COVID-19 može uzrokovati oštećenja mozga koja su vidljiva na snimkama i godinama nakon infekcije kod osoba s neurološkim simptomima dugog covida. Novo kanadsko istraživanje dokazuje da osobe koje su nakon zaraze razvile dugotrajnu apatiju i depresiju imaju oko 18 posto manje dopaminskih živčanih završetaka u mozgu od zdravih pojedinaca, piše Science Alert. Dugi covid, poznat i kao post-COVID sindrom, odnosi se na dugotrajne simptome koji se nastavljaju ili se pojavljuju nakon preboljenja COVID-a.

Gubitak u dopaminskom sustavu

Dopamin je neurotransmiter ključan za kontrolu pokreta i motivacije. Gubitak živčanih završetaka koji ga prenose utječe na kognitivne funkcije i može pridonijeti razvoju neurodegenerativnih bolesti.

U studiji objavljenoj u časopisu eBioMedicine, znanstveni tim analizirao je snimke mozga dobivene pozitronskom emisijskom tomografijom (PET) kod 24 odrasle osobe s dugim covidom i 24 zdrave osobe slične dobi. Mjerili su gubitak dopaminskih živčanih završetaka u strijatumu, regiji u središtu mozga koja upravlja pokretima i motivacijom.

Sudionicima su ubrizgali radiomarker koji se veže na protein VMAT2, poznat i kao vezikularni transporter monoamina 2. Taj protein izlučuju dopaminski živci, a VMAT2 je poznati biomarker koji se koristi u dijagnostici neurodegenerativnih stanja poput Parkinsonove bolesti.

Oštećenja vidljiva na snimkama

PET snimke pokazale su da je gubitak dopaminskih završetaka u ventralnom strijatumu povezan s manjom motivacijom. U dorzalnom strijatumu, gubitak u dijelu zvanom putamen povezan je sa sporijim kretanjem i duljim vremenom potrebnim za obavljanje zadataka. Gubitak u kaudatusu, odnosno repatoj jezgri, povezan je s padom pamćenja i poteškoćama u pronalaženju riječi.

Oštećenja su bila prisutna kod osoba koje s dugim covidom žive preko 4 i pol godine. Iako je broj pacijenata u studiji malen, nalaz je značajan jer su promjene jasno vidljive na snimkama mozga. "Ono što se ne vidi često se smatra neizvjesnim", napisali su u komentaru studije stručnjak za nuklearnu medicinu Eric Guedja i neuroznanstvenica Danielle Beckman.

"Liu i suradnici predstavili su PET studiju koja klinički nejasan neuropsihijatrijski fenotip dugog covida pretvara u mjerljiv dopaminergički signal."

Osobe s dugim covidom imale su niže razine markera koji se veže na dopaminske završetke nego zdrave osobe. Zanimljivo je da su i zdravi ljudi koji su preboljeli covid imali manje dopaminskih završetaka od onih koji nikada nisu bili zaraženi.

Mogućnosti liječenja i dijagnostike

Marker oštećenja živaca korišten u studiji mogao bi se primijeniti za dijagnosticiranje dugog covida, izjavio je za ScienceAlert Jeffrey Meyer, neurokemičar sa Sveučilišta u Torontu. "Neki pacijenti s dugim covidom mogli bi reagirati na tretmane koji ili povećavaju gustoću dopaminskih završetaka ili poboljšavaju otpuštanje dopamina iz onih preostalih", rekao je Meyer.

U predstojećem kliničkom ispitivanju, Meyer i njegov tim testirat će lijek koji utječe na dopamin kako bi provjerili pomaže li kod simptoma dugog covida. Taj rad je patentirala bolnica u kojoj se provodi istraživanje, Centar za ovisnost i mentalno zdravlje, a Meyer je naveden kao izumitelj patenta.

Širi kontekst dugog covida

Postoji hitna potreba za provjerenim tretmanima i testovima za dugi covid koji se temelje na dokazima, jer oni trenutno ne postoje. Bolest se uglavnom liječi ublažavanjem simptoma ili metodom pokušaja i pogrešaka s postojećim lijekovima.

Mnogi pacijenti ostaju bez liječenja jer nemaju pristup specijalističkoj skrbi ili im se nude neučinkovite, a ponekad i štetne opcije, poput terapije postupnim vježbanjem.

Nije poznato koliko točno ljudi razvije dugi covid nakon akutne infekcije. Procjene se razlikuju i kreću se između dva i deset posto zaražene populacije. Smatra se da najmanje 65 milijuna ljudi diljem svijeta ima dugi covid, uključujući 10 do 20 posto djece koja su preboljela virus.

Riječ je o iscrpljujućoj bolesti koja zahvaća više organskih sustava i povezana je s više od 200 simptoma. Među njima su umor, problemi s pamćenjem, poremećaji spavanja, otežana koncentracija, vrtoglavica, glavobolje, tjeskoba i gastrointestinalni problemi.

Često dovodi do stanja koja mogu biti i doživotna, poput disautonomije, kardiovaskularnih bolesti, mijalgičkog encefalomijelitisa ili sindroma kroničnog umora (ME/CFS), sindroma posturalne ortostatske tahikardije (POTS) i dijabetesa.

"Moramo pronaći biološke promjene kod dugog covida koje uvjerljivo objašnjavaju simptome. Zatim trebamo razviti tretmane usmjerene na te promjene kod pacijenata koji imaju takve simptome", zaključio je Meyer.