GOVOR američkog predsjednika i bogobojazno-militaristička retorika kojom se obraćao okupljenom hrvatskom puku bez ikakve konkretne poruke, jasan je odgovor svima koji su umišljali kako je ovo "veliki i povijesni" dan za Hrvatsku. Bila je to naravno, tek još jedna kolonijalna ekskurzija pitoresknog kauboja.

Američki Rojs

Dok je naš kancelar držao govor, Bush se iza ushićenog Sanadera kesio i klatio u stolcu, mahajući okupljenima. Takav njegov postupak, kao i još neki, prilično neformalni za protokolarnim obavezama uškopljeno okružje su svakako bili dobrodošli i smiješni. Simpatije je pobrao kada je "otpustio" prevoditelja, čiji mikrofon nije bio dorastao nezahtjevnom zadatku čitanja sentenci pisanih po špranci i bez njegove pomoći udijelio božji blagoslov Hrvatima.

Kako li je tek puk bio oduševljen kada je Bush na odlasku sa pozornice na Markovom trgu pozdravljajući članove KUD-a Remete jednu od članica ansambla "iščupao" iz vrste kako bi se uvalio između nje i još jednog plesača za poziranje. Dok se nasmijano namještao, Bush je čak stigao i okamenjenog Sanadera pozvati da im se pridruži. Ali i u takvoj "neformalnoj formalnosti", ukočeni Sanader je djelovao kao mladomisnik pored biskupa karizmatika.

Predziđe kršćanstva pod NATO-vim kišobranom

Kada smo već zastranili u crkvene metafore, Bushu su pisci govora kojeg je održao pred "gelerastim" pročeljem crkve Sv. Marka jasno postavili dvije temeljne odrednice na koje treba udarati pred Hrvatima: "krst sveti i sloboda zlatna", po mogućnosti izborena i očuvana sa što više američkog oružja i savjetodavnih usluga. AWACS-i koji su u to vrijeme brujali nad glavama Zagrepčana jasno su osnaživali Busheve riječi.

Osloboditelj Bush zakasnio 13 godina

"Nitko vas više neće smjeti napasti!", uskliknuo je vrhovni zapovjednik u Ratu protiv terora nakon što su završili svi ratovi koji su stoljećima bjesnili ovim prostorima najavljujući kako će nam lijepo i sigurno biti u NATO-ovom carstvu osiromašenog urana i "mirovnih akcija", a toliko puta ponovljenoj floskuli o tome kako "nitko nikad nije napao nijednu članicu tog saveza" suprotstavlja se činjenica kako je napadnuta i to avionima, upravo Amerika.

Nas i Amerikanaca protiv bliskoistočnih terorista 308 milijuna!

"To je ono što naše zemlje rade na Bliskom istoku. Nedostatak slobode i mogućnosti u ovoj regiji su pružili pomoć i utočište lažima i ambicijama nasilnih ekstremista. Raspoloženje koje je počelo na ulicama Bliskog Istoka je rezultiralo ubijanjem nevinih ljudi diljem svijeta. A danas su se oblaci opasnosti nadvili nad slobodu svih ljudi i ta opasnost danas sjedi na pragu Europe", upozorio je Bush Hrvate koji s njegovim izazivanjima ratova i prijetnjom sa "ulica Bliskog Istoka", imaju jednako veze kao i njegova bolja polovica Laura sa Hrvatskim državnim arhivom.

Ne plači Makedonijo

Naravno, zbog prijetnji od terorističke "ugroze", na koju je upozorio i Sanader i od koje građani ove zemlje doista stalno strepe, trebalo se podsjetiti i tog kobnog 11. rujna

Osokoljeni Sanader je Bushevim dolaskom shvatio da je konačno dobio placet vlakovođe regionalne kompozicije, pa je s visoka i pokroviteljski tješio Makedoniju i ništa manje slavodobitnički pozivao i Srbiju da uskoči dok nije "prošo voz".

Oronula scenografija za uzvišenu predstavu

Nikako se ne može zaobići neviđeni gaf organizatora vezan za stanje u kojem je bila lokacija ceremonije. Busha se dočekalo u dijelu grada koji će za desetak godina kada završi obnova izgledati kao Hradčani, ali trenutno više nalikuje ruševini. Problem je što se baš ništa nije napravilo kako bi se ambijent u kojem se spektakl odigravao barem ušminkao za jednodnevnu upotrebu.

Konkretno, riječ je o već spominjanoj crkvi na kojoj je obnovljen tek krov dok je fasada u koju su bile uprte sve oči u ruševnom stanju, i ako već na njoj nisu smjele stajati skele, mogao se naslikati priručni pano, kopija "Gundulićeva sna" ili oblijepiti taj dio crkve fotografijama fragmenata zajedničke povijesti dvije prijateljske zemlje: sličicama Maglite baterija ili Kukočevih trica "iz downtowna".

Pisali smo već i o džinovskoj vrećici između crkve i zgrade Vlade koja ne samo da je djelovala ružno, nego je zaklanjala i obnovljenu polovicu Banskih dvora. Istovremeno je neugodno isticala onu drugu, bližu kuli Lotrščak, koja je prilično oronula i na čijoj su fasadi tik ispod brojnih zastava stršale rupe na zidu, mnogi dijelovi sa kojih je opala žbuka, kao i trošna prozorska okna.

S druge strane, na dijelovima dionice kojima je jednom proletjela Busheva karavana se sistematski plijevila ambrozija, brisali benigni grafiti i micale olupine automobila.

Prevoditeljev tonac nije zaslužio honorar

Drugi gaf vezan za protokol je svakako onaj sa prevoditeljem govora američkog predsjednika.

"Na ovom istom trgu se za Hrvatsku molio Papa Ivan Pavao drugi i danas ispred te crkve mogu s ponosom reći da su se te molitve ostvarile." izjavio je Bush nakon što je pohvalio crkvu koja "stoji tu od srednjeg vijeka".

Tada je prevoditelj ponovio "Ova impozantna crkva stoji tu od Srednjega vijeka..." i onda još jednom i stao.
 
Na to mu je Bush objasnio "They can't hear you" i nastavio govoriti bez njegove pomoći. Možda ipak ne bi ni jadnog prevoditelja ili onog tko je bio zadužen za njegovo ozvučenje trebalo isticati u negativnom kontekstu. Upravo suprotno, možemo se dičiti kako smo jedini u svijetu, očekujući lapsus kralja provala, mi počinili jedan.

Zvonko Alač
Foto: AFP