SVJETSKA zdravstvena organizacija (WHO) priznala je da je ovisnost o videoigrama prava bolest pa će kompulzivni igrači koji dane i noći provode uz konzolu zaboravljajući jesti i piti imati pravo na liječenje.

"Nakon što smo konzultirali stručnjake iz cijelog svijeta i pomno proučili literaturu, odlučili smo taj poremećaj dodati na popis bolesti", rekao je za AFP ravnatelj odjela WHO-a za psihičko zdravlje Shekhar Saxena.

"Poremećaj videoigrica" uvršten je u 11. inačicu Međunarodne klasifikacije bolesti (engleska kratica ICD). WHO je definiciju poremećaja objavio još u siječnju kada je najavio da će priznati tu bolest.

Taj je poremećaj "ponašanje povezano s igranjem video i digitalnih igara za koje su karakteristični gubitak kontrole nad igrom, davanje većeg prioriteta igri u tolikoj mjeri da ona potisne druga središta interesa i svakodnevne aktivnosti te nastavak pa i intenzivnije igranje unatoč štetnim posljedicama".

"Osoba igra toliko da zanemaruje druga središta interesa i aktivnosti, uključujući san i hranu", rekao je Saxena.

Oko 2,5 milijardi ljudi u svijetu danas igra videoigrice.

No poremećajem je obuhvaćena tek "mala manjina" igrača, istaknuo je čelnik WHO-a, dodajući: "Ne kažemo da je svaka navika igranja videoigara patološka."

Znanstvena zajednica podijeljena je u vezi s postojanjem "poremećaja videoigara".

Popis simptoma (izvor Nightingale Hospital)

• Sve više vremena provodite za računalom i na internetu
• Ne možete kontrolirati koliko vremena provodite za računalom ili na internetu
• Zapostavljate obitelj, prijatelje i ostale obaveze
• Burno reagirate kada vam se prigovori da previše vremena provodite na računalu ili internetu
• Povlačite se iz drugih aktivnosti u kojima ste prije uživali
• Ostajat ćete dugo budni kako biste bili za računalom ili na internetu umjesto da spavate
• Nervozni ste i tjeskobni kada niste online

Ovo su samo smjernice i nemojte ih tumačiti doslovno. Smatrate li da vam tehnologija ili videoigre previše utječu na svakodnevni život, obratite se svom liječniku.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

Procjenjuje se kako je u Hrvatskoj od 50 do 100 tisuća ovisnika o internetu, piše Glas Slavonije.

Ovisnost o internetu i videoigrama psihički je poremećaj koji se u Hrvatskoj može liječiti tek u nekoliko zagrebačkih bolnica: u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, Psihijatrijskoj bolnici "Sveti Ivan" u Jankomiru i Klinici za psihijatriju Vrapče gdje se primaju samo punoljetni ovisnici.

Prof. dr. Zoran Zoričić, predsjednik Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti, psihijatar u KBC-u Sestre milosrdnice, u razgovoru za Glas Slavonije kazao je kako bi trebalo osnovati i regionalne centre za liječenje ovisnosti o internetu.

"Treba znati da je sve ovo novo, kako kod nas tako i u cijelom svijetu. Potrebno je vremena da struka reagira i da se osposobi kadar, jer radi se o novom problemu. Bitni su prioriteti. Naime, danas se više pozornosti posvećuje ovisnosti o alkoholu, drogi i kockanju, što ne znači da se to jednoga dana neće promijeniti", kazao je Zoričić koji dodaje kako se ovisnost o videoigrama najčešće javlja kod mlađih punoljetnih osoba te kod onih od četrnaest godina naviše.

"Dolaze nam i starije osobe, ali njihovi su problemi, za razliku od mlađe populacije, vezani uz chat sadržaje, društvene mreže, sadržaje stranica s tematikom seksa i slično", priča dr. Zoričić.

Doc. dr. sc. Ante Bagarić, šef Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče, otkriva kako se ovisnici o internetu rijetko javljaju u psihijatrijske ambulante. No, kada se jave, Bagarić kaže da najčešće radi o osobama u dobi od 20 do 30 godina te da je optimalno trajanje liječenja 30 dana u bolnici, nakon toga tri mjeseca u dnevnoj bolnici, te od 6 do 12 mjeseci u izvanbolničkom psihoterapijskom programu, prenosi Glas Slavonije.

Što je previše igranja?

Jedan do tri sata za igraćom konzolom može se tolerirati. Sve više od toga je ovisnost.

Doktor Zoričić objašnjava kako i ovdje postoji apstinencijska kriza koja se očituje u nervozi, nesanici i slično. "Kad pričamo o djeci, zaigranost djeteta nije odmah i patologija i ne znači da se treba odmah psihijatrizirati. Treba vidjeti krije li se nešto u pozadini što navodi dijete na povlačenje u virtualni svijet", zaključuje dr. Zoričić.