Foto: Sonja Bošnjak, privatni album

SONJA BOŠNJAK, MOST-ova je kandidatkinja za ministricu regionalnog razvoja i fondova EU. Ako u postizbornom preslagivanju Vlade MOST-u pripadne taj resor, Bošnjak će postati najmlađa ministrica u povijesti Hrvatske. Ova 30-godišnja Slavonka trenutno radi kao zamjenica tehničkog ministra HDZ-ovca Tomislava Tolušića u spomenutom ministarstvu. Bošnjak smatra da se mlade poduzetnike u Hrvatskoj guši zbog čega, napominje nije ni čudo da sve više mladih, obrazovanih napušta zemlju.

Bošnjak je i sama pokrenula tvrtku te se susrela s nizom problema, a za povlačenje sredstava iz EU fondova kaže da nije ni čudo što kasnimo i zaostajemo jer je tvrdi, naš sustav za povlačenje novca iz EU potpuno neučinkovit i neažuran. Zato se kaže i događa da danas Hrvatska tek ugovara sredstva iz IPA programa za 2007. do 2013. godinu.

MOST-ova ste kandidatkinja za ministricu regionalnog razvoja i fondova EU, kako to komentirate?

Most okuplja ljude koji su se dokazali u poslovnom i profesionalnom pogledu, zalaže se za postavljanje stručnih ljudi na važne pozicije, a imajući u obzir moja prethodna iskustva s fondovima Europske unije i trenutnu poziciju zamjenice ministra regionalnoga razvoja i fondova EU ovo im je bila logična odluka. U posljednjih sedam mjeseci aktivno sam sudjelovala u kreiranju regionalne politike i pojednostavljenju procedura i sustava upravljanja i kontrole EU fondova u Hrvatskoj. Poznajem sustav u cjelini i spremna sam preuzeti odgovornost.

Trenutno obnašate dužnost zamjenice u spomenutom ministarstvu, što ste prije radili?

Poslovnu karijeru započela sam 2010. godine u Orahovici u tvrtki Phoenix gdje sam radila kao pravnica, riječ je izvozno orijentiranoj tvornici koja bilježi rast i razvoj, a već 2011. postala sam voditelj Ureda za međunarodnu suradnju, znanstvene i stručne projekte na Elektrotehničkom fakultetu Osijek, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku. Također, nekako paralelno s tim poslom pokrenula sam vlastitu tvrtku, koja se bavi razvojem i preradom poljoprivrednih proizvoda. Dugi niz godina surađujem s lokalnim nositeljima razvoja, sudjelovala sam u pripremi projekta na programe prekogranične suradnje te u kreiranju centraliziranih programa EU, FP7, programu razvoja ljudskih potencijala i znanstveno – istraživačkim programima. Međutim, najviše raduje me rad s timovima mladih ljudi, a priliku za to sam dobila preko Erasmus+ programa, najvećeg programa Europske unije na području obrazovanja.

Radili ste s privatnicima, a i sami ste ušli u poduzetničke vode, s kakvim preprekama se oni suočavaju? Što treba mijenjati?

Izmjene zakona, administrativni problemi, pravna nesigurnost, porezne obveze, parafiskalne naknade, javnu upravu i pravosuđe, zapošljavanje.

Nužno je poduzetnike rasteretiti parafiskalnih nameta, primjerice poreza na ime tvrtke. Danas poduzetnici u Hrvatskoj plaćaju porez na tvrtku ili naziv, u iznosu do 2.000,00 kuna. Osobno na taj porez gledam kao na neku vrstu kazne za poduzetnika, u smislu eto postojiš pa plati. Bez obzira na sve, smatram da su potpore nedovoljne za održivo poslovanje poduzetnika. Nužno je ostvariti zdravo poslovno okruženje.

Posljednjih sedam mjeseci ste zamjenica ministra EU fondova, recite nam koliko smo dosad mogli povući sredstava iz EU, a koliko smo povukli? Koliko imamo na raspolaganju za povlačenje do 2020. godine? Kako bi Hrvatska mogla izvući što više?

U financijskom razdoblju 2007. – 2013. mogli smo povući 1,28 milijardi eura, a Hrvatska je do sad od tog iznosa uspjela realizirati 872 milijuna eura. Nećemo povući sva ta sredstva i tu se najbolje vidi kako politika prema EU fondovima nije bila dovoljno kvalitetna i da je nužno uvoditi promjene u cijeli sustav. Nužno je mijenjati procedure, unutar samog sustava i prema korisniku.

