje pogodi više od milijardu gromova, pri čemu život izgubi više tisuća ljudi. 

Fotografiju obradio astronom amater

Sada kada znamo da je na Jupiteru snimljeno električno pražnjenje iz oblaka punih amonijaka i vode, možemo krenuti na priču o samom događaju, odnosni kako je snimljen. Svemirska letjelica Juno uhvatila je ovaj prizor 30. prosinca 2020. tijekom 31. bliskog preleta pored plinovitog diva i kada se nalazila oko 32.000 kilometara iznad oblaka.  

Amater astronom (ili građanin astronom) M. Gill obradio je neobrađene podatke s instrumenta JunoCam koji se nalazi na svemirskoj letjelici i 2022. razvio konačnu fotografiju, piše NASA.

Neobrađene slike Jupitera i njegovih mjeseca snimljene instrumentom JunoCam objavljene su na internetu i svima dostupne za obradu. Orbita letjelice Juno se s vremenom sve više približava planetu tako da će u nadolazećim mjesecima proći jako blizu njegove noćne strane. 

Jesu li oluje na Jupiteru slične onima na Zemlji 

Znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti mnoge aspekte tajanstvenog Jupitera, što uključuje i shvaćanje mehanizma iza nastanka njegovih masivnih oluja i ogromnih munja. Ono što znamo jest to da ovaj plinoviti div ima čudovišne oluje. 

Njegovi olujni oblaci se mogu protezati i do 64 kilometra od baze do vrha, što je pet puta više nego grmljavinski oblaci na Zemlji. Jupiterove munje su također divovske te znaju imati čak tri puta više energije nego takozvane supermunje, odnosno najjače munje na Zemlji. 

Prema podacima iz misije Juno, na Jupiteru nastaju takozvane plitke munje. Plitke munje su neuobičajen oblik električnog pražnjenja iz oblaka koji sadrži vodenu otopinu amonijaka, dok munje na Zemlji potječu iz oblaka s vodom. 

Znanstvenici su također otkrili da žestoke grmljavinske oluje, po kojima je Jupiter već odavno poznat, mogu formirati tuče bogate amonijakom koje su stručnjaci prozvali mekanim lopticama (engl. mushballs). Smatra se da takva vrsta tuče skuplja amonijak i vodu iz gornje atmosfere i prenosi ih u Jupiterove atmosferske dubine, objašnjava NASA. 

Mekana tuča na Jupiteru 

Neobična tuča na Jupiteru sastoji se od dvije trećine vode i jedne trećine plina amonijaka. Ove mekane loptice tuče sastoje se od gnjecavog sloja otopljenog amonijaka i leda koji je prekriven debljom ledenom korom. Ova tuča formira se na sličan način kao i ona na Zemlji – loptice postaju sve veće kako se kreću kroz atmosferu. 

"Na kraju ove loptice postanu toliko velike da ih više ne mogu držati gornje struje te padaju dublje u atmosferu. Tamo ih čekaju više temperature i one se na kraju otapaju i u potpunosti ispare", rekao je astrofizičar Tristan Guillot sa Sveučilišta Côte d'Azur u Francuskoj. "Takva vrsta tuče ovim procesom dovodi amonijak i vodu do dubokih atmosferskih razina planeta", dodao je.