IZ PRORAČUNA Haškog tribunala se godišnje za troškove obrane optuženika izdvaja otprilike 13 milijuna dolara, a zahvaljujući ovakvim iznosima ispada da se isplati završiti pred tim sudom. Naime, nebrojeno se puta do sada pojavila sumnja kako dio novca namijenjenog obrani završi u džepovima optuženika ili njihovih pomagača.

Tako je ovog tjedna u Haagu dovršen dokazni postupak tužiteljstvo u slučaju Milana i Sredoja Lukića, koji su optuženi za ratne zločine počinjene u Višegradu 1992. Pritom je "dokazano" da je Hamdiji Viliću, posljednjem svjedoku tužiteljstva nuđeno čak 100 tisuća eura za lažno svjedočenje u korist prvooptuženog Milana Lukića. S obzirom da su tu cifru Viliću nudili izaslanici obrane, nametnulo se pitanje tko i s kolikim iznosima financira branitelje haških pritvorenika.

U internoj istrazi, koju je prije šest godina provelo tajništvo Tribunala, otkriveno je da je optuženik Zoran Žigić za četverogodišnjih zatvorskih dana "zaradio" preko 200 tisuća eura. Najveći dio te sume primio je od svojih branitelja temeljem "razrađene sheme podjele honorara". Zanimljivo je da je Žigić, predratni taksist u Prijedoru, samo u zatvorskoj kantini potrošio nevjerojatnih 33.175 dolara. Premda je njegova obrana olakšala haški proračun za milijun i pol dolara, Žigić je osuđen na 25 godina zatvora i to zbog ubojstava i mučenja zatočenika u logorima Omarska i Keraterm.

Nadalje, američki odvjetnik Michael Carnavas optužio je 2004. svog klijenta Vidoja Blagojevića za takozvani "free-splitting" odnosno za zahtjev za podjelu honorara. Takvu verbalnu optužbu, Carnavas je naknadno povukao, ali i njegov ispad je dao naznake da je riječ o raširenoj pojavi.

Podsjećamo, prema Statutu Haškog tribunala, optuženom je potrebno jedino dokazati da je slabog imovnog stanja te da ne može plaćati pravne zastupnike, da bi mogao zagrabiti u "hašku kasu". Zanimljivo je da su izuzeci u tom smislu bili Slobodan Milošević, koji Tribunal nije priznavao, pa nije htio ni financijska sredstva suda, i Tihomir Blaškić, prvotno osuđen na 45 godina zatvora, a poslije oslobođen nakon devet godina.

Obrana svakog haškog optuženika prosječno košta oko pola milijuna dolara godišnje, od čega ušićare ne samo odvjetnici nego i sami optuženici. Po hodnicima Haškog tribunala je kolala priča kako ima onih koji su prošli i bolje nakon licitiranja - tko da više, taj će me braniti. Kako je riječ o krivičnom djelu, tako će, pretpostavlja se, takve činjenice ostati dobro skrivene. Tek će cijela "pljačka" haškog novca od strane tamošnjih optuženika ostati na razini javne tajne.

Ig.M.
Foto: Index