U novom razdoblju 2014. – 2020. na raspolaganju nam je 10,6 milijardi eura iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova i kao ministrica namjeravam nastaviti raditi na poboljšanju sustava upravljanja i povećanju njegove učinkovitosti kako bi Hrvatska već iduće godine povlačila puno više sredstava nego je to do sad bio slučaj. Racionalizirat ćemo broj procesa u sustavu kroz novi Informacijski sustav za upravljanje (MIS), osigurat ćemo fleksibilnost u pogledu povećanja alokacije za određene natječaje, plasirati financijske proizvode sufinancirane putem EU fondova, ali i brojne druge izmjene koje će osigurati apsorpciju EU sredstava.

Da smo na dobrom putu može se iščitati i iz podataka Ministarstva financija prema kojima je Republika Hrvatska u 2016. godini povukla više od 660 milijuna eura što već značajno prelazi iznose koji su povučeni u dvije prethodne godine - 558 milijuna eura u 2015. i 548 milijuna eura u 2014. godini.

Koji je najveći problem Hrvatske pri povlačenju sredstava iz EU fondova?

Hrvatska nema samo jedan problem u povlačenju sredstava iz EU fondova, ali onaj najveći sigurno je kompliciranost sustava i procedura EU fondova. Trenutno imamo jedan od najkompliciranijih sustava u EU. Da je tako, svjedoči i činjenica kako još uvijek provodimo i ugovaramo projekte koji se financiraju iz pretpristupnog programa.

Danas, u ljeto 2016. godine ugovaramo sredstva iz IPA programa 2007.-2013. To dovoljno govori kako je sam sustav neučinkovit i neažuran, ali govori i o pristupu mojih prethodnika samim sredstvima EU fondova. Danas, isti ljudi koji ni nakon devet godina nisu uspjeli napraviti da sredstva koja smo imali na raspolaganju dođu do korisnika, predstavljaju se kao stručnjaci za pokretanje rasta i razvoja temeljenog upravno na EU fondovima. Sustav EU fondova i same procedure ne moraju biti komplicirane i složene, što smo i pokazali.

Naime, u natječajima za poticanje malog i srednjeg poduzetništva poduzetnici su bili primorani prilikom same prijave oročavati 55-65 posto vlastitih sredstava ili osiguravati bankovne garancije, dok su evaluacije trajale preko 100 dana. Sve je to posve oprečno ciljevima Hrvatske - povećanju izvoza i konkurentnosti općenito. Kako poduzetnik može biti konkurentan ako mu stvaramo troškove prilikom same prijave, obvezujemo ga na oročavanje nemalih sredstva i narušavajući mu likvidnost.

Konstantno ukazujem na manjkavosti tog sustava i aktivno sudjelujem u njegovu pojednostavljenju, međutim, potrebno je napraviti još puno toga kako bi se maksimalno olakšao proces prijave na natječaje za naše građane i tako osiguramo veću apsorpciju EU sredstava i u konačnici bolje rezultate za cijelo gospodarstvo Republike Hrvatske.

Rade li se kontrole na način da ako netko dobije sredstva da točno određene stvari s njima mora učiniti?

Naravno, svaka kuna mora biti namjenski utrošena i samo projekti koji ispravno troše sredstva za ono za što su ih i tražili mogu biti sigurni da taj novac neće biti vraćen u proračun Europske unije. Svaki korisnik prolazi najmanje jednu razinu kontrole, a to je ona na razini projekta koju provodi Posredničko tijelo druge razine, međutim, postoje i druge vrste kontrole koje se mogu usmjeriti na određeni projekt a provode ih Upravljačko tijelo, Tijelo za ovjeravanje, Tijelo za reviziju, revizori Europske komisije ili revizori Europskog revizorskog suda.

Mnogi se uzdaju u novac iz EU fondova, može li on "spasiti" Hrvatsku?

Hrvatsku je potrebno spasiti od pojedinačnih interesa, od klijentelizma i onih koji cijeli život žive od politike, a nemaju stručnih znanja kojima mogu doprinijeti boljem životu građana. Mi živimo u državi koja ima sve potrebno za dobar i kvalitetan život, državi koja ima puno potencijala u turizmu, poljoprivredi, sportu i posebno u ljudima, i tom potencijalu potrebno je samo pristupiti na drugačiji način kako bi osigurali svim građanima organiziranu, uređenu i uspješnu Hrvatsku. Hrvatskoj je potrebno dobro upravljanje na svim razinama, nužno koristiti sve resurse prema podizanju kvalitete života građana, a ne zadovoljavanju pojedinačnih interesa.

Zasigurno je jedan od tih instrumenata i EU fondovi, ali do novaca ćemo doći samo kroz uređeni sustav EU fondova i pojednostavljene procedure. Tako ćemo realizirati razvojne projekte ove zemlje i promovirati individualne akcije usmjerene na održivost i podizanje kvalitete života pojedinih građana. Ključno je da u što kraćem vremenu EU novac dođe do korisnika.

Govorite o brojnim mogućnostima, međutim svjedoci smo kašnjenja, pa čak i obustave natječaja vezanih u Europski socijalni fond. Kako gledate na to?

Sto se tiče ESF-a, svjedoci smo izostanka natječaja, potom jednom kad se raspišu, financijskih sredstva je malo. Poznati su mi slučajevi gdje su prijavitelji imali 96 bodova i nisu dobili financiranje. Nedopustivo je da se kvalitetni projekt ne financiraju. Nedopustivo je da trošimo novac tehničke pomoći na evaluatore, te kad dobijemo rezultate odlučimo financirati do crte, propuštajući dobre projekte. U Operativnom programu učinkoviti ljudski potencijali potrebno je dio novca s aktivnih mjera zapošljavanja usmjeriti na financiranje kvalitetnih projekta iz otvorenih poziva i tako osigurati razvoj civilnog sektora, udruga koje se bave radom s mladima, osobama s invaliditetom, društvenim poduzetništvom, poduzetničke edukacije.

Često u predizbornim obećanjima čuje da se mlade mora "zadržati", no rijetko čujemo rješenja - kako.

Dolazim s ETF-a, sa Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera s približno 20 tisuća studenta. Osobno, smatram kako mladi jesu nositelji ideja i napretka, zato se Most zalaže da se u potpunosti uklone barijere koja su pred njima prilikom ulaska u svijet poduzetništva.

Jedna od tih je da ako redoviti student želi otvoriti tvrtku on više nema prava na redovito studiranje, to se mora mijenjati. Osobe s inicijativom za poduzetništvo treba se poticati i stvarati pozitivno poslovno okruženje. Smatram kako takve mlade osobe trebaju biti nagrađene, a ne blokirane od sustava u vlastitom razvoju.

Koji su po Vama najveći problemi s kojima se Hrvatska suočava i koje bi trebalo rješavati?

Prvenstveno, nužno je u vremenu koje dolazi zaštiti nacionalne interese, MOST to napravio i spreman je to činiti i dalje. Nedostatak jezgrovitih gospodarskih reformi i rastuća nezaposlenost ključni su problemi koje treba rješavati.

Unatoč velikom potencijalu i mogućnostima hrvatsko gospodarstvo je nestabilno, proizvodnja je uglavnom u silaznom trendu, ne izvozimo koliko bi trebali i mogli, sve je više nezaposlenih, mladi odlaze raditi izvan granica države, javni i vanjski dug raste, neprestano se zadužujemo, prodaju se tvrtke od državnog i javnog interesa, korupcija je još uvijek sveprisutna, puno je problema, a do sada se nudilo jako malo rješenja za njih. Ne možemo stalno tražiti krivce za trenutno stanje, upirati prstom u crvene, plave, crne ili zelene i čekati da se stvari same poslože. Snagu vidim u mladima, neopterećenim osobama koje žele promjene.

Isto tako ne možemo neodgovorno obećavati da ćemo u mjesec, dva ili pola godine dovesti državu do blagostanja. Most će nastaviti štiti nacionalne interese, neće odustati od reforme javne uprave, potaknut će kroz porezno rasterećenje i stvaranje stabilnih uvjeta za razvoj poduzetništva, promicati nultu stopu tolerancije na korupciju i vratiti zajedno s građanima povjerenje u stabilan i kvalitetan život u Hrvatskoj. Odlaze mlade osobe, a s njima odlazi i znanje, stručnost i vještina. Odlazi mladost, a mladost je budućnost. Znate li koje je beznađe u mladom čovjeku kad napušta roditeljsku kuću, roditelje, brata i sestru, domovinu, a pritom ostavljajući svoje najmilije u sustavu od kojeg je pobjegao? Svjedoci smo kako ljudi bježe od rata, poplave, neke prirodne nepogode, kod nas mladi bježe od sustava, dakle potrebno je mijenjati sustav.